Komentar Glasa Koncila od nedjelje 7. ožujka ide u srž nevolje: “Sadašnja vremena traže od svakog koji ima viška da podijeli s onima kojima gori pod nogama. Ljudi koji su u današnjoj Hrvatskoj zbog osobnog duga, ovrhe ili bankrota sami sebi oduzeli život, a nažalost ima je sve više, najozbiljnija su opomena da je nastupio čas kad treba bez oklijevanja pomoći u otplaćiva-nju dugova, osloboditi bližnje dužničkog ropstva, čak bez obzira na to hoće li im se ikada vratiti ili neće.”
Kako će taj poziv čitatelji vjernici u praksi provoditi? Ako je to zaista jedini put u ovom trenutku, jedva će netko njime doslovno krenuti. Ali komentator glavnih hrvatskih katoličkih novina redovito mjeri svaku riječ! Što zapravo predlaže? Neostvarivu i neizvedivu iskrenost? Zar je Crkva u ovom narodu doista došla u to stanje?
Glavni urednik u cijelom tom komentaru neobično je iskren. Tako tvrdi da je “u Hrvatskoj većina od vladajućih povlaštenih skupina iz doba komunizma ubrzo promijenila retoriku, presvukla odijela i tako, tek izvana promijenjena, prigrabila moć prihvaćajući samo prividno demokratska pravila igre, očuvala svoju povezanost i umreženost, osvojila vrhuške političkih stranaka i zadržala svoj presudni društveni utjecaj - a da to nije tako lako zapaziti”.
Da, nije lako zapaziti ali, GK eto poziva vjernike da otvore oči i da to zapaze. “Jer sadašnja nezadovoljavajuća gospodarska situacija posljedica je upravo tog nedemokratskog izvansustavnog odlučivanja, otuđene moći, i dok se ne spriječe te snage da odlučuju, uzalud je svaki govor o demokraciji, pravnoj državi, zakonitosti, boljitku, a možda i samom opstanku Hrvatske.”
Prvi čovjek prvih hrvatskih katoličkih novina zacijelo očekuje da ga javnost ozbiljno shvati. Ali - što ćemo kad to shvatimo? Zacijelo očekuje neizbježno promišljanje i konkretne odluke. Kakve? On ističe da to piše “osobito za katoličke vjernike”. Tu je vjera poticaj političkog djelovanja koliko god to bilo mnogima neprihvatljivo.
