Veliki pljesak Lynchu i nakon trosatne zamorne premijere
Stigao je i dan Davida Lyncha na Mostri. Klasiku američkog filma u Veneciji je uručen Zlatni lav za životno djelo, a nakon ceremonije dodjele prikazan je posljednji Lynchov film - gotovo trosatno "Unutrašnje carstvo" ("INLAND EMPIRE") s Laurom Dern, Jeremyjem Ironsom, Harryjem Deanom Stantonom i Juliom Ormond u glavnim ulogama.
Lynch je posljednji filmski nadrealist. Nekad je elemente nadrealizma ugrađivao u konvencionalnije filmove i televizijske projekte. No nakon serije "Twin Peaks", posve je otišao u smjeru eksperimentalnog filma ("Vatro, hodaj sa mnom", "Izgubljena cesta", "Mullholand drive"). "Unutrašnje carstvo" - film koji se jednostavno može prepričati kao priča o glumici koja tijekom snimanja filma ulazi u svijet unutar svijeta, ali se zapravo nikako ne može prepričati riječima - nastavak je tog Lynchova spuštanja u zemlju čuda i užasa. Film nije onoliko dojmljiv kao što je to bio "Mullholand drive". Lynch se počeo ponavljati, a "Unutrašnjem carstvu" nedostaje i koherentnosti i upečatljivosti koju je imao "Mullholand".
No u sferama u kojima se sada Lynch kreće teško je govoriti kroz uobičajene kritičarske termine. On kaže da ako život nema previše smisla, zašto bi ga imao film. I dodaje: - Ja sam učenik Western Uniona. Ako želim poslati poruku odlazim Western Unionu… U svakom slučaju, gledatelji su na svečanoj premijeri morali odgledati trostruku dozu najhermetičnijeg Lyncha - da bi mu se na kraju odužili pljeskom za "Plavi baršun".
Od dvadeset i jednog filma u konkurenciji samo je jedan istočnoeuropski: "Euforija" Ivana Vjrjpaeva. Ruski redatelj (rođen u Sibiru 1974.) višestruko je nagrađivani dramski pisac. "Euforija" s Polinom Agurejevom i Maximom Ushakovim njegov je debitantski film.
Tragična ljubavna priča iz ruskih stepa snimana je uz rijeku Don, dvjestotinjak kilometara od Volgograda, na temperaturama koje su se penjale do 46 Celzijevih stupnjeva. U filmu se temperatura diže i za još koji stupanj.
Vjrjpaev kaže da je tragedija danas izgubila svoje značenje. - Tragedija u umjetnosti moguća je samo u društvu razvijene kulture i sretne i uspješne mentalne situacije. Takva situacija ne postoji u Rusiji, a još manje u Europi i Americi.
Iako Vjrjpaev ne vjeruje u tragediju u umjetnosti, njegova stepska verzija klasične priče o preljubu izgleda upravo tako: žestoka poput osamdesetpostotne votke i strastvena upravo onako kako je to uobičajeno u kinematografiji "luđaka i heroja". Uz Ming-Liangov film "Ne želim spavati sam", to je možda i najbolji film u konkurenciji. No kao tipičan ruski film, i "Euforija" je malo ekscesna u svojem ruskom dertu.
Dragan Jurak
Lynch je posljednji filmski nadrealist. Nekad je elemente nadrealizma ugrađivao u konvencionalnije filmove i televizijske projekte. No nakon serije "Twin Peaks", posve je otišao u smjeru eksperimentalnog filma ("Vatro, hodaj sa mnom", "Izgubljena cesta", "Mullholand drive"). "Unutrašnje carstvo" - film koji se jednostavno može prepričati kao priča o glumici koja tijekom snimanja filma ulazi u svijet unutar svijeta, ali se zapravo nikako ne može prepričati riječima - nastavak je tog Lynchova spuštanja u zemlju čuda i užasa. Film nije onoliko dojmljiv kao što je to bio "Mullholand drive". Lynch se počeo ponavljati, a "Unutrašnjem carstvu" nedostaje i koherentnosti i upečatljivosti koju je imao "Mullholand".
No u sferama u kojima se sada Lynch kreće teško je govoriti kroz uobičajene kritičarske termine. On kaže da ako život nema previše smisla, zašto bi ga imao film. I dodaje: - Ja sam učenik Western Uniona. Ako želim poslati poruku odlazim Western Unionu… U svakom slučaju, gledatelji su na svečanoj premijeri morali odgledati trostruku dozu najhermetičnijeg Lyncha - da bi mu se na kraju odužili pljeskom za "Plavi baršun".
Od dvadeset i jednog filma u konkurenciji samo je jedan istočnoeuropski: "Euforija" Ivana Vjrjpaeva. Ruski redatelj (rođen u Sibiru 1974.) višestruko je nagrađivani dramski pisac. "Euforija" s Polinom Agurejevom i Maximom Ushakovim njegov je debitantski film.
Tragična ljubavna priča iz ruskih stepa snimana je uz rijeku Don, dvjestotinjak kilometara od Volgograda, na temperaturama koje su se penjale do 46 Celzijevih stupnjeva. U filmu se temperatura diže i za još koji stupanj.
Vjrjpaev kaže da je tragedija danas izgubila svoje značenje. - Tragedija u umjetnosti moguća je samo u društvu razvijene kulture i sretne i uspješne mentalne situacije. Takva situacija ne postoji u Rusiji, a još manje u Europi i Americi.
Iako Vjrjpaev ne vjeruje u tragediju u umjetnosti, njegova stepska verzija klasične priče o preljubu izgleda upravo tako: žestoka poput osamdesetpostotne votke i strastvena upravo onako kako je to uobičajeno u kinematografiji "luđaka i heroja". Uz Ming-Liangov film "Ne želim spavati sam", to je možda i najbolji film u konkurenciji. No kao tipičan ruski film, i "Euforija" je malo ekscesna u svojem ruskom dertu.
Dragan Jurak
Broj preporuka: 0
SUĐENJE ZA KORNATE
Aviomehaničarka: Ja sam izvadila crne kutije iz helikoptera. Roditelji: Gdje su nestale?
UBOJSTVO U BANIĆIMA>>BISKUP GA RAZRIJEŠIO
