U
jednom od prethodnih blogova bavili smo se naslovima novinskih članaka, načinu na koji podilaze našim evolucijom usađenim potrebama za informacijama i razlozima zbog čega ekstremna kapitalizacija medija vodi u žutilo. Znanost je međutim u svom tom senzacionalizmu ostala po strani. Kao grupni napor ka otkrivanju prirode stvarnosti, znanost ne ovisi o senzacionalnim naslovima i čitanosti koliko o ispravnosti metode i objektivnoj provjeri rezultata. Tu nastaju i problemi, jer iako neosporno korisna i napokon dostupna svima, njena popularnost i učinkovitost je ugrožena poplavom žutila. Naime, "neapetitlih" karakter nekih znanstvenih spoznaja kao misaoni napor koji zahtjevaju kako bi se razumile, čine ih neprivlačnim temama za većinu medija. Nespremnost da se ozbiljno pozabave ozbiljnim problemima potom ostavlja prazninu koja se spremno popunjava alternativama, bez da se dvaput promisli o posljedicama takvog bezumlja, bahatosti i novinarske šlampavosti.
Postavlja se stoga pitanje kako medijima ukazati na važnost točnog znanstvenog izvješćivanja i na štetne posljedice beskrupuloznog senzacionalizma.
O važnosti ove teme govori i nedavno izdan zbornik radova sa okruglog stola na temu „Mediji i znanost“ . Na okruglom stolu su dotaknute mnogobrojne važne teme, no po meni jedan od najistaknutijih problema jest taj da većina ljudi i danas vjeruje kako informacije prenesene od strane novina i televizije moraju proći neku vrstu kontrole „istine“ da bi bile objavljene. Nažalost, to nije tako. Iako mnogi novinari odrađuju svoj posao korektno i trude se prenositi točne informacije, često ili nisu dovoljno informirani da razluče istinu i točno prenesu informacije ili se njihovi članci ne prenose dosljedno. Naime, ako se i dogodi da članak prenosi objektivne znanstvene informacije, na urednicima je da „opreme“ članak kako bi zagolicao naše evolucijske okidače . To je njihov posao, i to rade dobro, no jesu li informacije nakon dodavanja takve „opreme“ još uvijek istinite i jeli takav isključivo ekonomijom vođen pristup etičan? Moje mišljenje je da nije. Mišljenja sam i da postoji rješenje.
Prvi korak je bolja edukacija novinara. Specijalizacija novinara za pojedinačne znanstvene teme omogućila bi točnije izvješćivanje, a poznavanje metodologije omogućila lakše prepoznavanje kredibilnih izvora informacija i eliminaciju pseudoznanstvenih šarlatana iz repertoara novinskih članaka i televizijskih emisija.
Drugi korak je ispravno shvaćanje termina „nepristranosti“. Brian Cox je taj problem dobro opisao u svom Huw Wheldon predavanju, gdje opravdano kritizira novinare koji izjednačavaju mišljenja sa činjenicama. Cox upozorava da se novinari prečesto odnose prema znanosti kao prema politici, gdje postoji spektar mišljenja od kojih je svako jednako vrijedno, a istina se određuje brojem ljudi koji u neku ideju vjeruju. Znanost nije demokratična, barem ne na taj način. Broj ljudi koji u nešto vjeruju ne čine tu stvar istinitom. Dokazi ju čine istinitom. Kao što velik broj ljudi koji nije vjerovao da je zemlja okrugla nije učinio zemlju ravnom pločom, tako veliki broj ljudi koji vjeruje u homeopatiju ne čini homeopatiju istinitom, a homeopate jednako vrijednim izvorom informacija kada se istražuje neka zdravstvena tema. Nadalje, mišljenje par pojedinaca, koji zanemaruju znanstveni konsenzus, a svoje sumnje nisu opravdali u akademskom kontekstu, se ne smije ravnopravnim sugovornicima kada se raspravlja o znanstveno dokazanim činjenicama. Primjerice, nedavni ispadi u hrvatskoj javnosti o opasnostima cijepljenja, koji nisu pokrepljeni sa dokazima, se u novinama prezentiraju kao jednako vrijedna, ako ne i bolja, mišljenja. Ono što se mora razumjeti jest da te stvari nisu predmet mišljenja, već dokaza, i tu kompromisa ne smije biti, jer su posljedice nesagledive. Kao što nacionalna televizija čini ogromnu štetu znanstvenoj edukaciji (ali i kvaliteti života) njihovih gledatelja prezentirajući pseudoznanstvene sadržaje i teorije zavjere u terminu znanstvenog programa, tako i novine svojim senzacionalizmom i lažnom nepristranosti mogu uzrokovati nesagledive posljedice prezentirajući mišljenja, neukih ili osobnim interesom vođenih, pojedinaca kao jednako vrijedim ili čak važnijim od znanstvenog konsenzusa. Dok god se takve stvari prezentiraju kao jednako vrijedne, taj način prenošenja informacija se ne smije smatrati kao nepristranost koju moramo podupirati, već kao obmana koju treba raskrinkati. Cilj svakako mora biti osigurati čitateljima i gledateljima slobodu odabira, no ako odlučimo ne naglasiti razliku u vrijednosti i istinitosti informacija – u tom trenutku prestajemo informirati i počinjemo obmanjivati.
Zadnji takav primjer, koji je izazvao reakciju dijela hrvatske javnosti i znanstvene zajednice jesu i prilozi da na emisiji Dobro jutro Hrvatska o stroju koji vam može pomoći sinkronizirati čakre putem kompjutera ili neka takva bedarija. To je zatim privuklo pažnju na cijelu rubliku pod nazivom alternativa koja se nalazi u toj emisiji. Usprkos tome sto svi volimo Dobro jutro, to nije cool, i sto je jos bolje, nije legalno. Naime, HRT je duzan svoje gledatelje zaštiti od šarlatanstva, a posebno kad je u pitanju ljudsko zdravlje. Točnije, emitiranjem toga priloga grubo prekršen članak 55. stavci 1. i 2. Etičkog kodeksa Hrvatske radiotelevizije koji glase:
"Ni jedan prilog ili emisija, a posebno oni o zdravstvenim temama, ne smije sadržavati ništa što bi na bilo koji način moglo utjecati na pogoršanje stanja bolesnika ili na ugrožavanje zdravlja. Sve informacije koje se odnose na ljudsko zdravlje ili liječenje moraju prije emitiranja provjeriti medicinski stručnjaci. U zdravstvenim prilozima i emisijama ne smije se davati lažna nada u izlječenje ili iznositi očekivanja i tvrdnje da će uskoro biti otkriven novi “čudotvorni lijek”
I tako nas se okupilo dosta, napisalo apel i poslalo na sve strane, od urednika do ministarstava i medija. Neki mediji objavili ( Saša ga prenosi u cijelosti u svom blogu), neki nisu. No mislite da je itko dobio odgovor od HRT-a ili zaduženih komisija i ministarstava? Najviše što smo čuli je interni komentar jednog od urednika spornog programa koji glasi "pa sto se bune, ime rubrike je alternativa". I što na to reći? Da se rubrika zove alternativni obiteljski program i da prikazuje kako najbolje tući dijete, izrabljivati ženu ili zanemarivati kućne ljubimce, dali bi i tada to bilo ok? Ipak, rekli su da je alternativa.
Cijeli tekst u tiskanom izdanju... ;)
Nakon svega ovoga, postavlja se pitanje, kako dalje? Tema je teska, a odgovor dugacak, a kako je danas Uskrs i vrijeme da se uziva u papici i druženju sa obitelji i prijateljima, nastavak čitajte već idući tjedan u vašoj omiljenoj rubrici. A do tada, pridružite se apelu za uvažavanje etičkog kodeksa na HRT-u i ne dajte da vas povuku na tamnu stranu :)
Twitter
Facebook grupa Darwinova Ispovjedaonica
Postavlja se stoga pitanje kako medijima ukazati na važnost točnog znanstvenog izvješćivanja i na štetne posljedice beskrupuloznog senzacionalizma.
O važnosti ove teme govori i nedavno izdan zbornik radova sa okruglog stola na temu „Mediji i znanost“ . Na okruglom stolu su dotaknute mnogobrojne važne teme, no po meni jedan od najistaknutijih problema jest taj da većina ljudi i danas vjeruje kako informacije prenesene od strane novina i televizije moraju proći neku vrstu kontrole „istine“ da bi bile objavljene. Nažalost, to nije tako. Iako mnogi novinari odrađuju svoj posao korektno i trude se prenositi točne informacije, često ili nisu dovoljno informirani da razluče istinu i točno prenesu informacije ili se njihovi članci ne prenose dosljedno. Naime, ako se i dogodi da članak prenosi objektivne znanstvene informacije, na urednicima je da „opreme“ članak kako bi zagolicao naše evolucijske okidače . To je njihov posao, i to rade dobro, no jesu li informacije nakon dodavanja takve „opreme“ još uvijek istinite i jeli takav isključivo ekonomijom vođen pristup etičan? Moje mišljenje je da nije. Mišljenja sam i da postoji rješenje.
Prvi korak je bolja edukacija novinara. Specijalizacija novinara za pojedinačne znanstvene teme omogućila bi točnije izvješćivanje, a poznavanje metodologije omogućila lakše prepoznavanje kredibilnih izvora informacija i eliminaciju pseudoznanstvenih šarlatana iz repertoara novinskih članaka i televizijskih emisija.
Drugi korak je ispravno shvaćanje termina „nepristranosti“. Brian Cox je taj problem dobro opisao u svom Huw Wheldon predavanju, gdje opravdano kritizira novinare koji izjednačavaju mišljenja sa činjenicama. Cox upozorava da se novinari prečesto odnose prema znanosti kao prema politici, gdje postoji spektar mišljenja od kojih je svako jednako vrijedno, a istina se određuje brojem ljudi koji u neku ideju vjeruju. Znanost nije demokratična, barem ne na taj način. Broj ljudi koji u nešto vjeruju ne čine tu stvar istinitom. Dokazi ju čine istinitom. Kao što velik broj ljudi koji nije vjerovao da je zemlja okrugla nije učinio zemlju ravnom pločom, tako veliki broj ljudi koji vjeruje u homeopatiju ne čini homeopatiju istinitom, a homeopate jednako vrijednim izvorom informacija kada se istražuje neka zdravstvena tema. Nadalje, mišljenje par pojedinaca, koji zanemaruju znanstveni konsenzus, a svoje sumnje nisu opravdali u akademskom kontekstu, se ne smije ravnopravnim sugovornicima kada se raspravlja o znanstveno dokazanim činjenicama. Primjerice, nedavni ispadi u hrvatskoj javnosti o opasnostima cijepljenja, koji nisu pokrepljeni sa dokazima, se u novinama prezentiraju kao jednako vrijedna, ako ne i bolja, mišljenja. Ono što se mora razumjeti jest da te stvari nisu predmet mišljenja, već dokaza, i tu kompromisa ne smije biti, jer su posljedice nesagledive. Kao što nacionalna televizija čini ogromnu štetu znanstvenoj edukaciji (ali i kvaliteti života) njihovih gledatelja prezentirajući pseudoznanstvene sadržaje i teorije zavjere u terminu znanstvenog programa, tako i novine svojim senzacionalizmom i lažnom nepristranosti mogu uzrokovati nesagledive posljedice prezentirajući mišljenja, neukih ili osobnim interesom vođenih, pojedinaca kao jednako vrijedim ili čak važnijim od znanstvenog konsenzusa. Dok god se takve stvari prezentiraju kao jednako vrijedne, taj način prenošenja informacija se ne smije smatrati kao nepristranost koju moramo podupirati, već kao obmana koju treba raskrinkati. Cilj svakako mora biti osigurati čitateljima i gledateljima slobodu odabira, no ako odlučimo ne naglasiti razliku u vrijednosti i istinitosti informacija – u tom trenutku prestajemo informirati i počinjemo obmanjivati.
Zadnji takav primjer, koji je izazvao reakciju dijela hrvatske javnosti i znanstvene zajednice jesu i prilozi da na emisiji Dobro jutro Hrvatska o stroju koji vam može pomoći sinkronizirati čakre putem kompjutera ili neka takva bedarija. To je zatim privuklo pažnju na cijelu rubliku pod nazivom alternativa koja se nalazi u toj emisiji. Usprkos tome sto svi volimo Dobro jutro, to nije cool, i sto je jos bolje, nije legalno. Naime, HRT je duzan svoje gledatelje zaštiti od šarlatanstva, a posebno kad je u pitanju ljudsko zdravlje. Točnije, emitiranjem toga priloga grubo prekršen članak 55. stavci 1. i 2. Etičkog kodeksa Hrvatske radiotelevizije koji glase:
"Ni jedan prilog ili emisija, a posebno oni o zdravstvenim temama, ne smije sadržavati ništa što bi na bilo koji način moglo utjecati na pogoršanje stanja bolesnika ili na ugrožavanje zdravlja. Sve informacije koje se odnose na ljudsko zdravlje ili liječenje moraju prije emitiranja provjeriti medicinski stručnjaci. U zdravstvenim prilozima i emisijama ne smije se davati lažna nada u izlječenje ili iznositi očekivanja i tvrdnje da će uskoro biti otkriven novi “čudotvorni lijek”
I tako nas se okupilo dosta, napisalo apel i poslalo na sve strane, od urednika do ministarstava i medija. Neki mediji objavili ( Saša ga prenosi u cijelosti u svom blogu), neki nisu. No mislite da je itko dobio odgovor od HRT-a ili zaduženih komisija i ministarstava? Najviše što smo čuli je interni komentar jednog od urednika spornog programa koji glasi "pa sto se bune, ime rubrike je alternativa". I što na to reći? Da se rubrika zove alternativni obiteljski program i da prikazuje kako najbolje tući dijete, izrabljivati ženu ili zanemarivati kućne ljubimce, dali bi i tada to bilo ok? Ipak, rekli su da je alternativa.
Cijeli tekst u tiskanom izdanju... ;)
Nakon svega ovoga, postavlja se pitanje, kako dalje? Tema je teska, a odgovor dugacak, a kako je danas Uskrs i vrijeme da se uziva u papici i druženju sa obitelji i prijateljima, nastavak čitajte već idući tjedan u vašoj omiljenoj rubrici. A do tada, pridružite se apelu za uvažavanje etičkog kodeksa na HRT-u i ne dajte da vas povuku na tamnu stranu :)
Facebook grupa Darwinova Ispovjedaonica