Na tri i pol godine zatvora nepravomoćno je na Županijskom sudu u Osijeku zbog pokušaja ubojstva Saše Rasztresena (44) osuđena Ivana Rasztresen (40).
Ona je, naime, 23. rujna 2016. Oko 13 sati napala svoga supruga dok je potrbuške ležao na krevetu u spavaćoj sobi. Prišla mu je s kuhinjskim nožem kojemu je oštrica bila duga 15 cm te mu zadala više ubodnih i reznih rana. Dva puta ga je ubola u predjelu vrata, pri čemu najopasniji bio ubod s desno od petog vratnog kralješka koji je završio lijevo uz vratnu kralježnicu.
Medicinski vještak dr. Boris Dumenčić iz medicinske dokumentacije koju je dobio na uvid zaključio je da je ubod bio 3-4 cm dužine, premda nije isključio ni mogućnost da je u Sašin vrat bila zabodena cijela dužina oštrice. No, iz snimaka i dokumentacije to se nije moglo zaključiti. Ivana je Saši jedanput nož zabila i iznad lijeve plućne kosti, a zadala mu je i reznu ranu u predjelu maloga prsta lijeve ruke, pri čemu mu je presječena tetiva.
- Smatram se krivom, žao mi je i kajem se zbog toga što sam učinila, kazala je Ivana na početku suđenja, a isto je na zahtjev tužitelja Miroslava Dasovića ponovila i malo kasnije gledajući u oči Sašu, koji je također nazočio suđenju i izricanju presude. U tom obraćanju kazala je i da mu je sve to napisala u pismu, a on joj je odvratio da pismo nije dobio.
Njih su dvoje od tog čina u brakorazvodnoj parnici. Ona je u istražnom zatvoru, a on je odselio u Sloveniju gdje je pronašao novi posao. Govoreći o okolnostima napada na supruga, Ivana je rekla da je to bila kulminacija dugogodišnjih nesređenih obiteljskih odnosa, pri čemu se ona 2012. htjela i rastati od Saše, ali je od toga odustala.
- Doživljavala sam svakodnevno maltretriranje od njegove ljubavnice koja mi je slala poruke i uznemiravala me. Bila sam uznemirena, pod stresom i sve je kulminiralo tog dana kada sam zamračila i bez razmišljanja napala supruga. Tek nakon toga shvatila sam što sam učinila i krenula sam tražiti mobitel, ali ga nisam našla, pa sam otišla do fiksnog telefona, ali se ni suprug ni ja nismo mogli sjetiti broja Hitne pomoći, pa smo otišli do susjede u zgradi koja je nazvala Hitnu, prepričala je Ivana svoju verziju događaja dodavši i da je prije toga podnijela zahtjev za razvod braka, od čega ju je on odgovarao.
Saši je život spašen zahvaljujući brzoj i kvalitetnoj intervenciji u KBC-u Osijek. On, pak, na sudu nije imao priliku obraniti se od Ivaninih optužbi za preljubništvo, a na njegovo pitanje zašto nije blokirala pozive i poruke njegove navodne ljubavnice što joj je on rekao da učini, odgovorila je da nije mogla. Međutim, predsjednik Sudskog vijeća Zvonko Vrban nije dopustio daljnju raspravu na tu temu. Saša nam je poslije na sudskom hodniku kazao da nije točno kako su zajedno išli do susjede pozvati pomoć.
- Ja sam to učinio sam, a ona je prije toga izašla sa psom iz stana i iz zgrade, rekao je Saša.
Dr. Pavo Filaković, vještak psihijatrijske struke ustvrdio je da se Ivana prije tog događaja liječila od tjeskobe, anksioznosti i stresa, ali da kod nje nije bilo značajnijeg duševnog poremećaja. Napad na supruga, psihijatar je okarakterizirao „afektivnim činom uslijed osjećaja iznevjerenost, poniženosti, prevarenosti.“
Dodao je i da je sposobnost upravljanja postupcima bila umanjena, ali ne bitno te da bi u slučaju „istih okolnosti života, ako se one ne promijene, moglo doći do ponavljanja djela.“
Sašin branitelj Darko Mundweil ustvrdio je da to nije bio afektivni, nego planirani čin. Sud joj je izrekao kaznu nižu od minimalno propisane zbog čega će se DORH žaliti, dok će Ivanina odvjetnica Sandra Dražić-Karalić o žalbi odlučiti naknadno. Kao olakotne okolnosti sudac je istaknuo priznanje i kajanje, dosadašnju neosuđivanost te činjenicu da je riječ o majci malodobnog djeteta (iz braka sa Sašom, op.p.), ali budući da razvod braka nije okončan te da se ne može znati kako će ona reagirati u nekim novim kontaktima određen joj je produžetak istražnog zatvora do pravomoćnosti presude.