Umjetnost i moda danas žive u savršenoj simbiozi
Reiner Opoku zasigurno je jedan od najuglednijih kustosa i trgovaca suvremene umjetnosti. Njegova turbulentna karijera počela je 80-ih godina prošlog stoljeća u rodnoj Njemačkoj zahvaljujući njegovu velikom interesu za vodeće avangardne umjetnike toga doba: Martina Kippenbergera, Juliana Schnabela i Sigmara Polkea.
Opoku je tijekom godina razvio iznimne networking sposobnosti i tako sudjelovao u cijelom nizu projekata i izložbi. Sa svojim bliskim prijateljem i suradnikom, ikoničnim izdavačem Benediktom Taschenom, krenuo je u uspostavljanje azijskog tržišta, osnovao prvu “robnu kuću” za umjetnine i bio kustos velikanima kao što su Andy Warhol, Gerhard Richter, Pablo Picasso i Josef Beuys. S obzirom na njegovo internacionalno djelovanje od Berlina do Tokija, uključen je u vodeće sajmove Art Basel, Art Basel Miami Beach, a ljetos je bio kustos i novoj art & music manifestaciji svjetskog kalibra: St. Moritz Art Masters s 250 prestižnih imena suvremene umjetnosti.
U elitno zimovalište u švicarskim Alpama, koje živi i ljeti, promotor Čedo Komljenović, poznatiji pod imenom Monty Shadow, uz pomoć Opokua doveo je instalacije i skulpture imena kao što su Frank Stella i Robert Indiana. Opoku je u skromnoj protestantskoj crkvici izložio radove kontroverznog modnog fotografa Davida LaChapella pod imenom “Jesus is my homeboy”. Spoj mode i umjetnosti sve je prisutniji na svjetskoj sceni, smatra Opoku i dodaje da se ne radi o “neobičnom” spletu okolnosti, nego o relativno sličnim filozofijama rada vrhunskih umjetnika i dizajnerskih kuća.
Treba spomenuti i njegov dolazak u Hrvatsku u povodu manifestacije Photo Days koja se održava u Rovinju početkom lipnja, a okupit će najbolje od hrvatske fotografije. Reiner Opoku jedan je od članova žirija.
Opoku je nedavno s partnerom Wolfgangom Rothom otvorio novu galeriju u Miamiju, kao da ne očekuje da će recesija pogoditi tržište umjetnina: - Činjenice govore da će se tržište umjetnina u sljedećih nekoliko mjeseci ozbiljno usporiti. Dogodit će se znatan pad cijena, a najviše problema imat će mladi umjetnici; oni rijetki preostali kupci prije svega koncentrirat će se na već etablirana imena. U suvremenoj umjetnosti dogodit će se kontraefekt s obzirom na to da su upravo takva djela u vrlo kratkom roku postizala visoke cijene, a recesija bi vrlo lako mogla proizvesti pad i veliki gubitak.
Ruska scena je jedna od rijetkih koja bilježi porast aktivnosti i u ovim kriznim vremenima. U Moskvi se sada nalaze mnoge ugledne galerije, muzeji i kustosi čije mišljenje pozorno sluša cijeli svijet. Takva scena nema veze s kratkotrajnom pojavom “nouveau richa” koji je Zapad ismijavao u 90-im. Osim Rusije, tu su Kina, Indija i Bliski istok kao nadolazeći art divovi. Karakteristično za njih je da su prepoznali vlastitu snagu i umjetnički potencijal te ga žele mudro iskoristiti.
Danas se dosta raspravlja o granicama između umjetničkog performansa i ekshibicionizma?
- Kada govorimo o suvremenoj umjetnosti, možemo konstatirati da ona doista pati od ‘poremećaja ličnosti’. U suvremenoj umjetnosti ne može se postaviti jasna granica između umjetnosti i ekshibicionizma. To su dva tijela koja žive zajedno. Radovi umjetnika kao što je Terence Koh dovoljno svjedoče o tome. Koh se u svom multidisciplinarnom radu referira na punk, queer art, pornografiju...
Bavi se fotografijom, skulpturama, instalacijama, performansima... Upravo je to poanta umjetnosti: pomicanje granica na originalan i kreativan način. Generalno, ta doza pobune i antikonformizma važan je dio kreativnosti jer tjera nove umjetnike da pronađu vlastite medije i načine rada. Naravno, u umjetnosti je vrlo tanka granica između subkulture i mainstreama. Zapravo, dovoljno snažna subkultura postupno uvijek postaje mainstream. To je njezina sudbina. Pogledajte samo punk pokret u Velikoj Britaniji koji je utjecao na glazbu, modu, umjetnost...
Dosad ste uspješno organizirali izložbe najvećih umjetničkih imena današnjice, kao što su Yves Klein, Helmut Newton i Keith Haring. Možete li izdvojiti najdražeg?
- Umjetnost nije poput sporta, ne postoji najbrži ili najsnažniji umjetnik. Preferiram cijeli niz suvremenih umjetnika, ali i mnoge iz povijesti. Zanimaju me oni čija me djela doslovno dirnu, nije važno pozitivno ili negativno. Važno je postojanje reakcije, umjetnost ne može proizvesti indiferentnost.
Karijeru ste počeli 80-ih, još se debatiralo o utjecaju Jacksona Pollocka, pop-art je bio u zraku, avangarda je plijenila pozornost... Usporedite kreativnu klimu tada i danas?
- Vrlo je važno shvatiti da je u toj eri umjetnost bila na prvome mjestu. Upravo je to ono što danas moramo raditi: više raspravljati o samoj umjetnosti, propitivati, istraživati, nanovo definirati. U posljednje vrijeme svi konstantno govore o ekonomskim varijablama, makroekonomiji... Cijeli je art svijet u posljednjih desetak godina doživio progresivnu globalizaciju koja je dvosjekli mač, ona ugrožava tezu beskompromisne umjetnosti.
Brojna putovanja su vaša ‘profesionalna deformacija’. Koja vam je svjetska metropola najdraža u art kontekstu?
- Dijete sam trenutka, stoga ću se odlučiti za Berlin koji zasigurno predstavlja najuzbudljiviju umjetničku prijestolnicu danas. Berlin je izvrsna platforma za stare i nove umjetnike jer je sam grad dovoljno velik, ima goleme i jeftine ateljee te intrigantnu underground scenu.
Prošle godine otvorili ste galeriju u Miamiju na Floridi. Zašto?
- Moj partner Wolfgang Roth i ja otvorili smo galeriju iz vrlo jednostavnog razloga: Art Basel Miami Beach, podružnica originalne umjetničke manifestacije Art Basel, učinio je Miami trećim najvećim art tržištem u SAD-u. Naravno, važan je i duh Južne Amerike koji tamo osjećam, kao i topla klima koja odgovara umjetnicima, kolekcionarima i kustosima.
Vaša galerija otvorena je za manifestacije Art Basel Miami Beach koja je, okupila prestižne svjetske kolekcionare i zavidnu modnu ekipu: urednicu talijanskog Voguea Francu Sozzani, Marca Jacobsa i Calvina Kleina... Jesu li se dosita u Miamijuujedinile moda i umjetnost ?
- Mislim da nije riječ isključivo o ljubavi između mode i umjetnosti. Granice kreativnosti više ne postoje. Sve je sjedinjeno i nema zidova, bilo da govorimo o glazbi, dizajnu, umjetnosti, modi... Događaju se razni miksevi koji rađaju sasvim nove koncepte. ABMB je istodobno održao izložbu modnog fotografa Davida LaChapella, ali i velike vizionarke i dizajnerice Arne Quinze. Prava čarolija je upravo u tim različitim kreativnim olujama i svjetovima.
Grgo Zečić
Opoku je tijekom godina razvio iznimne networking sposobnosti i tako sudjelovao u cijelom nizu projekata i izložbi. Sa svojim bliskim prijateljem i suradnikom, ikoničnim izdavačem Benediktom Taschenom, krenuo je u uspostavljanje azijskog tržišta, osnovao prvu “robnu kuću” za umjetnine i bio kustos velikanima kao što su Andy Warhol, Gerhard Richter, Pablo Picasso i Josef Beuys. S obzirom na njegovo internacionalno djelovanje od Berlina do Tokija, uključen je u vodeće sajmove Art Basel, Art Basel Miami Beach, a ljetos je bio kustos i novoj art & music manifestaciji svjetskog kalibra: St. Moritz Art Masters s 250 prestižnih imena suvremene umjetnosti.
U elitno zimovalište u švicarskim Alpama, koje živi i ljeti, promotor Čedo Komljenović, poznatiji pod imenom Monty Shadow, uz pomoć Opokua doveo je instalacije i skulpture imena kao što su Frank Stella i Robert Indiana. Opoku je u skromnoj protestantskoj crkvici izložio radove kontroverznog modnog fotografa Davida LaChapella pod imenom “Jesus is my homeboy”. Spoj mode i umjetnosti sve je prisutniji na svjetskoj sceni, smatra Opoku i dodaje da se ne radi o “neobičnom” spletu okolnosti, nego o relativno sličnim filozofijama rada vrhunskih umjetnika i dizajnerskih kuća.
Treba spomenuti i njegov dolazak u Hrvatsku u povodu manifestacije Photo Days koja se održava u Rovinju početkom lipnja, a okupit će najbolje od hrvatske fotografije. Reiner Opoku jedan je od članova žirija.
Opoku je nedavno s partnerom Wolfgangom Rothom otvorio novu galeriju u Miamiju, kao da ne očekuje da će recesija pogoditi tržište umjetnina: - Činjenice govore da će se tržište umjetnina u sljedećih nekoliko mjeseci ozbiljno usporiti. Dogodit će se znatan pad cijena, a najviše problema imat će mladi umjetnici; oni rijetki preostali kupci prije svega koncentrirat će se na već etablirana imena. U suvremenoj umjetnosti dogodit će se kontraefekt s obzirom na to da su upravo takva djela u vrlo kratkom roku postizala visoke cijene, a recesija bi vrlo lako mogla proizvesti pad i veliki gubitak.
Ruska scena je jedna od rijetkih koja bilježi porast aktivnosti i u ovim kriznim vremenima. U Moskvi se sada nalaze mnoge ugledne galerije, muzeji i kustosi čije mišljenje pozorno sluša cijeli svijet. Takva scena nema veze s kratkotrajnom pojavom “nouveau richa” koji je Zapad ismijavao u 90-im. Osim Rusije, tu su Kina, Indija i Bliski istok kao nadolazeći art divovi. Karakteristično za njih je da su prepoznali vlastitu snagu i umjetnički potencijal te ga žele mudro iskoristiti.
Danas se dosta raspravlja o granicama između umjetničkog performansa i ekshibicionizma?
- Kada govorimo o suvremenoj umjetnosti, možemo konstatirati da ona doista pati od ‘poremećaja ličnosti’. U suvremenoj umjetnosti ne može se postaviti jasna granica između umjetnosti i ekshibicionizma. To su dva tijela koja žive zajedno. Radovi umjetnika kao što je Terence Koh dovoljno svjedoče o tome. Koh se u svom multidisciplinarnom radu referira na punk, queer art, pornografiju...
Bavi se fotografijom, skulpturama, instalacijama, performansima... Upravo je to poanta umjetnosti: pomicanje granica na originalan i kreativan način. Generalno, ta doza pobune i antikonformizma važan je dio kreativnosti jer tjera nove umjetnike da pronađu vlastite medije i načine rada. Naravno, u umjetnosti je vrlo tanka granica između subkulture i mainstreama. Zapravo, dovoljno snažna subkultura postupno uvijek postaje mainstream. To je njezina sudbina. Pogledajte samo punk pokret u Velikoj Britaniji koji je utjecao na glazbu, modu, umjetnost...
Dosad ste uspješno organizirali izložbe najvećih umjetničkih imena današnjice, kao što su Yves Klein, Helmut Newton i Keith Haring. Možete li izdvojiti najdražeg?
- Umjetnost nije poput sporta, ne postoji najbrži ili najsnažniji umjetnik. Preferiram cijeli niz suvremenih umjetnika, ali i mnoge iz povijesti. Zanimaju me oni čija me djela doslovno dirnu, nije važno pozitivno ili negativno. Važno je postojanje reakcije, umjetnost ne može proizvesti indiferentnost.
Karijeru ste počeli 80-ih, još se debatiralo o utjecaju Jacksona Pollocka, pop-art je bio u zraku, avangarda je plijenila pozornost... Usporedite kreativnu klimu tada i danas?
- Vrlo je važno shvatiti da je u toj eri umjetnost bila na prvome mjestu. Upravo je to ono što danas moramo raditi: više raspravljati o samoj umjetnosti, propitivati, istraživati, nanovo definirati. U posljednje vrijeme svi konstantno govore o ekonomskim varijablama, makroekonomiji... Cijeli je art svijet u posljednjih desetak godina doživio progresivnu globalizaciju koja je dvosjekli mač, ona ugrožava tezu beskompromisne umjetnosti.
Brojna putovanja su vaša ‘profesionalna deformacija’. Koja vam je svjetska metropola najdraža u art kontekstu?
- Dijete sam trenutka, stoga ću se odlučiti za Berlin koji zasigurno predstavlja najuzbudljiviju umjetničku prijestolnicu danas. Berlin je izvrsna platforma za stare i nove umjetnike jer je sam grad dovoljno velik, ima goleme i jeftine ateljee te intrigantnu underground scenu.
Prošle godine otvorili ste galeriju u Miamiju na Floridi. Zašto?
- Moj partner Wolfgang Roth i ja otvorili smo galeriju iz vrlo jednostavnog razloga: Art Basel Miami Beach, podružnica originalne umjetničke manifestacije Art Basel, učinio je Miami trećim najvećim art tržištem u SAD-u. Naravno, važan je i duh Južne Amerike koji tamo osjećam, kao i topla klima koja odgovara umjetnicima, kolekcionarima i kustosima.
Vaša galerija otvorena je za manifestacije Art Basel Miami Beach koja je, okupila prestižne svjetske kolekcionare i zavidnu modnu ekipu: urednicu talijanskog Voguea Francu Sozzani, Marca Jacobsa i Calvina Kleina... Jesu li se dosita u Miamijuujedinile moda i umjetnost ?
- Mislim da nije riječ isključivo o ljubavi između mode i umjetnosti. Granice kreativnosti više ne postoje. Sve je sjedinjeno i nema zidova, bilo da govorimo o glazbi, dizajnu, umjetnosti, modi... Događaju se razni miksevi koji rađaju sasvim nove koncepte. ABMB je istodobno održao izložbu modnog fotografa Davida LaChapella, ali i velike vizionarke i dizajnerice Arne Quinze. Prava čarolija je upravo u tim različitim kreativnim olujama i svjetovima.
Prva art robna kuća u EuropiOsnovali ste Kunsthaus koncept kao prvu art robnu kuću u Europi. Kako ste uopće došli na tu ideju koja je začetke imala u Warholovoj ‘supermarket’ art filozofiji?- Kunsthaus je koncipiran u 90-im godinama, također u doba kad je art tržište prolazilo kroz određene krize. Željeli smo stvoriti robnu kuću za art kako bismo privukli ljude koji ne pohode galerije i muzeje, ali pokazuju interes za umjetnost. Koncept uključuje art odjel na kojem je uvijek izloženo oko 200 djela, knjižaru i radionicu za uramljivanje. Na prvom katu nalazi se i galerija gdje organiziramo tematske izložbe. Danas u Kunsthausu imamo oko 2000 djela čije cijene variraju od 500 do 10.000 eura. |
Grgo Zečić
Broj preporuka: 0
ZA FRANKFURTER ALLGEMEINE
Novi srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić: Vukovar je bio srpski grad i Hrvati se nemaju zašto vraćati u njega
JOŠ JEDAN SKANDAL U ORUŽANIM SNAGAMA
Dobili rješenje za invalidninu pa ostali u vojsci još 12 godina uz astronomske dodatke na plaću!
NAKON ŠTO JE UBIO POLITIČARA NAZVAO PRIJATELJA
