VEDRANA RUDAN

Ljubav treba napustiti kad postane institucija

Objavljeno: 20.06.2012

Kontroverzna spisateljica i performerica (jer sve su njezine promocije, javni nastupi, pa i knjige same, jedan veliki performans) svoj je novi roman, u kojem je već naslovom parafrazirala filmski hit Clinta Eastwooda, a kasnije ga uplela i u samu fabulu romana, zamislila kao roman o ljubavnim trokutima.

U njihovom su središtu sedamdesetogodišnja gospođa Pavica i njezina kći Ana; prva u poznim godinama upoznaje čovjeka svog života, svog “Clinta”, dok druga saznaje kako njezin drugi muž ima mladu ljubavnicu. Poznata i “ispisana” tema, dakako, kod Vedrane Rudan provučena je kroz sve moguće i poznate filtere tipične “rudanovštine”.

Porazi i promašaji

Prije svega tu je tematiziranje odnosa majke i kćeri, o kojem je puno i previše toga rečeno u prošlom romanu “Dabogda te majka rodila” - Pavica, naime, svojoj kćeri piše pisma, namijenjena čitanju nakon svoje smrti i razotkriva svoj život, onako kako se nije usudila učiniti ranije. “Želim da me upoznaš kad umrem”, zapisat će, i pokušati naknadno uspostaviti bliskost s kćerkom, predstaviti joj u pravom svjetlu njezina oca, brak, poraze i promašaje, kao i čovjeka do kojeg joj je zaista stalo. Istovremeno, njezina kći doživljava svoje ljubavne brodolome i dvojbe koje ipak, slijedom generacijskih i svjetonazorskih razlika, rješava na druge načine. Svi se likovi, bivši i sadašnji muževi, ljubavnice, sinovi i unuci, o kojima ove dvije žene razmišljaju i pišu, nađu na istome mjestu - kod Kineza koji se bavi akupunkturom, te tamo, pod imperativom “Relax!” imaju vremena za unutarnje monologe koji donose nove perspektive. Upravo je monolog ono što najbolje odgovara pripovjednom temperamentu ove autorice, kod koje nema puno mjesta i vremena za suptilne pripovjedačke tehnike, već prije svega bujicu riječi kroz koju se vrlo (o)lako prolazi kroz prošlost i sadašnjost, razne situacije i likove.

Drvlje i kamenje

Premda jednako oštra i beskompromisna i sklona generalizacijama, od onih da su “djeca krpelji” ili “udovice najsretnije na svijetu”, u ovome romanu ima mjesta i za neke tankoćutnije dionice uz pomoć kojih ulazi ne samo površinski u fenomenologiju starosti, braka, seksa, roditeljstva i prave ljubavi.

“Kosturi okruga Madison”, naravno, nisu nikakav klasičan ljubavni roman, oni samo u formi toga žanra bacaju drvlje i kamenje na laž i licemjerje koje prevladava kad i ljubav postane samo institucija.



plus 5 pitanja

Knjigama pokušavam u kćeri ubiti sebe, a u sebi pokojnu majku

Jeste li “Kosture okruga Madison” zamislili kao ljubavni roman?

Jesam.

Odnos majke i kćeri onaj je koji intenzivno propitujete u prošlom, ali i ovom romanu. U čemu je njegova životna, ali i literarna potentnost?

Majke i kćeri najljuće su neprijateljice, ali o tome se ne smije jer su majke one koje su nas rodile, najčešće i same o nama brinule. Pa kako ćeš onda o njima reći istinu? A istina je da su majke ono u što se mi kćeri nikad ne želimo pretvoriti i ono u što se baš uvijek pretvorimo. Tužna, prestrašena, jadna bića čija je sudbina u rukama mužjaka. Pisati o tome je teško jer većina žena želi svoje majke iščupati iz glave, što je nemoguće. Ja sam hrabra žena koja knjigama pokušava u kćeri ubiti sebe, a u sebi pokojnu majku. Ta je tema ženama vrlo bliska, zato su moje knjige čitane. Sve mi želimo mrtvu mamu.

Zašto mislite, kako ste napisali na svojoj web stranici, da ovu knjigu “kritika neće primiti”?

Zato što hrvatska kritika za mene ne zna. Od hrvatskih književnih kritičara jedino ste vi čuli da sam napisala “Dabogda te majka rodila”, knjigu prevedenu na nekoliko jezika. “Mostovi...” su izašli prije dva mjeseca, drago mi je da vam ju je netko spomenuo. Kako vi objašnjavate hrvatski muk oko mojih knjiga iako su prevedene na desetak jezika, a pretvorene u kazališne predstave igraju u Santa Monici, Budimpešti, Ljubljani, u Varšavi se monodrama “Uho, grlo, nož” vrti sedam godina? Jednu moju predstavu nedavno su vidjeli čak i Zagrepčani.

Kako objašnjavate totalnu pomamu za vašim likom i djelom u Srbiji?

Prekrasna sam žena i svjetska književnica. Srbi imaju istančan ukus, vole samo najljepše i najbolje.

Koliko ste puta gledali film “Mostovi okruga Madison”?

Četrdeset i sedam.

Broj preporuka: 17

Više o...

FACEBOOK KOMENTARI

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

hotrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen