Crno tržište umjetnina, na svjetskoj razini, treća je najunosnija kriminalna aktivnost, odmah nakon trgovine oružjem i drogom. Porast te vrste ilegalne trgovine počeo je nakon 2. svjetskog rata i otada se nezaustavljivo širi. I dok su nekada kradljivci umjetnina većinom bili zločinci iz strasti, poput Vincenza Perugie koji je 1911. ukrao Mona Lisu iz Louvrea jer je vjerovao da ona pripada njegovoj domovini Italiji, danas je to “hladan” posao isprepleten s organiziranim kriminalom, trgovinom oružjem i drogama. Trgovina umjetninama u svijetu godišnje okrene oko šest mili-jardi dolara, ali veći dio tog posla izvan je zakonskih okvira. U Hrvatskoj je, procjenjuje se, crno tržište umjetnina vrijedno nekoliko milijuna kuna.
Kulturološki gubitak
Koliko su zapravo vrijedne nestale umjetnine hrvatskih autora za kojima se traga već niz godina, za Jutarnji je list procijenio sudski vještak za slikarstvo Duško Večerina. Proučavajući bazu Ministarstva unutarnjih poslova dostupnu javnosti, izdvojio je djela devet autora i jedno djelo kojem autor nije poznat, a koja čine svojevrsni top 10 skupocjenih ukradenih umjetničkih djela hrvatskih autora.
Na prvom mjestu tako su se našle skulpture Ivana Meštrovića nestale ratnih godina iz drniškog muzeja. Većina umjetnina završila je u Srbiji, no većem dijelu ušlo se u trag i vraćene su u Hrvatsku. No, još devet Meštrovićevih skulptura nije pronađeno, a neke od njih iznimno su vrijedne, poput “Majke s djetetom”, visoke 87 centimetara. Večerina je procjenjuje i na iznos do 350.000 kuna.
- Procjenu svih ukradenih djela zasnovao sam na njihovoj tržišnoj vrijednosti u zemlji i inozemstvu. No, u slučaju djela Ivana Meštrovića treba imati u vidu da je uglavnom riječ o tzv. izvornicima i da je njihova vrijednost u slučaju uništenja ili trajnog gubitka neprocjenjiv kulturološki gubitak - kaže Večerina.
“Majka s djetetom” nastala je 1958. ili 1959. tijekom Meštrovićeva boravka u SAD-u. Nakon nje su na Večerininoj listi dva Meštrovićeva poprsja “Portret sestre 1” i “Portret sestre 2”, čija bi vrijednost mogla doseći i 240.000 kuna. Meštrovićeva “Gospa Petropoljka” procijenjena je na do 250.000 kuna, a reljef “Prikazanje u hramu” vrijedi i do 180.000 kuna. Maksimalna vrijednost pet od devet ukradenih Meštrovićevih skulptura penje se na 1,2 milijuna kuna. Još od kraja 1993., kada je ukradena, posebnu pažnju policije zaokupljala je “Bogorodica s djetetom” nepoznatog autora, koja je nestala iz Restauratorskog odjela u Splitu. Ulje na platnu, veličine 99 x 133 centimetra, prema mišljenju nekih povjesničara umjetnosti djelo je majstora Leonardove slikarske radionice. Sudski vještak smatra da to ulje na platnu vrijedi najviše 180.000 kuna.
- Do sada nije na svjetskom tržištu prodaje umjetnina zabilježeno da su slike sličnih sljedbenika Leonardove škole prodavane za više od 150.000 kuna - pojašnjava Večerina.
Cijenu od 180.000 kuna odredio je i za svako od četiri ulja na platnu slikara Miljenka Stančića. “Doručak”, “Majka i dijete”, “Majka i dijete sa psom” i “Crkva sv. Florijana” ukradeni su 1998. u Zagrebu, a pripadali su pokojnom odvjetniku Nikoli Vučetiću. Stančić je tražen na tržištu umjetnina, ali česti su i falsifikati njegovih slika.
Na popisu je i “Ženski akt” Jerolima Miše, kao i Bukovčev “Portret gospođe Bravačić”, također je nestao u Zagrebu 1998. godine.
Kradu i liturgijske predmete
Na listi top 10 ukradenih autora našao se i Ivan Rendić s dvjema skulpturama, “Hercegovkom” i “Poprsjem djeteta”. “Hercegovke”, doduše, nema na javnom MUP-ovu popisu. Večerina procjenjuje da ona vrijedi do 140.000 kuna, a ukradena je 2008. s područja gradskoga groblja Sv. Marije Magdalene u Gospiću. “Pjesaž iz Rudarske drage” Mencija Clementa Crnčića, vrijedan i do 100.000 kuna nestao je u Samoboru 2001. Na popisu je i Murtićeva “Lumbarda”, koja je također pripadala odvjetniku Vučetiću.
U Hrvatskoj je u posljednjih 15-ak godina ukradeno oko 4000 slika, skulptura, liturgijskih predmeta i ostalih umjetničkih djela. Najviše se kradu umjetničke slike. Na meti su i stare knjige, oružje, novac i nakit, pa čak i stari namještaj.
Većina umjetnina nestaje iz privatnih stanova i obiteljskih kuća, koji su u čak 85 posto slučajeva odabir provalnika. Velike muke policiji zadaje nemar vlasnika, koji osim imena autora često nemaju nikakve podatke o slikama.
Nagrada nalazniku
- Vlasnici bi trebali fotografirati svoje umjetnine i napraviti dokument koji sadržava podatke o autoru, tehnici, formatu, bojama, odnosno što više detalja koji nam mogu pomoći u pronalasku i kasnije identifikaciji djela. Kad je riječ o muzejima, zajedno s Ministarstvom kulture sigurnost smo podigli na višu razinu. Znatna sredstva uložena su u alarme, videonadzor i čuvare - pojašnjava inspektor Josip Vrbić iz Odjela za suzbijanje organiziranog kriminala.
Na internet stranicama MUP-a dostupni su podaci o ukradenim umjetninama, njihove fotografije, vrijeme kada su nastale i kada su nestale.
- Stvaranje jedinstvene nacionalne baze bilo je neophodno, a ona je temeljena na programskim rješenjima razvijenim u Glavnom tajništvu Interpola u Lyonu. Objavljivanje ukradenih umjetnina u javnosti ovisi od slučaja do slučaja, odnosno odlučujemo se za način koji najviše pridonosi otkrivanju - kaže Vrbić.
Dobra vijest za poštene nalaznike je da prema Zakonu o privatnom vlasništvu imaju pravo na nagradu u iznosu od 10 posto prometne vrijednosti nađenog djela.
