ZAGREB - Izložba Drage Trumbetaša u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika autobiografska je, pokazuje gastarbajterski život autora od 1968. godine do 80-ih godina, kada je radio na baušteli u Frankfurtu kao skladištar i radnik u tiskari: po zanimanju, je, naime, bio ručni slagar.
Socijalno kritička studija
Izloženo je mnoštvo kolaža, koji se sastoje od crteža, potom fotografija koje je snimao na ulicama te novinskih članaka. U to vrijeme autor čita sve njemačke novine i iz njih izrezuje članke, ponajviše one koji se odnose na predrasude prema strancima. Riječ je o pravoj socijalnoj studiji koja na gorak, no često duhovit način, pokazuje kako je biti drukčiji, a njegov hiperrealistični rukopis na tragu nove objektivnosti odaje autora sjajne percepcije. Crtački je talent Trumbetaša primijećen od umjetnikovih najranijih dana. Socijalno kritičkom slikaru divili su se mnogi, a sjajne je eseje pisao i Veselko Tenžera. Prvi ga je, kao mladi galerist, promovirao aktualni ministar kulture Božo Biškupić. Trumbetaš se, dok obilazi svoju izložbu, prisjeća svakog detalja, kada je nastao pojedini crtež, s nježnošću se odnosi prema svim protagonistima, zna svaki detalj gdje je što snimljeno. S posebno puno simpatija priča o antijunaku Tončiju, protagonistu brojnih crteža, posebno živopisnom liku: - Ja sam ga doveo u Frankfurt, a priredio mi je niz neprilika. Kao izvrstan krojač pristojno je zarađivao novce.
Stalno popravljao kosu
Bio je niska rasta, a imao je bujnu kosu i stalno ju je popravljao, non stop se gledao u izloge kad bi prolazio pored njih. Sanjario je o Njemicama, koje su mu u većini slučajeva bile nedostižne. Danas je penzioner i živi u Zagrebu - prisjeća se Trumbetaš, koji je izložio crteže Tončija u njegovoj sobi, gdje se na istom zidu nalaze duplerice iz novina i religiozne slike. Na podu su debele krvavice koje je Tonči najviše volio jesti.
Nitko kao Trumbetaš nije s toliko nježnosti pratio pojedinu životnu sudbinu, pokazao kako izgleda siva svakodnevnica u potrazi za boljom budućnošću i što ih sve u toj potrazi uveseljava, pa pokazuje i prizore plesnjaka za gastabajtere. S puno smijeha govori i o sceni na crtežu “Gastabajterski telefon” gdje jedni drugima viču ispred kuća: - To je stvarno tako izgledalo, a kuće u kojima smo živjeli bile su jako trošne - sjeća se umjetnik.
Nije sve tako smiješno, pokazuju neki od ozbiljnijih kolaža koji govore o brojnim predrasudama prema strancima: izrezao je naslovnicu jednih desničarskih novina na kojima je pisalo Turci van. U jednim novinama izlazi članak o tome kako se mali broj učenika stranaca školuje, on fotografira posve malo dijete turskog podrijetla kako se igra samo u parku, i to u vrijeme kad su ostala djeca u školi. Na jednom je crtežu otac ljut na kćer i oštro joj zapovijeda: “Ti ne ideš u školu, ti ćeš se udati”. Pokazani su i pijanci na kolodvoru, iako se sam umjetnik prisjeća: - Nikad nisam vidio pijanog gastabajtera jer bi ih izbacili izvan države, jedva bi dočekali.
Minijaturni televizor
U to je doba autor, inače podrijetlom iz turopoljske plemenitaške obitelji, živio u maloj sobici dva puta dva metra, u Frankfurtu, sam, a supruga ga je povremeno posjećivala. Svaki je element iz tog razdoblja sačuvan pa je na izložbi u potpunosti rekonstruirana sobica u kojoj je živio: odjeća koju je nosio, mali rešo na kojemu je kuhao, čak i lončići, bicikl kojim je odlazio na posao, televizor koji iz današnje perspektive izgleda minijaturno, čiji je ekran manji od iPhoneova ekrana.
Arhiva u Velikoj Mlaki
Upravo zbog motiva pokazanih na izložbi, bio je uhapšen kao “esktremni emigrant”, no umjesto godinu i pol, na zagovor svojih prijatelja, intelektualaca, među kojima je bio i nobelovac Heinrich Böll, tadašnji predsjednik njemačkog P.E.N.-a, odslužio je samo nekoliko mjeseci. I u Staroj Gradiški nastaju vrijedni dnevnički crteži, svi su danas u umjetnikovoj arhivi u Velikoj Mlaki, koja je ogromnih razmjera. Tamo je i njegov noviji ciklus posvećen Van Goghu: - Obojica smo ponižavani i vrijeđani - kaže Trumbetaš.
Uz izložbu, bit će i filmske večeri s filmovima Bogdana Žižića i Zorana Tadića. Kustos izložbe je nakladnik Nenad Popović.
