U srpnju 1995. iz vojne baze Šepurine kod Zadra, s Antom Gotovinom vojno-redarstvene akcije Ljeto 95 i Oluja pripremao je šef CIA-e George J. Tenet”, otkrio je prije nekoliko godina izvor blizak odvjetničkom timu Ante Gotovine, koji tvrdi da je Ured za odnose s javnošću krovne američke tajne službe, Central Intelligence Agency (CIA), informaciju o svojoj bazi u Šepurinama još 2001. potvrdio novinaru Royu Guttmannu, koji je tada objavio veliki članak u Newsweeku o američkoj ulozi u akciji Oluja. Naknadno, međutim, tu informaciju i boravak Teneta 1995. u Šepurinama, Ured za odnose s javnošću CIA-e nije potvrdio, ali ni demantirao: kazali su samo da njihov običaj nije i da ne mogu komentirati gdje su putovali i što su radili njihovi šefovi.
Kako je uopće došlo do toga da šef CIA-e s Gotovinom u Šepurinama priprema vojne akcije, i kako to da se o tome ništa nije znalo punih deset godina?
Nakon što su 11. srpnja 1995. Srbi ušli u Srebrenicu, tadašnji američki predsjednik Bill Clinton odlučio je vojno intervenirati i riješiti probleme na prostoru bivše Jugoslavije. No, Clinton je tada vjerojatno mnogo više brinuo o nadolazećim predsjedničkim izborima i opasnom protukandidatu Bobu Doleu, čije je jedno od važnih predizbornih obećanja bilo rješavanje krize na prostoru bivše SFRJ. Clintonov vojno-obavještajni vrh znao je da rat na Balkanu ne mogu dobiti samo snažnim zračnim udarima na položaje Srba u BiH, pa su savezništvo ponudili hrvatskom vojnom vrhu. To je, zapravo, bila Clintonova polutajna misija, jer takvu akciju nije odobrila službena američka politika, pa State Department do danas tvrdi kako oni nisu odobrili vojno-redarstvenu akciju Oluja. Naime, zeleno svijetlo za Oluju Hrvatska od SAD-a nije dobila preko uobičajenog diplomatskog, već preko vojno-obavještajnog sustava.
O američkoj vojnoj intervenciji na Balkanu Clinton je odlučio zajedno sa svojim najpovjerljivijim suradnicima iz Vijeća za nacionalnu sigurnost: savjetnikom za nacionalnu sigurnost Anthonyjem Lakeom, ministrom obrane Williamom Perryjem, savjetnikom za nacionalnu sigurnost State Departmenta Robertom Freasureom, šefom CIA-e Johnom Deutchom i njegovim tadašnjim zamjenikom Tenetom, koji je bio i član Vijeća za nacionalnu sigurnost.
Njihovu poruku hrvatskom ministru obrane Gojku Šušku prenio je vojni ataše američkog veleposlanstva u Zagrebu Richard Herrick, tada glavni operativac CIA-e u RH, koji je bio potpuno neovisan od tadašnjeg veleposlanika Petera Galbraitha. Navodno je Galbraith za to doznao tek 2001., a tada za bazu CIA-e za bespilotne letjelice u Šepurinama nisu znali čak ni najvažniji Tuđmanovi ministri, poput ministra vanjskih poslova Mate Granića i ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka. Nedugo nakon što je Herrick Šušku dao zeleno svijetlo SAD-a za Oluju, već 1. kolovoza 1995., CIA-in operativac Herrick povučen je iz Zagreba.
Nakon pada Srebrenice, 11. srpnja 1995., Clinton je, dakle, odlučio vojno intervenirati, Izetbegović i Tuđman potpisuju Splitski sporazum 16. srpnja, a već 17. srpnja Amerikanci počinju uspostavljati svoju bazu za bespilotne letjelice u vojnoj bazi Šepurine kod Zadra. Veliki zrakoplovi marke Hercules, američkih vojnih snaga, sletjeli su u Šepurine i tamo iskrcali tri velika kontejnera, svaki po 40 metara dužine, te više bespilotnih zrakoplova tipa EA-6B Prowlers i GNAT-750, tzv. Predatora. Baza je montirana u svega tri dana, i u funkciji je bila već 20. srpnja. U jednom kontejneru bili su aparati i tehnika za skidanje i reproduciranje snimki, u drugom je bio analitički tim, a u trećem odašiljači. Sljedećih nekoliko mjeseci u Šepurinama je stalno boravilo i radilo deset do 12 američkih, i isto toliko hrvatskih časnika. Ti časnici HV-a u pravilu su ranije prošli specijalističku obuku u SAD-u. Kako bi veliki i teški američki zrakoplovi mogli slijetati u Šepurine, Gotovina je u veoma kratkom roku morao proširiti i podebljati postojeću pistu. Istodobno, znatno je pojačao čuvanje vojne baze, te je unutar baze od oko tri kontejnera CIA-e postavio drugi krug osiguranja: nabavljeno je desetak skutera na kojima su stalno patrolirali Gotovinini stražari. Sustav je funkcionirao tako da su američki bespilotni zrakoplovi, tzv. Predatori, kojima je baza bila u Šepurinama, snimke slali američkom Avacsu koji je bio iznad Balkana, a on ih je prosljeđivao u dva smjera: u Pentagon i u Šepurine.
Već 20. srpnja 1995. George Tenet dolazi u Šepurine, gdje ga primaju ministar obrane Gojko Šušak, tadašnji šef HIS-a Miroslav Tuđman i general Ante Gotovina. Tenet je u Hrvatsku službeno došao kao zamjenik šefa CIA-e i kao član Clintonova vijeća za nacionalnu sigurnost, ali u velikoj tajnosti, pod krinkom tvrtke iz Baltimorea, koja je bila jedan od paravana CIA-e u Hrvatskoj i BiH.
Sve se radilo u najstrožoj tajnosti iz političkih razloga, ali i sigurnosnih, zato što je nekoliko mjeseci prije, početkom 1995., razotkrivena američka baza za bespilotne letjelice u zračnoj luci na Braču. Tada je, navodno, američku bazu fotoaparatom snimio njemački vojni ataše, a te fotografije nekako su došle do Feral Tribunea, koji ih je, naravno, objavio. Clinton je jednom izjavio da je tada došlo do najveće krize između SAD-a i Europe od Sueske krize 50-ih godina.