Draga djeco, danas ćemo naučiti kako se priprema tatarski biftek. Za to će nam trebati meso, žumanjci, senf, sol, papar, limunov sok, ulje, češnjak, kiseli krastavci, slatka paprika, slani fileti inćuna, luk, kapare, ketchup, tabasco, konjak i worchester umak. No, kao i obično, mi nemamo većinu tih sastojaka pa ćemo improvizirati s onim što imamo - tako izgleda uobičajeni školski sat kuharstva na Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Zagrebu, najstarijoj strukovnoj školi u Hrvatskoj koju od 2006. vodi profesorica geografije Nada Stanić.
- Već me sram pred djecom govoriti kojih sastojaka nemamo za pripremu pojedinog jela. Na ploču im napišem recept i sve sastojke, a onda nabrajam što sve od toga nemamo - iskrena je Marija Buzov, profesorica koja već 18 godina učenicima u toj srednjoj školi predaje kuharstvo.
- Kad dođem na posao, najprije pokušavam prikupiti sastojke i posuđe koje će mi taj dan trebati. No, najčešće nemam sve što mi treba za nastavu. Oprema je stara, često i pokvarena. Fritezu ne koristimo jer troši puno ulja, a sudoperi ne funkcioniraju. Kažu da Hrvati najčešće jedu meso s roštilja, a u našoj školi roštilj se nije upalio već deset godina. Neka jela nikada nismo ni spremali, a škampe učenici u ovoj školi nikada nisu ni vidjeli. Kako se priprema purica s mlincima, polovica razreda vježba na pola pileta. Divljač i pašticadu, koja je tradicionalno dalmatinsko jelo, nismo kuhali već godinama. Tatarski biftek spremamo s deset dekagrama mljevenog mesa bez svih potrebnih sastojaka, a kad dođe janjetina, onda je praznik u školi! - svjedoči prof. Buzov.
Nikoga nije briga
Ogorčena je zbog činjenice što za to nikoga nije briga, ni Ministarstvo obrazovanja, ni Ministarstvo turizma, ni Hrvatsku gospodarsku komoru, niti Ceh ugostitelja, a Hrvatska se predstavlja kao turistička zemlja i čovjek nam je, kako kaže slogan Hrvatske turističke zajednice, ključ uspjeha u turizmu.
Kuhari, konobari, slastičari i hotelijersko-turistički djelatnici godinama su najtraženija zanimanja, no kvalitetno školovan kadar teško je naći, što samo pokazuje da škole ne pružaju dovoljno znanja i vještina.
Takva je, tvrde upućeni, i naša najveća ustanova za školovanje ugostitelja.
- Bez stručnih kadrova nema boljitka za hrvatski turizam, a s ovakvim učilištem možemo ponosno i uzdignute glave krenuti u novo tisućljeće - govorio je u lipnju 1999. Srećko Kolesar, pomoćnik ministra turizma u Vladi Zlatka Mateše, na otvorenju nove zgrade Ugostiteljsko-turističkog učilišta u Utrinama, u to vrijeme najsuvremenije škole u Hrvatskoj, u koju je Grad Zagreb bio uložio 14 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.
Titanic koji tone
Danas je ta strukovna škola, kako slikovito opisuju neki zaposlenici, “Titanic koji tone”.
- Htjeli bismo vrhunski turizam, no naš turizam zasniva se na maloljetnim delinkventima i nula kuna. Naša vam škola izgleda ovako: učenici ruše školu, nastavnici ruše učenike, a uprava neposlušne nastavnike. Pitate me kako se zapošljavaju učenici nakon ove škole. Zapošljavaju se kako tko stigne, većina nigdje, a neki će iz ove škole otići ravno u zatvor - rekla je profesorica Marija Buzov. Više, kaže, ne može podnijeti da se u toj školi svi problemi guraju pod tepih pa su učenika koji je nedavno pokušao samoubojstvo jednostavno - isključili iz škole.
Po broju zaključenih jedinica na polugodištu, Ugostiteljsko-turističko učilište bilo je četvrta najgora škola u Zagrebu, a samo iz jednog predmeta više od 70 posto učenika imalo je zaključenu negativnu ocjenu. Prema statistikama iz e-matice svaki je od 813 učenika s nastave u prosjeku izostao punih sedam dana.
Profesori s kojima smo razgovarali kažu da su djeca, kao i u većini strukovnih škola, potpuno nemotivirana za rad, a uz to zbog klime koja je stvorena u školi dolaskom ravnateljice Nade Stanić 2006., pao je i entuzijazam nastavnika. Većina ih je u strahu da će, ako se zamjere ravnateljici, izgubiti posao. Škola je, naime, prije više od tri godine punila novinske stupce zbog otkaza koje je Nada Stanić odmah nakon što je preuzela školu podijelila trojici zaposlenika: predsjedniku Radničkog vijeća Branku Tomašu, sindikalnom povjereniku Gvozdenu Županiću i omiljenom profesoru Ivanu Vuksanu, zbog čijeg su otkaza učenici čak dizali bunu i odbijali ići na nastavu. Prosvjetna inspekcija sva je tri otkaza poništila kao nezakonite i ravnateljici naložila da ih vrati na posao, no ona je to bila odbila.
Županića i Vuksana na posao je na kraju vratio sud, dok Tomašev proces još traje. Županić je dva mjeseca nakon što se vratio na posao umro, a njegova obitelj sudskim će putem potraživati neisplaćene plaće. Navodno su školu sudski troškovi do sada stajali oko 200 tisuća kuna pa se neki s razlogom pitaju kako škola ima novca za odvjetnike, a nema za piletinu.
Politička linija
Smrt profesora Županića potresla je njegove kolege koji su i zbog toga odlučili o svemu javno progovoriti. Najviše ih je od svega šokiralo to što prvi put na zgradi škole nije bila izvješena crna zastava, iako su profesor Županić i njegova supruga u toj školi zajedno odradili 60 godina. Ravnateljica im, pričaju, nije dopustila ni da na ulazna vrata škole postave osmrtnicu.
Ravnateljica Stanić na to je mjesto, tvrde naši sugovornici, postavljena po političkoj liniji, na zahtjev gradonačelnika Milana Bandića. Prosvjetna inspekcija zbog nezakonitih je otkaza odmah predložila njezino razrješenje. Međutim, tadašnji ministar obrazovanja Dragan Primorac nije se htio zamjeriti Bandiću pa je Stanić do danas ostala na čelu škole, a prije dva mjeseca pruduljen joj je mandat.
Nastavljaju se i problemi. Profesorica Buzov kaže da su učenici prije jeli ono što bi skuhali na praksi, no sada zbog štednje umjesto deset kuhaju samo tri obroka.
Polugodište bez testa
- Kako da tri sarme, tri skuše ili pola pileta podijelim na 12 učenika, a da svatko od njih ima normalan obrok - pita se profesorica, koja tvrdi da su u još goroj poziciji konobari. Nastava je zamišljena tako da ono što kuhari skuhaju, konobari posluže. No, kako hrane nema dovoljno, konobari za vježbu poslužuju prazne tanjure i čaše.
Nastavnici s kojima smo razgovarali tvrde i kako je ta škola poznata po poklanjanju ocjena, zbog čega većina negativnih ocjena s polugodišta na kraju postanu pozitivne.
- Nerijetko je za dvojku dovoljno da učenik zna naziv školskog predmeta, a ni to ih dobar dio ne zna - tvrdi profesor Ivan Vuksan, koji se po presudi suda u školu vratio lani u drugom polugodištu.
- Ostao sam zaprepašten kada sam vidio da učenici čitavo polugodište nisu pisali nijedan test - rekao je Vuksan.
Ravnateljica Nada Stanić dva je puta odbila razgovarati o problemima u školi. Samo je kratko poručila kako ništa od navedenog nije istina.
Bivši kolege: Ravnateljica nas je terorizirala
Nada Stanić prije dolaska na mjesto ravnateljice Ugostiteljsko-turističkog učilišta bila je ravnateljica škole Nad lipom, koju pohađaju djeca s posebnim potrebama. Bivši kolege pamte je po bahatosti i o njoj pričaju kao o osobi koja nije bila senzibilizirana za probleme te djece. Valerija Jelčić, predsjednica Udruge za promicanje konkluzije, bila je jedna od osmero zaposlenika koji su dolaskom Stanić otišli u prijevremenu mirovinu jer, kako kažu, nisu mogli trpjeti tu strahovladu.
- Ako bi netko od djece samo dotaknuo kvaku na vratima njezina ureda, ona bi doživjela živčani slom - kaže Jelčić.
