PET
Isprika
Zove me kolega Zvonimir Šikić, član Izvršnog odbora HHO-a i ujedno član malog vijeća Ribićevih sindikata. Kaže da stanoviti gospodin Radeka, kojeg sam spomenuo u prošlotjednoj kolumni, zasigurno nije bio 90-ih godina na barikadama balvan-revolucije u neposrednoj blizini Zadra. Šiku izuzetno cijenim, poštujem i vjerujem u njegove riječi. Upravo stoga ispričavam se gospodinu Radeki što sam objavio ono što sam čuo od više ljudi, a kojima inače vjerujem na riječ.
SUB
Kumrovečki vampiri
U Kumrovcu se opet ponavlja svakogodišnja scena veličanja Tita, Komunističke partije, njene diktature i propale Jugoslavije. Isti oni kojima smeta isticanje ustaškog znakovlja i koji su nedavno Bleiburg nazvali ustaškim dernekom zbog nekoliko klinaca i dva starija čovjeka s ustaškim kapama - ovaj put šute. Isti oni koji su pisali o sebi kao rušiteljima Jugoslavije - zavezali su gubec željeznim lokotom. Njima ne smetaju jugoslavenske zastave, zazivanje obnove Jugoslavije, klicanje Titu i Partiji. Ustavom RH eksplicitno je zabranjen svaki pokušaj obnove Jugoslavije, ali očito je da prema tom obliku isticanja zabranjenih političkih stavova postoji tolerantan odnos. Novost je da su ovaj put kumrovečki vampiri uz uobičajene rekvizite, pjesme i znakovlje nosili i majice s natpisom “SSSR”, prizivajući tako Staljinov duh i sovjetski imperijalizam na ovaj prostor. Svako ovakvo manifestiranje ove vrste političkih stavova samo legitimira i učvršćuje kontrastavove pod egidom ustaštva. To je naprosto kruta politička realnost i logika.
NED
Govor iz mržnje
Hrvatski mediji u posljednje vrijeme naprosto bukte govorom mržnje usmjerenim prema pojedinim članovima HHO-a. Prije svega prema Bancu i prema potpisniku ovih redaka. Sve se ponavlja. Matrica je ista kao ona 90-ih kad su nas, samo s drugim predznakom, prozivali istim “argumentima” - govorom mržnje. Navikli smo na to i “što je više kleveta i laži, mi smo sebi miliji i draži”, no tekst Silvane Perice objavljen u subotnjem Večernjaku nadmašuje sve dosad viđeno. Tako autorica tvrdi da je ministar Dragan Primorac umjesto policije poslao Banca i Čička u Zadar te je tako uspio suzbiti agresivne studente i okončati blokadu Sveučilišta po kratkom postupku. Blokadu Sveučilišta okončali su studenti glasanjem, i to 170 za prekid, 70 protiv i 50-ak suzdržanih. Peticiju 500 studenata kojom se traži nastavak nastave rukovodstvo nezavisne studentske inicijative dobilo je od Uprave Sveučilišta prije nego što su nas pozvali u Zadar. Doista čovjek mora biti ili glup ili slijep da tvrdi kako naša istraživanja, a vezana uz masovna kršenja ljudskih prava neposredno poslije Drugoga svjetskog rata, ne interesiraju nikoga. Dovoljno je gledati i slušati elektronske medije i čitati članke poput Peričinih da bi se vidjelo da li to doista ikoga interesira. Osim toga, MUP i DORH rade na tim slučajevima bez obzira na političke pritiske koji dolaze, ne samo s Pantovčaka, nego i s drugih strana. Vidljiva je dimenzija nervoze koju izaziva ovaj naš rad, kao i 90-ih godina kada smo se bavili nekim drugim ratnim zločinima. Ova Peričina pisanija, kao i drugi slični uradci, direktno je usmjerena protiv brojnih dokumenata međunarodnih institucija koji pozivaju vlade i društva na podršku nevladinim organizacijama koje se bave ovakvim poslom. To konačno piše i u rezoluciji EU Parlamenta od 2. travnja 2009. godine, gdje se traži podrška nevladinim organizacijama angažiranima u prikupljanju dokaza o zločinima počinjenima nakon Drugoga svjetskog rata. U Bančevo vrijeme nitko nije izbačen iz HHO-a, a to što su neki članovi svojevoljno istupili njihova je stvar. Tvrditi da HHO i njegovi članovi ništa ne prigovaraju premijeru Sanaderu znači jednostavno lagati i biti zlonamjeran. Ne samo zbog naših tužbi i prosvjeda protiv Vladinih zakona o poljoprivrednom zemljištu i golfu nego i zbog brojnih kritičkih tekstova i javnih istupa prema potezima Vlade, uključujući i one potpisnika ovih redova. Nije toliko problem sama Silvana Perica, nego i urednička politika Večernjaka, koja svojom grafičkom opremom nastavlja tradiciju najmračnijeg razdoblja Večernjeg lista iz 90-ih.
PON
BiH zabrana
Hrvatske vlasti i mediji uvelike su se raspisali o zaštitnim mjerama kojima je BiH odlučila zaštititi svoje tržište od uvoza iz Hrvatske. Međutim, gotovo nitko ne piše o tome da je ova odluka nastala kao reakcija na prethodnu hrvatsku zabranu uvoza nekih proizvoda iz BiH. Tako nas opet čeka međusobni ping-pong, politički dakako, koji zapravo govori o tome da se hrvatski odnos prema BiH nije u bitnome promijenio. To jest da BiH ne tretiramo kao ravnopravnu državu, bez obzira na unutarnja trvenja, nego kao balkansku bananica državu kojoj treba još više odmoći, a ne pomagati. Ovaj odnos Hrvatske prema BiH umnogome podsjeća na odnos pojedinih nogometnih igrača hrvatske ili srpske nacionalnosti iz BiH koji ne žele igrati za bosansko-hercegovačku reprezentaciju. I tako to ide do u beskonačnost.
UTO
Karamarko - predsjednik RH
Čitam članak o navodnoj kandidaturi dugogodišnjeg mi prijatelja Tomislava Karamarka za predsjednika Republike. Cijeli je tekst nečuvena konstrukcija kojom se zapravo Karamarka želi kompromitirati ako bi mu slučajno palo na pamet kandidirati se za mjesto šefa države. Koliko je meni poznato, njemu to nije ni na rubu pameti jer ima pametnijeg posla, no očito ima onih koji bi ga željeli maknuti sa sadašnjeg mjesta ministra unutarnjih poslova eventualnom kandidaturom. Jer, kada bi se kandidirao, a ne bi prošao, njegova bi javna karijera bila zapečaćena, kao i karijere brojnih drugih političara koji su se okušali na predsjedničkim izborima. Karamarku se nigdje ne žuri, mlad je i ima vremena. A posao koji sada radi radi dobro i to je ono čega se boje mnogi u Hrvatskoj, a možda i oni kojima ovaj članak služi. Karamarku sigurno ne.
SRI
Seks skandal
Hrvatski mediji puni su članaka o aferi špijuniranja pojedinih zaposlenika unutar hrvatskog T-Coma. Sve priče, nažalost, još uvijek su zasnovane na jednom članku objavljenom u jednom lokalnom njemačkom listu. Međutim, u Hrvatskoj se ništa ne može poduzeti niti se sa sigurnošću može bilo što govoriti dok se ne dobiju konkretni materijali od njemačkih državnih tijela. Bez obzira na to u kojoj je fazi sudski postupak u njih. Pokaže li se točnim da su pojedinci, službe ili institucije iz Njemačke i Hrvatske doista radili na špijuniranju privatnog života nekoga u našoj zemlji, što je protiv pozitivnih zakona RH, onda treba protiv takvih poduzeti najrigoroznije mjere za primjer drugima. Priče o tome kako je to uobičajena praksa u svijetu ne smije se prihvatiti. Dapače, upravo suprotno, Hrvatska može i mora pokazati odlučnost u zaštiti osobnosti i privatnosti svojih građana. Još nedavno Udba je kopala po životima tisuća jugoslavenskih građana koristeći prikupljene materijale za ucjene i vrbovanje. Upravo zbog tog iskustva moramo biti posebno osjetljivi na obnovu takve metodologije rada u našoj sredini.
ČET
Goli Brijuni
Ovih dana jedna francusko-belgijska filmska ekipa snima dokumentarni film o Titu. Danas su pohodili i mene. Ono što ih šokira je odnos hrvatskog društva i države prema zatvorima i logorima poslije Drugoga svjetskog rata. Goli otok, na primjer, kao i zatvor u Gradišci, doslovno se raspadaju od nebrige i nikome ne pada na pamet da se ova mjesta urede kao spomen-područja u kojima je jedan bolesni totalitarni režim ubijao i mučio svoje političke protivnike ili pak preodgajao svoje dojučerašnje članove i istomišljenike (informbirovce).
Istovremeno na Brijunima deseci radnika održavaju parkove i nasade njegujući brižljivo kult Tita, a njegovi hrvatski nasljednici upotrebljavaju te objekte za sebe i vlastitu promociju. Ovih dana Grad Rijeka kupio je brod Galeb, koji je služio za Titov umjetni način njegovanja kulta “dobrog diktatora” u svijetu. Bilo bi interesantno vidjeti da li se u bilo kojoj postkomunističkoj zemlji njeguje kult “velikog vođe i učitelja” kao što se to događa u Hrvatskoj.
Ivan Zvonimir Čičak
