Izricanjem čak 19 presuda profesorima, studentima i posrednicima zbog upletenosti u kupnju i prodaju ispita na Ekonomskom fakultetu sudac Zoran Luburić sa Županijskog suda u Zagrebu okončao je prvostupanjski postupak u aferi Indeks. Kada se tim kaznama pridodaju još i presude za 47 profesora, studenata i posrednika s Fakulteta prometnih znanosti zbog istih kaznenih djela, onda se bez pretjerivanja može ustvrditi da je time pri kraju najveća, ali ujedno i najuspješnija antikorupcijska akcija u Hrvatskoj. Doduše, za konačne brojke još je prerano: u tijeku je, naime, i treća istraga protiv 19 profesora, studenata i posrednika s Prometnog fakulteta.
Priznanje USKOK-u
Dakle, ukupna bilanca tog megakorupcijskog skandala zastrašujuća je za sveučilišnu zajednicu, ali i za cijelo društvo. Brojke govore same za sebe: podignute su tri optužnice, a sudovi su u dva predmeta već proglasili krivima i donijeli presude za čak 74 osobe. A još se čeka jedna optužnica i tko zna koliko presuda. Tom istragom obuhvaćeno je i sedam profesora koji su već osuđeni u ranije okončanom postupku i, premda su neki od njih, poput svih ostalih, u prethodnim istragama tvrdili da su nevini, sada su spremni i na razne nagodbe.
Upravo je ta nevjerojatna brojka od 74 dosad osuđena sudionika najvećega korupcijskog skandala u Hrvatskoj zapravo i jedina ozbiljna satisfakcija za USKOK i njegova šefa Dinka Cvitana te glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Imajući na umu s koliko je nepovjerenja i omalovažavanja dočekana i praćena cijela operacija Indeks, malo je vjerojatno da će se netko ozbiljno pozabaviti tim zastrašujućim brojkama, da će ih proanalizirati te procijeniti pogubne posljedice koje je ostavila na ugled zagrebačkog sveučilišta, ali i cijelog društva. A još manje se može očekivati da će se naći netko tko će USKOK-u, tužilaštvu i policiji odati priznanje za odrađeni posao.
A upravo su Cvitan i Bajić, zajedno sa svojim timovima te policijom, na svojim leđima iznijeli najveći teret te krajnje složene operacije koja je trajala mjesecima.
I zbog koje su se, da nepravda bude zaokružena, kada su počela uhićenja i privođenja, našli gotovo na stupu srama. Dovoljno je, naime, prisjetiti se kako je znatan broj medija, sveučilišnih profesora, javnih djelatnika i političara dočekao tu operaciju na nož i kako su se na USKOK i DORH te na njihove vodeće ljude sručile najnevjerojatnije optužbe.
Od političkih kako je cijela akcija provedena da bi se Hrvatska dodvoravala Europskoj Uniji, kako je cilj zamazati oči javnosti da se ne bi pokretale istrage protiv “velikih riba”, kako je sve to učinjeno da bi se preko dijela medija promovirao rad USKOK-a i policije. Pa sve do toga da se nije smjelo uhićivati sveučilišne djelatnike, da je tim postupkom narušena autonomija Sveučilišta, da je riječ o namještenim dokazima te da će sve optužbe vrlo brzo pasti u vodu.
Novinari na udaru
No prava hajka protiv USKOK-a i DORH-a počela je nakon što je, kad je završio istražni postupak, nekolicina osumnjičenih puštena na slobodu. To je za mnoge bio znak da su svi pritvoreni nevini, a da je cijela operacija napuhana i promašena. Uslijedila je nova erupcija optužbi i diskvalifikacija. Bilo je zapanjujuće slušati ugledne i poštene ljude kako zdušno, a bez ikakvih argumenata, brane one koji su bili uhićeni, a napadaju istražna i policijska tijela. Više se raspravljalo o tomu kako je akcija izvedena i zašto je napravljen spektakl, nego o tomu što su počinili osumnjičenici.
Među onima koji su se našli na udaru bio je i Jutarnji list. Na račun urednika i novinara također su se mogle čuti raznorazne optužbe i insinuacije, od toga da smo bili u sprezi s tužilaštvom i policijom pa do toga da smo platili da bismo dobili ekskluzivu. Koje, ruku na srce, nije ni bilo. Akcija je, naime, provedena rano ujutro pa su svi mediji već od deset sati počeli objavljivati fotografije i informacije. Do okončanja postupka i prvih presuda nismo željeli reagirati, no sada, smatramo, istine radi, ipak valja dati nekoliko objašnjenja. Novinari Jutarnjeg lista, u sklopu svakodnevnog posla, stupili su svojedobno u kontakt s posrednicima koji su kupovali i prodavali ispite. I koji su im ispričali kako to rade.
Nadmudrivanje s policijom
Budući da po zakonu, dakako, novinari ne mogu provoditi policijske istrage, saznanja do kojih smo došli, uz suglasnost posrednika, predali smo istražnim tijelima. Nakon toga više nismo imali, u vezi s tim slučajem, nikakvih kontakata s policijom, USKOK-om ili DORH-om. Tek kada je istraga završena i kada se počela pripremati završna operacija u koju se moralo uključiti više od tri stotine istražitelja, policajaca i pravosudnih službenika, na kapaljku su procurile prve informacije.
Tako se među novinarima koji prate rad sudova proširila vijest da je stigao zahtjev za pokretanjem istrage protiv pedesetak osoba. Odmah smo zaključili da bi mogla biti riječ o slučaju u kojem smo i mi imali prste, pa smo se potrudili da spremni dočekamo početak operacije. Važno je istaknuti da nije samo Jutarnji list imao tu početnu informaciju.
Istu tu vijesti s kojom smo mi raspolagali imale su još najmanje tri redakcije. Ali za razliku od nas, tomu nisu pridali nikakav značaj. Zbog toga su naše ekipe mogle na vrijeme sačekati izlazak stotinjak policijskih automobila iz parkirališta policijske škole u Svetošimunskoj ulici i pratiti ih do odredišta. Veći dio policijskih patrola nadmudrio je naše novinare. Dio vozila imao je upaljena plava svjetla kako bi na sebe navukao našu pratnju, a jedna je kolona, pak, u središtu grada ušla u pješačku zonu na Trgu bana Jelačića i tako umakla našoj ekipi.
Uspjeh istražitelja
Treća se policijska kolona zaustavila, legitimirala naše novinare i kada su im oni priznali da ih prate jer znaju da idu u neku akciju, policajci su ih pozvali na piće, objašnjavajući da su krenuli prerano. Kad su novinari ušli u kafić, policajci su uskočili u kola i pobjegli im.
Dio naših ekipa, međutim, uspio je snimiti jedan dio policijske operacije. I prikupiti potrebne informacije. Dakle, nismo dobili ekskluzivne informacije nego smo samo bolje iskoristili ono što su i drugi imali.
No to je postalo povodom da se omalovaži cijela akcija, da se obezvređuje golemi trud istražitelja i policajaca te da ih se napadne, premda iz njihovih redova nije procurila niti jedna informacija o operaciji Indeks. Time je nanesena velika šteta i nepravda istražnim tijelima koja su, pokazuju to presude, svoj posao odradila iznimno profesionalno i odgovorno.
