Nismo ih mogli teleportirati - tako je ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko ironizirao zahtjev novog predsjednika Hrvatske da policija objasni opravdanost primjene prisile i uhićenja prosvjednika u Varšavskoj ulici. Ministrova prilično bezobrazna izjava, koja potpuno ignorira ocjenu Ive Josipovića da je policija pretjerala s upotrebom sile, pokazuje ne samo podcjenjivanje funkcije šefa države nego i recentnih događaja u srcu Zagreba.
Sličnu neozbiljnost i duboko nerazumijevanje pobune u Varšavskoj pokazuju i ključne stranke, koje su otvorile međusobno prepucavanje, pokušavajući da jedna drugoj uvale odgovornost za nastali problem. SDP poručuje da je odluka sada na ministarstvima, HDZ odvraća da je SDP-ova vlast u Zagrebu proizvela slučaj, pa neka ga izvoli i riješiti. Zapravo su zajedničkim snagama u zagrebačkoj Skupštini kumovale promjeni GUP-a i drugim odlukama koje su bile u funkciji sporne gradnje. Gradonačelniku Bandiću omogućile su da realizira svoj deal s investitorom Tomom Horvatinčićem, svi skupa slijepi i gluhi na uporne prosvjede.
U Varšavskoj se, prvo, dogodila pobuna građana protiv načina na koji se upravlja Zagrebom. Jasno je da se grad mora razvijati i modernizirati, ali je pitanje kako se to radi, a prečesto se radi pogrešno. Zagreb je prepun primjera koji govore o strašnoj devastaciji. Prepun je primjera koji govore o mutnim spregama, o klijentelističkim i korupcionaškim poslima. Za razliku od državnog odvjetnika Bajića, građani vide što se događa. Varšavska je postala simbol svih odluka koje Zagrepčani osjećaju kao otimanje grada i uzurpaciju na vlastitu štetu. Politika koja proizvodi takve slučajeve na nacionalnoj je razini doživjela fijasko.
Drugo, pobuna u Zagrebu pobuna je protiv krađe javnog u korist privatnog. Naslonjena na masovnu frustriranost nacije upornim prakticiranjem nepravde, podjelom Hrvatske, s jedne strane, na uglavnom nezasluženo bogate i beskrajno moćne i, s druge strane, na neprihvatljivo siromašne i potpuno nemoćne. Horvatinčić sa svojim paradiranjem u čizmama od tisuću dolara možda može fascinirati nekog nerealiziranog šminkera, ali za širu publiku postao je oličenje bahatog bogatuna koji misli da sve može. Antipoduzetnička klima u Hrvatskoj? Možda, ali s obzirom na iskustvo dosta logično: dok je kapital mutnog porijekla i dok mu se pogoduje sve do poništavanja javnog interesa.
Treće, pobuna u Varšavskoj potpuno je demokratski intonirana. Prosvjednici traže demokratsko pravo da kao građani mogu sudjelovati u odlukama koje se tiču njihova životnog prostora, njihova grada i njihove sudbine. Vlast je odgovorila šutnjom, pa onda silom i zastrašivanjem. Huškaju je političke i medijske ptice rugalice.
Ocrnjivanje prosvjeda, nazivanje Varšavske “događanjem naroda”, “balvan” ili “jogurt revolucijom” nije samo gruba difamacija. Ako se mirne demonstracije tako blate, ako im se prišiva da su nedemokratske poput rušiteljskih pokreta Slobodana Miloševića, onda se objektivno zagovara građanima flaster na usta ili lisice na ruke. Suprotno tim antigrađanskim i antidemokratskim porukama, Varšavska je danas u srcu Zagreba.
