Uhićenjem četiri skupine lopova splitska je policija riješila brojne drske krađe na gradskim ulicama koje su obilježile početak ljeta. U tim uličnim prepadima najviše se otimala zlatnina, i to uglavnom gospođama starije životne dobi. Brojnost takvih krađa u proteklom razdoblju povezivala se i s porastom broja radnji za otkup zlata, u kojima se jednostavno i bez posljedica mogu riješiti plijena. Policajci upravo tu okolnost dovode u vezu i s pojavom kućnih krađa zlatnine koje čine maloljetnici pljačkajući svoje obitelji, piše Slobodna Dalmacija.
U takvim slučajevima kućnih lopova za inspektore je u konačnici najteže doći do faze podizanja kaznene prijave jer okradene obitelji ne žele dovesti u nepriliku svoga zabludjelog člana. Međutim, tako policija nije u mogućnosti ni procesuirati osobe koje otkupljuju ukradenu zlatninu. Kako doznajemo od inspektora koji godinama suzbija kriminal na splitskim ulicama, u krađe se upuštaju dječaci, ali i djevojčice u dobi od 13 i 14 godina, i to na nagovor starijih poznanika.
− Uobičajeno je da maloljetnici te dobi vole društvo starijih od sebe koji im imponiraju. Imao sam slučaj 14-godišnje curice koja je ukrala zlatninu na nagovor 19-godišnje prijateljice. Znači, nije uzela za sebe, nego radi neke vrste priznanja u društvu s kojim se želi poistovjetiti. Ako je maloljetna osoba imalo labilnija, stariji delinkventi to znaju jako dobro iskoristiti − kaže nam policajac.
Čim se prijavi krađa iz stana ili kuće, već se od prvih informacija može doći do naznake radi li se o lopovu izvana ili je to bio “posao iznutra”. Ako zlato nestane dok su ostali članovi obitelji u vikendici, a nema oštećenja na vratima i prozorima od nasilnog ulaska, više je nego očito da je počinitelj član obitelji. U većini slučajeva policija uspije izvući priznanje od maloljetnika koji je ukrao zlato roditeljima ili svojoj baki, jer su to uglavnom labilnije osobe, zbog čega ih je i bilo lako nagovoriti na takav čin. Ponekad se dogodi i da se djevojčice upuste u takve krađe jer se zaljube u nekoliko godina starijeg prijestupnika koji iskoristi njihovu naivnost.
Takve krađe ne otkrivaju se odmah te je ponekad zbog proteka vremena teže povezati sve činjenice, ali sustavnim radom i iscrpnim razgovorima u konačnici se uvijek dođe do počinitelja. Od maloljetnoga kradljivca policija lako dozna i tko ga je nagovorio, a ponekad i gdje je zlato prodano. Međutim, kada roditelji doznaju da je lopov njihovo dijete, odustaju od kaznenog progona i ne žele ustrajati u prijavi za krađu. To policiji veže ruke i za procesuiranje osobe koja je nagovorila maloljetnika, ali i za prijavljivanje osoba koje otkupljuju takvo zlato.
Također se ukradena zlatnina gotovo nikada ne nađe, jer se izlomi i istopi nakon prodaje tako da joj se ne može ući u trag. Osim toga, trgovina za otkup zlata sada je toliko da je nemoguće sve ih obići i pronaći komad zlatnog nakita općenitog opisa kakav daju opljačkani ljudi: deblja ogrlica, lančić s medaljonom sv. Ante... Sve te okolnosti stvaraju začarani krug u kojem ljudi izgube svoj nakit, maloljetnik izgubi povjerenje svoje obitelji, a policija izgubi temelje za pokretanje kaznenog postupka.
− Jako je važno da roditelji uvijek znaju s kim im se djeca druže kako bi oni spriječili ovakve nemile situacije. Jednom kad se naruši povjerenje unutar obitelji, jako je teško spriječiti da mlađi labilniji članovi ponovno postanu žrtve osoba sa strane − upozorava inspektor, piše Slobodna Dalmacija.