Hrvatski hokejaši osvojili su broncu na SP-u divizije II na Islandu. Medaljama hrvatskih sportaša često pridajemo vredniji sjaj, ali ovaj puta bronca gotovo uopće ne sjaji...
Kada u najavi SP-a čelnici saveza predstavljaju grandiozne planove, ponavljaju priče koje slušamo od dolaska EBEL-a u Zagreb, a idu toliko daleko da se u perspektivi spominje i odlazak na Olimpijske igre i ulazak u elitnu diviziju svjetskog hokeja, od takvog društva očekujete velike stvari.
Gradim, tražim, liječim
Od njih ne očekujete da se do početka priprema ne zna izbornik ili da se momčad kompletira u hodu, skuplja po zračnim lukama poput skupine “backpackera” koja je na ludom provodu u Europi. U tom slučaju ne bi se moglo dogoditi da kanadska pojačanja, “medvjedi” Prpic, Sertich i MacAulay, “pripreme” odrađuju u Kanadi, a nekadašnji ljubimac Ledene John Hećimović otkaže nastup jer gradi kuću. Ili liječi rame, ili traži zagubljenu HR putovnicu... Teško je biti precizan, objašnjenja je bilo previše...
EBEL nije realnost
Jasno je da hrvatski hokej kroz prizmu Medveščaka u medijima živi daleko iznad mogućnosti. EBEL nije i nikada neće biti realan pokazatelj stvarnog stanja, u kojem čak i šuplji alibi o manje ledenih površina od Španjolske i Estonije drži vodu. Za sve ostalo, dovoljno je pročitati intervju Marka Lovrenčića na hrhokej.net i bit će vam jasno da OI obećavaju oni koji ne mogu ispuniti ni osnove.