Sa 12 bezuvjetnih zatvorskih kazni i jednom koja će biti zamijenjena radom za opće dobro, napokon je na Općinskom sudu u Osijeku dvije godine od početka suđenja, odnosno duže od četiri godine od njihova uhićenja nepravomoćno okončan maratonski proces “osječkim Maratoncima”, odnosno suđenje grobarima i nosačima iz gradske tvrtke Ukop optuženima za teške krađe iz grobnica i lijesova na osječkim grobljima.
Sudac Mirko Ljubičić izrekao je dvogodišnje zatvorske kazne Branislavu Raškoviću, Vladimiru Šauliću, Josipu Burgeru, Ivici Dizdaru i Željku Arlaviju, godinu i pol dana dobili su Roman Rusan, Sanel Drakčić, Zoran Martić, Željko Molnar i Mato Mišković, a Ivica Ećimović godinu i dva mjeseca te Dejan Vujić godinu dana.
Željko Gavrić, koji je jedini izrazio žaljenje i djelomično priznao krivnju, što mu je bila olakotna okolnost, dobio je godinu dana, što će mu biti zamijenjeno radom za opće dobro. Ukupno je 12 grobara i nosača dobilo 19 godina i 8 mjeseci zatvora za kaznena djela od 1993. do 2013. Sudac im je izrekao osuđujuće kazne unatoč tvrdnjama njihovih obrana da se branjenicima nije moglo i trebalo suditi za tešku krađu na osobito drzak način jer istragom, a ni sudskim postupkom nisu utvrđeni oštećenici.
Čupanje zubi
Naime, gradskoj tvrtki Ukop, u kojoj su radili optuženici, nikad nije došao nijedan odštetni zahtjev ili prijava nasljednika da je iz grobova ili ljesova njihovih preminulih nešto nestalo ili ukradeno, a obrane su smatrale da je riječ o “napuštenim pokretnim stvarima nađenim u zemlji” te da se ne znaju oštećenici, tj. da bi to potencijalno mogli biti svi građani Osijeka. Branitelji nisu dvojili da su klijenti postupali nemoralno, no držali su, a i dalje drže, da u njihovu postupanju nije bilo kaznenog djela. Sudac je, pak, mislio drukčije.
- Ne može se reći da se ne zna čije su to stvari. Oni su ih pronašli na radnom mjestu tijekom obavljanja svakodnevnih radnih obveza i trebali su o tome obavijestiti rodbinu i pitati ih što s time učiniti, odnosno žele li nasljednici da im se ti predmeti vrate ili da se ponovno ukopaju - rekao je Ljubičić i istaknuo kao posebno otegotne okolnosti “dugotrajnost činjenja kaznenog djela, ali i način postupanja s obzirom na to da su u pojedinim slučajevima do zlatnih zubi dolazili razbijanjem lubanja lopatom ili čupanjem zubi kliještima”.
“To se radi svugdje”
Optuženicima nije pomoglo ni svjedočenje umirovljenog i najdugovječnijeg direktora Ukopa Krešimira Vinaja koji je na sudu izjavio da se “rodbina tih predmeta dobrovoljno odrekla i to za mene nije krađa”, poentiravši da se “to radi svugdje”. Optuženici su se, pak, branili riječima da nisu lopovi i kriminalci.
“Uzimali smo zlato koje smo pronašli pri kopanju grobnica, a stariji grobari su nam govorili da je to što pronađemo naše. Takav je bio stav i uprave Ukopa, koja nije imala nikakav pravilnik o tome kako treba postupati s pronađenom zlatninom u zemlji”, gotovo unisono su se branili, tvrdeći da nisu imali saznanja niti su bili svjesni da čine nešto nezakonito.
Pokojnikove cipele
Čak su i optužili policiju da je od njih na prvom saslušanju, kad nisu imali odvjetnike, iznudili priznanja te da su se prema njima neljudski ponašali i vršili torturu. Sud je te tvrdnje odbacio kao neutemeljene. Neka svjedočenja bila su bizarna. Arlavi je posvjedočio kako je jednom zbog lošeg imovinskog stanja, jer je bio prognanik, s pokojnika u mrtvačnici skinuo cipele “jer mi firma nije mogla kupiti nove”. Rašković je, pak, sve pronađeno zubno zlato čuvao kod kuće, a čak je i sam otkupljivao zlato od kolega s kojima bi zajedno nešto uzeo.
- Kad kopamo grob, dogodi se da se zakače posmrtni ostaci, pa se izvali lubanja. Pogleda se ima li što u njoj i ako ima neki zlatni zub, izvadi ga se prstima ili ga se samo pokupi jer je sam ispao, a ostaci se vrate - prepričao je.
Optužnica ih je teretila da su pribavili neutvrđen iznos nepripadne imovinske koristi, no sudac je temeljem blokova iz otkupnih stanica u kojima su prodavali zlato i vještačenja triju sudskih vještaka došao do štete od 147.000 kuna koju osuđeni moraju vratiti.
Još na potvrđivanju optužnice moglo se utvrditi je li to krađa
Odvjetnici osuđenih najavili su žalbe, jer i dalje smatraju da ovdje nije bilo riječi o teškoj krađi.
- Još kada je optužnica bila na potvrđivanju moglo se doći do toga je li to uopće krađa i znaju li se oštećenici. Ovako smo imali dugačak sudski proces i tek će sada viši sud utvrđivati ono što se trebalo davno utvrditi.
Osobno iz presude nisam shvatio je li oštećenik RH ili neka konkretna osoba, pa će o tome odlučivati viši sud, rekao je Arlavijev odvjetnik Drago Aćimović, dok je Gavrićev branitelj Alen Jakobović također najavio žalbu “jer smo i Gavrić i ja očekivali u najgorem slučaju uvjetnu osudu s obzirom na sve olakotne okolnosti i minimalnu količinu kriminalnog djela, jer je uzeo samo jednu ogrlicu.”