VIDEO: Primam plaću u raju za geekove. Masiraju me i 20 % vremena radim što hoću

Objavljeno: 19.09.2009

Kad je 2005. našao novi posao u Silicijskoj dolini, Boris Debić dobio je zadatak da radi na projektu koji je više podsjećao na undercover operaciju tajne službe nego na rad u jednoj od najboljih i najležernijih kompanija na svijetu.

Godinu dana 45-godišnji Zagrepčanin bio je dio tima ljudi koji su, s prikrivenim identitetima i tvrtkama osnovanim samo za potrebu te operacije, istraživali u kojem dijelu svijeta će smjestiti servere bitne za kompaniju.

Radili su inkognito. Nisu željeli da se u ranoj fazi istraživanja mogućih lokacija sazna ime kompanije, te procure detalji o strateškom projektu. Tek kad su odabrali partnera za posao, rekli su mu za koju kompaniju rade. Kad je jednom direktoru hidroelektrane preko telefona rekao koliko struje trebaju za svoje servere, čovjek je prvo zašutio, a zatim upitao: “Što ste vi, CIA?”

Boris Debić radio je zapravo za Google. Tražio je tada lokaciju za smještaj najvećeg  “data centra”. Sve informacije o serverima na kojima se bazira Googleovo pretraživanje stroga su poslovna tajna i Debić ne smije otkrivati koliko je velik centar za pohranjivanje podataka i gdje se nalazi. New York Times svojedobno je, pišući o tom centru, obajvio da se radi o približno 400.000 kompjutora na jednom mjestu.

To je “tajno oružje” pomoću kojeg Google u četvrtini sekunde pretraži cijeli web i pronađe rezultate pojma koji ste upisali u tražilicu. Četvrtina sekunde! Čovjekov treptaj oka traje desetinu sekunde. S Debićem stojim u predvorju zgrade 43 u Googleplexu, kako se naziva Googleov kompleks u Mountain Viewu u Kaliforniji.

Gledamo ekran na kojem se prikazuje koliko pretraživanja, kojih pojmova i na kojem jeziku se taj tren odvija u svijetu. Stotine tisuća sitnih točkica izviru iz svih gradova i sela po zemaljskoj kugli (osim Afrike, koja je na ovoj karti jedna velika crna rupa), a svaka točkica simbolizira jedan pojam upravo upisan u Googleovu tražilicu. Prizor je čaroban.

Bazen, hrana, frizer...

Sjajni su i uvjeti rada u Googleovu sjedištu u Silicijskoj dolini. Sve je učinjeno da bi se zaposlenici osjećali sretnima, da bi njihova kreativnost mogla doći do izražaja. Google svim zaposlenicima daje besplatan doručak, ručak i večeru u jednom od 17 restorana, koji rangiraju od makrobiotičkog do meksičkog. Najveći se zove Charlie’s Place, po prvom šefu Charlieju Ayersu, koji je nekad kuhao za članove benda Grateful Death. Google se ponosi time što dovodi vrhunske kuhare da kuhaju za zaposlenike u sjedištu kompanije.

Na kompanijskom bazenu za protustrujno plivanje susrećemo Briana Chenga, koji radi kao inženjer u You Tubeu, megapopularnom videoservisu koji je Google kupio krajem 2006. za 1,6 milijardi dolara. Brian je tu počeo raditi tek prije dva mjeseca i odmah objašnjava zašto svaki dan pliva na poslu.

- Moram vježbati jer sam od ove fine hrane dobio osam kilograma - kaže. To je simptom koji zahvaća sve Newglerse, kako u žargonu nazivaju nove Googleove zaposlenike. Tko se ne bi udebljao uz besplatne obroke vrhunskih kuhara nadohvat ruke? Nedaleko od bazena je i igralište za odbojku na pijesku, malo dalje je vrt sa začinskim biljkama i ponekom stabljikom mini rajčica koje se koriste u restoranima.

Na parkiralištu stoji kamion u kojemu se nalazi frizerski salon - besplatno šišanje za zaposlenike. Tu je i majstor koji će vam promijeniti ulje u automobilu, a i perači koji će vam ga oprati dok radite. Pod uvjetom da ste došli automobilom na posao: velik broj Googleovih zaposlenika više voli sjesti u autobus koji kompanija šalje po njih da ih vozi na posao. U busu imaju wireless i mogu raditi ili se zabavljati na internetu.

- Nisam ni shvaćao koliko je kompanijiski prijevoz dobra stvar dok mi se jednom automobil nije pokvario, pa sam sjeo na shuttle bus, koji staje dvije minute od moje kuće. Sada mi je vožnja shuttleom na posao postala ritual tijekom kojeg uvijek čitam knjigu. Jedini dio dana kad nisam uz e-mail... - kaže Debić.

Na radnom mjestu zaposlenici mogu dobiti i besplatnu masažu, igrati biljar, stolni nogomet, fliper ili legendarne videoigrice iz prošlog stoljeća. Kad trebaju otići u neku od udaljenijih zgrada u sklopu kompleksa, mogu sjesti na šarene kompanijske bicikle koji stoje posvuda. Staromodni direktori, koje je vrijeme posvuda pregazilo osim u Hrvatskoj i još nekim zemljama, sigurno bi se zapitali: pa dobro, kad ti ljudi rade?

Kako je došao do Googlea

- Ovo je tvrtka u kojoj se ne gleda radno vrijeme, već rezultati. Google radi sve da razvija kreativnost svojih radnika. Zato je uvedeno pravilo da 20 posto radnog vremena odvajamo za rad na nečemu što nije kompanijski projekt, nego naš osobni interes. Ne možeš raditi dobar posao ako ti to nije u krvi, ako to nije tvoj DNK - kaže Debić. Mnogi uspješni Googleovi proizvodi nastali su upravo u tih 20 posto “neradnog” radnog vremena.

S cijelom svojom poslovnom kulturom, Google je postao kao Shangri-la za geekove, mitsko mjesto koje se iz bajke preselilo u stvarnost. Ali kako se uopće dobiva posao u Googleu? Poznato je da oni nikad nisu objavili natječaj za radno mjesto.

Dobro, možda ne nikad, jer jedan oglas za zapošljavanje koji je objavio Google danas se prepričava kao legenda. Google je na autocesti koja vodi od San Francisca kroz Silicijsku dolinu postavio jumbo plakat s ovom porukom: (prvih deset znamenki koje nalazimo u matematičkoj konstanti e).com. Znatiželjnici koji su riješili tu zagonetku i utipkali 7427466391.com došli su do web stranice s još težim matematičkim zadatkom i, ako su i to riješili, dobili su poziv na intervju za posao u Googleu.

- Posao u Googleu ne dobiva se lako i prava je privilegija biti ovdje jer Silicijska dolina centar je kompjutorske znanosti jednako kao što je New York financijski centar svijeta. A Google je centar Silicijske doline - kaže Debić, koji je u dolinu došao na Božić 1996. “sa 50 dolara i kreditnom karticom koja nije radila”.

U Zagrebu je diplomirao fiziku, nakon što je završio srednju tehničku školu u istom razredu s Davorom Gopcem i Lukom Rajićem. Oduvijek su ga zanimali kompjutori, već u srednjoj školi počeo je “visiti” u Multimedijskom centru Sveučilišta u Zagrebu, gdje je učenicima i studentima dan na korištenje prvi mainframe, prvo ozbiljno računalo upotrijebljeno u obrazovne svrhe. S Lucijanom Carićem 1996. održao je prvi seminar o sigurnosti na internetu i pozvan je da o tome govori na konferenciji u engleskom Brightonu, gdje su ga zapazili i pozvali u SAD.

Misija na Zemlji

- U Googleu sada radim u grupi iskusnijih inženjera koji se bave nečim što zovemo ‘release engineering’. Trenutno sam i direktor jednog zajedničkog projekta Googlea, NASA-e i Mars Societyja, u kojem istražujemo mogućnosti interakcije robota s astronautima, zapravo radimo simulacije budućih misija na Mars.

Inače, Larry i Sergey (dvojac koji je stvorio Google, op. a.) imaju velik interes za istraživanje svemira i zato su ponudili 30 milijuna dolara onome tko prvi pošalje robota na Mjesec koji će snimiti i poslati fotografije s Mjeseca na Zemlju - kaže Debić.

Googleova misija na Zemlji je sve informacije svijeta učiniti dostupnima. Kad to učine, zašto stati? Dokle će nas eksperimenti iz laboratorija u Silicijskoj dolini zapravo odvesti?

- Sve što je dosad razvijeno na internetu toliko je promijenilo živote da je danas teško zamisliti život bez searcha. Siguran sam da ovo danas nije ni 10 posto revolucije koju će razvoj interneta donijeti. Možda ne u našim životima, možda tek za 50 do 100 godina, ali nove velike stvari s webom tek će se dogoditi - prognozira Debić.

Zaslužan za micanje oblaka nad Zagrebom

Boris Debić nije jedini Hrvat koji radi u Googleovu sjedištu u Mountain Viewu, ali je Hrvat s najduljim stažem ondje. Prema njegovoj procjeni, on je među 10 posto kompjutorskih inženjera s najduljim stažem među svima koji su danas u Googleplexu. Dok hodamo šarenim hodnicima, susrećemo Erica Schmidta, Googleova CEO-a. Hvali se kako je ovoga ljeta bio u Dubrovniku i na Brijunima… Debić je dijelom zaslužan za dobre veze Googlea i Hrvatske: od “sitnih” zasluga kao što je micanje oblaka nad Zagrebom u Google Earthu (micanje u ovom slučaju znači naručivanje nove satelitske snimke) do suradnje između Googlea i zagrebačkog FER-a, u sklopu koje su u visemjesečne radne posjete Mountain Viewu stizali najperspektivniji studenti iz Zagreba. U sklopu te suradnje Google sa 150.000 dolara financira dva projekta koja se rade na FER-u.