Baš kao da se ništa nije dogodilo, tako se, kažu mediji, Milan Bandić vratio na svoje gradonačelničko mjesto u Zagrebu. Ali za njega zapravo ništa više nije isto. Svojom neuspješnom predsjedničkom avanturom pucao je ne u nogu, nego direktno u glavu vlastitoj političkoj karijeri.
Bandić još ima legitimitet neposredno izabranoga gradonačelnika, ali izgubio je Zagreb. Šest mjeseci nakon što je osvojio uvjerljivu pobjedu, u vlastitom je gradu doživio pravi debakl. Rezultati predsjedničkih izbora u Zagrebu relativiziraju i njegove dosadašnje uspjehe: pobjeđivao je kao SDP-ov kandidat, bez podrške stranke teško je potučen. Premda se vratio na isti položaj, njegova se pozicija dramatično promijenila: više nije izborni pobjednik, ubuduće tretirat će se kao gubitnik.
Osim predsjedničkih izbora, u Gradskoj skupštini je izgubio podršku svoje donedavne stranke. Bez SDP-ove potpore, a suženih mogućnosti da i ubuduće kupuje nužne saveznike, bit će prilično usamljen i izoliran. Završila je i era njegova apsolutnoga gospodarenja financijski potentnim Holdingom. Najavljuje se sječa kumovski instaliranih direktora. Bandiću gradonačelničko mjesto nije upitno, zasad, ali nikad više neće moći upravljati gradom na dosadašnji način. A kad se smanje mogućnosti godinama enormno eksploatirane tamne zone, ni njegova moć ne može ostati ista. Zatvaranjem slavina prorijedit će se i ortaci i obožavatelji.
U noći svoga izbornog poraza Bandić je, vidno potresen, najavio da će svoju buduću karijeru graditi na osvojenoj podršci. Njegovi suradnici sada tumače da mu 900 tisuća glasova, respektabilan politički kapital, osigurava da će u Hrvatskoj i ubuduće predstavljati vrlo ozbiljan politički faktor. U tom se kontekstu barata i opcijom osnivanja nove, Bandićeve socijaldemokratske stranke.
Za tu se mogućnost, kao za slamku spasa, hvataju oni koji će se vlastitom voljom ili odlukom stranke iskrcati iz SDP-a. Mediji bruje o skoroj čistki. Logično je da Bandićevi rasovi napuste stranku, ne samo zbog svoje uključenosti u njegovu kampanju, mnogo više zbog sudjelovanja u neprijateljskom blaćenju SDP-a. Ako su Jadranka Kosor i HDZ dobili pljesak za brisanje Sanadera, zašto bi se brisanje Bandićevih pučista tumačilo kao odmazda? Usto, osnivanje nove, imenom socijaldemokratske stranke u trenutku SDP-ova trijumfa pokazuje priličnu dezorijentiranost i djeluje posve luzerski.
Predsjednički su izbori pokazali da Bandić ne uzima glasove SDP-u ni ljevici, pa ih ne može ni podijeliti ni ugroziti. Većinu glasova on je pokupio s desne strane. Ali, premda su njegovi glasači regrutirani uglavnom iz HDZ-ova rezervoara, teško je to smatrati nepovratnim stanjem. Dogodilo se stjecajem okolnosti. Proces nije trajno zapečaćen. Stranačka strukturiranost u Hrvatskoj vrlo je žilava, mnogo stabilnija nego u drugim tranzicijskim zemljama. Već na idućim parlamentarnim izborima HDZ-ovi odbjegli glasovi vrlo se vjerojatno vraćaju kući.
Baš kao što je Sanaderova era naprasno završila, isto je tako kraju stigao i mit o nepobjedivom Bandiću. Nije slučajno da se to dogodilo nekako istodobno. Njihova vrsta politike doživjela je nepopravljiv poraz.
