TUŽNA I PONOSNA

EKSKLUZIVNA ISPOVIJEST 'Moj sin je živ jer je otac dao život za njega. Izdržao je pet metaka, tek šesti ga je srušio na pod'

    AUTOR:
    • Hajdi Karakaš Jakubin

  • OBJAVLJENO:
  • 14.01.2015. u 07:10

Maja Musap Orlović otkriva kako je preživjela stravičan napad bivšeg supruga u kojem joj je muž ubijen, a njihova beba čudom preživjela

Marino Orlović je bio ljubav mog života i moj najveći prijatelj. Zatvorio je oči onoga dana u zadarskoj bolnici kada je naš 10-mjesečni sinčić, malo čudo, skinut s respiratora u dječjoj bolnici u Zagrebu. Kao da je čekao da dijete bude dobro pa da on može otići. Dao je život za moj mir i za mir naše djece. Kćer iz prvog braka prihvatio je kao svoje dijete. Svu bol koju mi je nanio moj bivši muž izdržat ću zbog Marina jer kroz život me, godinama, vodi isključivo njegova ljubav - shrvana, u suzama, za Jutarnji list govori Zadranka Maja Musap Orlović, koju je bivši suprug Zlatko Svirčić lanjskog 23.prosinca na zadarskom Bilom brigu zavio u crno učinivši je udovicom i samohranom majkom troje djece.

Razgovaramo u njezinu stanu u Zadru. Okružena je članovima svoje najuže obitelji i prijateljima... Svi ističu da ni Maja danas ne bi bila među živima da Svirčića nije zaustavio djetetov kum. Od sigurne smrti pred rastrojenim ubojicom, koji od 2004. godine ima zabranu približavanja Maji i njezinoj obitelji zbog terora i prijetnji koje su trajale 12 godina, spasio ju je Marko Šarić, kum ranjene bebe, koji je na stepenicama udario Svirčića i viknuo joj: “Majo, bježi!”.

- Svako jutro prije 9 sati vodim dijete u vrtić. Zlatko je šetao ulicom. Vidjeli su ga susjedi. Čekao je da netko od nas izađe. Marino je sišao s bebom, a ja sam ostala u stanu.

Zvučalo je kao petarda

Uslijedili su pucnji za koje sam mislila da su petarde, a potom se čuo lom stakla kao da je netko bacio kamen. Izašla sam na hodnik, a Zlatko se penjao po stepenicama i punio spremnik pištolja. Ukočila sam se i rekla: ‘Ubij me’, a nisam ni znala da su u lokvi krvi u prizemlju dijete i muž. Dotrčao je kum i udario ga. U šoku sam izašla na ulicu. Tamo je bila hrpa ljudi. Neka žena mi je digla dijete, Marina su polegli na bok dok nije stigla Hitna, a mene i ranjenu bebu dvojica su policajaca, Miroslav i Tomislav, odvezla u bolnicu - prisjeća se Maja Musap Orlović i dodala: - Krv je samo tekla...

Da je to kojim slučajem bio prizor iz nekog akcijskog filma na televiziji, prebacila bi, uvjerava nas, na drugi kanal. Na vlastitoj je koži osjetila da su institucije mahom zakazale. Još joj je gore to što je nakon te strahote ona u javnosti oblaćena kao loša majka koja ne dopušta bivšem suprugu viđati zajedničku kćer, ali i da poseže za njegovim stanom.

Sve optužbe redom demantira jer kaže da je još tijekom braka s ubojicom proživljavala pravu agoniju kojoj nije bilo kraja.

- Pet odvjetnika sam promijenila jer su mi otkazivali nakon što im je Svirčić redom prijetio - ističe. Bivšeg muža, danas ubojicu njezine sreće, prijavljivala je na desetke puta, no većina pokušaja je ostala u zraku jer su joj “uvijek trebali svjedoci za kazneni progon”. Zbog toga se s gnušanjem pita je li trebala gledati vidi li netko s balkona ili prozora njegove ispade dok ona pokušava spasiti vlastiti život, kao i život svoje djece?

- Marinu je zapaljen auto star mjesec dana u 3 sata ujutro. Svirčić je do četiri bio budan i onda je otišao na put. A kad se vratio, izbjegao je poligraf jer je donio liječničku dokumentaciju da ima aritmiju srca i tahikardiju. Kako je moguće da netko tko ima PTSP i D vozačku kategoriju vozi 50 djece autobusom?

‘Pokušao ubiti i kćer’

Znači, on ima PTSP po potrebi. I kakva je to ljubav prema djetetu kad ju je pokušao udariti kombijem dok je izlazila iz auta pa sam je uspjela baciti na sjedalo? Nije to sve. I na Marina je kombijem navalio kad je bio na skuteru. Rezultat? Obojica su dobila prekršajne prijave! Kakva je to pravda? - pita se još Maja. I kad joj nije mogao izravno prijetiti, Svirčić ju je, tvrdi zlostavljao na daljinu. Slao joj je razglednice s putovanja, ali i pisma pisana na računalu. Pisao je ne samo njoj, već i članovima obitelji, počevši od Majine majke kojoj je, između ostaloga, napisao “da je već odavno trebala posjećivati kćer na gradskom groblju”.

Mjesec dana prije ubojstva na Bilome brigu Maja je doživjela još jedan strašan udarac. U njezinu trgovinu došetao je čovjek kojega je Svirčić htio angažirati da ih pobije.

- Tražio je Marina. Rekao je da mu je prijatelj. Nakon što su njih dvojica porazgovarali, Marino mi je rekao da ga je Svirčić htio platiti da ga ubije. Vijest da se skameniš. Marinu se čovjek odmah izvinio jer je pokazao da je ipak čovjek, i bit će procesuiran. A Zlatko je ostao bez pomagača, pa je sam odlučio isplanirani zločin provesti u djelo.

No nije to bila jedina prijetnja.

- Zlatkova djevojka Manuela također mi je rekla da će nas pobiti. Dan kasnije pozvala sam je na kavu i snimila naš razgovor. Kad sam policiji predočila te prijetnje, rekli su mi da sam počinila kazneno djelo tajnog snimanja te da je bolje da ništa ne prijavljujem jer će onda mene, kao žrtvu, kazneno goniti - pojašnjava još Maja kojoj je takva svakodnevica trajala gotovo 13 godina. Pa i na sudskim hodnicima kada joj je Svirčić šaptao: “Ubit ću te”. Svakodnevno se, zapravo, susretala sa Svirčićevom neviđenom upornošću kojom je, po svaku cijenu, želio doći do nje.

Opsjednut njome

Takve zabilješke o opsjednutom muškarcu stoje, tvrdi Maja, i u izvješću Centra za socijalnu skrb nakon višestrukih provedenih mjera nadzora.

Obitelj Orlović i Musap su svjesni da je njihova tragedija od samoga početka bila pod lupom cijele šokirane nacije. Maleni dječačić kojeg je svojim tijelom zaštitio otac od metaka polako se vraća u normalan život. U bolnici ga smatraju čudom. Hoda, smije se, maše rukicama, igra se. Nastavlja život koji je zamalo stao tog 23. prosinca.

- Da nema mali ožiljak na glavi, ne bi se ni znalo da je prošao to što je prošao. Čuvao ga je tata i dragi Bog. Neurokirurg je rekao da je djetetu život spasio otac. Tijelom je zaštitio bebu i tako izdržao pet metaka. Pao je tek kad ga je i šesti put pogodio - govori Maja svjesna da to malo biće nikada neće upoznati oca koji ga je spasio.

A za Svirčića ne zna što da kaže. Svaka pomisao na njega joj, sasvim opravdano, tjera gorke suze u oči. Dok su bili u braku, koji je potrajao šest godina i tijekom kojeg ga je napuštala nekoliko puta, priuštio joj je, ističe s knedlom u grlu, batine, šamaranja, i to sve pred kćerkicom.

- On je psihopat i obiteljski zlostavljač. Tijekom braka me je tukao pred djetetom, izbio mi je zub, pucao u štok od vrata. Završila sam na Hitnoj. Upoznala sam ga na školskoj ekskurziji. Bio je vozač autobusa. No, zbog djeteta sam mu se vraćala. Bio je šarmer. Šarmira na prvu, ali onda pokaže svoje pravo lice. I ne, nije me uhvatio ni u kakvom preljubu jer ja sam bila u drugom stanu, a ne u tom njegovom iz kojeg sam otišla prije 12 godina noseći kćer u jednoj ruci, a u drugoj kofer.

Kćeri nikada nisam branila da ga vidi, ali ona to odbija. Teško je gledati nasilje nad majkom. Otac ju je obilježio javno. Lagao je u medijima o dijagnozi i financiranju liječenja. Ona nikada nije imala leukemiju već Hodgkinovu bolest. Sama je promijenila prezime, zbog sramote. Nikada joj nisam branila da viđa oca. Ali ona se oca boji - tvrdi još Maja Musap, koja je prekasno shvatila da Svirčića nikada nije istinski upoznala.

Bitka za stan

Osim u medijima, kćer je blatio i u njezinu krugu prijatelja. Vrijeđao ju je pred svima, rugao joj se što kao tinejdžerica u pubertetu ima prištiće. I dok je u Majinoj i Zlatkovoj kćeri kuhala tuga od nemoći, u Maji je prokuhao bijes zbog nemogućnosti da zaštiti obitelj.

Znala je da je Svirčić osjetljiv na novac, pa je odlučila iz braka potraživati polovicu stana od 70 kvadrata. I dobila je pola stana koji joj, pojašnjava, zakonski pripada.

- Zlatku je novac za stan dao moj otac jer on tada nije radio. U našem braku nije postojalo naše, nego moje i njegovo. Sudskim putem prije tri godine izborila sam se da polovica stana pripadne našoj kćeri. U njemu je mogao živjeti do svoje smrti. Nitko ga nije izbacivao na ulicu. Jedina ovrha od 800 kuna bila je zbog neplaćanja alimentacije, pa samim time taj stan nije mogao biti okidač svirepog ubojstva.

Nije se mogao pomiriti s tim da sam sretna s drugim čovjekom, s kojim sam i proširila obitelj. Čak je od moje susjede, od koje me dijeli zid, htio unajmiti stan, kako bi pored vlastitog stana bio podstanar samo da nas maltretira. Pozvali smo policiju zbog zabrane prilaska - napominje Maja koja je prvi brak, s negativnim epilogom, proživjela u stanu, čijih je 35 kvadrata prije tri godine pripalo njihovoj zajedničkoj kćeri iz prvoga braka. Taj stan krio je tajnu - misteriozan kofer sa šifrom u kojem je Svirčić, pojašnjava Maja, arhivirao stare novinske članke crne kronike iz 80-ih o ubojstvima, klanjima...

U neopisivoj tuzi i borbi da pomogne Maji u podizanju troje djece u prave ljude, među mnogobrojnom rodbinom je i Marinova sestra Zvjezdana, koja je bila dio tima bolničkog osoblja zadarske bolnice koji je pripremao instrumente za “dvoje ranjenih pacijenata”. Nije ni slutila da joj dovode brata i nećaka.

Dovezli joj brata

- Taj dan sam bila u operacijskoj sali zadužena za instrumentiranje, a kolegica koja me je posluživala donijela je instrumente koji nisu bili predviđeni za sljedeći zahvat. Pitalala sam ju: ‘Što nosiš to kad imamo mali zahvat?’, na što mi je odgovorila da dolaze ranjeni. Otišla sam popiti vode, pogledala u mobitel i vidjela dva Majina poziva.

Rekla je da dovoze Marina i dijete. S obzirom na to da je večer prije maleni prohodao uz pomoć ruku, mislila sam da je pao. Ubrzo mi je u prolazu netko doviknuo: ‘Dolaze tvoji!’. Emocije su me svladale. Cijela je bolnica bila na nogama - s neopisivom tugom prisjeća se kobnog dana Zvjezdana, sestra ubijenog Marina Orlovića koja od rata nije vidjela toliki broj zdravstvenog osoblja na okupu, na intervenciji.

Iako je na najgori mogući način izgubila svog, kako ga naziva, bracu, Marinova sestra ne želi osjećati mržnju prema ubojici, prvenstveno radi troje nećaka. Njezine su želje jasne i jednostavne.

- Želim da ovaj svijet otvori oči. Da ljudi koji sjede u kancelarijama promijene zakone, način rada, stil gledanja. Svakodnevno se tisuće brakova raspada, ali nepojmljivo je da ljudi zabijaju glave u pijesak, gledaju u papire i u brojke jer se možda baš ovoga trenutka slična ili ista sudbina događa negdje drugdje. Svima je najbitnije da djeca budu odgojena u ljubavi, da Maja hoda ponosno gradom. Moj brat je odabrao ljubav. A ja volim Maju jer ju je i on volio - kaže još Orlovićeva sestra, svjesna da je pred cijelom obitelji dugačak put.

Neizmjerno su zahvalni apsolutno svima koji su pomagali da se Marino i dijete izvuku iz ralja smrti, počevši od policajaca, liječnika, medicinskih sestara, pa do čistačica. A u to vrijeme osoba koja ih je zavila u crno je u zatvorskoj bolnici.

- U zatvorskoj bolnici je i dalje. Zdravstveno stanje mu se popravlja pa će najvjerojatnije uskoro biti prebačen u zadarski zatvor. Priča je dramatična - kratko kaže Svirčićeva odvjetnica.