Iz današnjeg ulomka Markova evanđelja (Mk 7,1-13) moglo bi se pomisliti da Isusu nije bila važna higijena. “Židovi ne jedu ako prije ne operu ruke; drže se predaje starih” - ističe evanđelje. To je u židovskom narodu bila drevna navika - često pranje ruku, svih posuda i pribora. Nisu još znali da time uništavaju mikrobe kao prijenosnike bolesti. To ih je - što vrijedi istaknuti - Biblija učila prije svake medicine.
Zašto danas Isus to dovodi u pitanje? Neki do njegovih učenika valjda ne opraše ruke prije jela pa Isusu i protivnici zbog toga stadoše prosvjedovati. Isus, razumije se, nema ništa protiv higijene, i sam poštuje dobre stare propise. Ali ovi što povihaše nisu mislili na čistoću, nego su Isusu i njegovima “tražili dlaku u jaju”.
Isus koristi priliku upozoriti da se pretvaraju - da im nije do dobrih starih propisa ni do prave čistoće. Ističe da oni - naoko vjerni Židovi - u ono doba više drže do vanjštine nego do nutrine. Lakše im je prekršiti važne božje zakone nego propustiti obdržavanje makar i dobrih običaja. Osim higijenskih propisa, oni su iz predaje isticali mnoge propise po kojima bi se znalo tko je vjernik, ali su to znali i ružno zlorabiti.
“Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaja ljudskih.” To Isusovo upozorenje važi za vjernike svih vremena. Lakše je obdržavati dobre običaje, u društvu i u Crkvi, nego po božjoj zapovijedi iznutra se mijenjati - ljude doista voljeti kao same sebe.
Kao ružan primjer Isus im navodi da su ondašnji učitelji zakona učili ljude da mogu dio imovine kojim bi uzdražavali roditelje kao “sveti dar” dati u hramsku blagajnu. Takvih lažno pobožnih zaobilaženja božjih zakona bilo je u ono doba više. No, i danas je lakše dati milostinju nego biti pravedan. Lakše je prati se nego obratiti se.
