“S djecom, šogoricom i njezinom djecom vraćali smo se kući s plaže. Ispred apartmana smo vidjeli jedan automobil, a onda su odjednom dojurila još dva. S uperenim oružjem, supruga i šogora su pred malom djecom bacili na pod, pritom je suprug ozlijedio koljena i laktove. Obojici su stavili lisice, a mi smo bili u šoku, nismo znali što se zbiva.
Nije bilo nikakvoga tumača da nam objasni što se događa. Rekli su nam samo da uđemo u kuću, supruga su odveli. Nitko nam nije rekao o čemu se radi. Zgrožena sam. Ipak, poslije su se ispričali zbog ozljeda nanesenih suprugu te su mi dopustili da ga nakratko vidim. Rekao je samo da je dobro”, ispričala je za Jutarnji list Rojbin-Meral Gözler, supruga Murata Catulaya, kojega je u utorak ispred apartmana koji su iznajmili u Kostanjama kraj Omiša uhitila hrvatska specijalna policija na osnovi turskih optužbi da je terorist. Prepričala nam kako je izgledao šokantni događaj po kojemu će zapamtiti ljetovanje u Hrvatskoj.
Obitelj iz Kölna
Budući su i Meral i njezin suprug njemački državljani, odmah je zatražila pomoć u njemačkom veleposlanstvu, a jučer je bila na putu u Njemačku gdje je otputovala po dokumentaciju o suprugu s kojom se ubrzo vraća u Hrvatsku. “Već godinama živimo u Kölnu, suprug radi u restoranu, a ja u stomatološkoj ordinaciji, imamo dvoje djece, 11-godišnjeg sina i 13-godišnju kćer, koja idu u školu. Moj suprug nikad nije imao veze ni sa kakvom terorističkom organizacijom. Nikad nije imao veze ni s nekom političkom organizacijom. Mi smo po nacionalnosti Kurdi te je suprug sudjelovao u demonstracijama protiv progona Kurda u Njemačkoj, jedino ako mu je to krimen.
Pa i radnici prosvjeduju protiv poslodavaca pa nisu zato teroristi”, rekla nam je jučer uzrujana supruga u telefonskom razgovoru. “Moj suprug je već 1996. u Njemačkoj zatražio politički azil, a oboje smo 2008. dobili njemačko državljanstvo i to bez ikakvih problema. Nismo nikad čuli da je protiv njega u Turskoj pokrenut ikakav postupak, a kamoli da ga se traži zbog terorizma, a on nikad nije odlazio u Tursku”, tvrdi supruga.
Po svemu sudeći hrvatska policija je provjerom putovnice njemačkih turista utvrdila da je jedan od njih na Interpolovoj tjeralici te da ga se traži zbog - terorizma. Sukladno tome organizirali su pravi prepad.
Bijeg iz Turske
“Moj branjenik je njemački državljanin, ima samo njemačko državljanstvo i nije nikakav terorist, mislite li da bi Njemačka dala državljanstvo teroristu? Za pretpostaviti je da su njemačke vlasti prilikom dodjele državljanstva provjeravale je li osoba osumnjičena za terorizam. Pobjegao je sredinom 80-ih godina iz Turske, više od 25 godina nije bio u ondje”, rekao nam je jučer u razgovoru Catulayev odvjetnik Tihomir Mišić koji već ima iskustva upravo s turskim tjeralicama zbog navodnoga terorizma. Dosad je u Hrvatskoj branio ukupno pet osumnjičenika koje su, kao i Catulaya, hrvatski policajci uhićivali uglavnom kada bi doputovali na Jadran na godišnji odmor. Hrvatski sudovi i ministar pravosuđa bi nakon provedenoga ekstradicijskoga postupka, barem do sada, odbijali ekstradiciju u takvim slučajevima zaključujući da se radi o političkom progonu. U tih nekoliko slučajeva o kojima smo izvještavali, radilo se uglavnom o Kurdima, koje je turska država optuživala zbog suradnje s PKK ili sličnim organizacijama, a koje su turske vlasti sve stavljale pod isto kazneno djelo - terorizam. Najpoznatiji među tim slučajevima bio je onaj novinarke Vicdan Oezerden koju su u rujnu 2012. uhitili dok je s obitelji dolazila na ljetovanje u Dubrovnik. Oezerden, koja je također imala politički azil u Njemačkoj, tražena je kao teroristkinja zbog aktivizma i pisanja novinarskih tekstova, a u turskim zatvorima bila je mučena i jedva je izvukla živu glavu. U jednom trenutku je čak u toj zemlji bila i nepravomoćno osuđena na smrt. Nakon uhićenja novinarka je provela gotovo mjesec dana u zatvoru i zatvorskoj bolnici da bi na kraju Vrhovni sud odlučio da mjesta izručenju nema. Naime, procedura za izručenje je sljedeća: u slučaju da se uhićenik protivi izručenju, najprije sudovi u dva stupnja odlučuju o tome postoje li pretpostavke za izručenje. To znači da se provjerava postoji li istovjetno djelo u Hrvatskoj, odnosno može li se opis događaja podvesti pod neko postojeće kazneno djelo u Hrvatskoj.
Sporne tjeralice
Dakle, ako je netko osumnjičen za terorizam zbog dijeljenja letaka u Turskoj, to znači da sud provjerava je li dijeljenje letaka i kazneno djelo kod nas. Također, sud bi trebao provjeriti i osnovanost sumnje na počinjenje djela, odnosno je li riječ o političkom progonu. No ukoliko sudovi i zaključe da postoje pretpostavke za izručenje, odluka o izručenju je politička i donosi je ministar pravosuđa. Iz Ministarstva pravosuđa jučer su dali službeni odgovor kako je slučaj u nadležnosti suda, a ukoliko o njemu bude odlučivao, donijet će odluku cijeneći sve okolnosti slučaja. U slučaju turske novinarke tadašnji premijer Zoran Milanović 2012. je rekao kako njegova Vlada neće izručivati novinare zbog verbalnoga delikta. O problemu turskih tjeralica već ranije su se oglasile i neke nevladine udruge tvrdeći da Turska zloupotrebljava Interpolove tjeralice po kojima je Hrvatska dužna postupiti jer na njih stavljaju osobe koje se politički progoni, a označava ih se kao teroriste.
Oružano krilo zabranjene Komunističke partije Turske
Radničko-seljačka oslobodilačka armija Turske (TIKKO) oružano je krilo zabranjene Komunističke partije Turske/Marksističko-lenjinističke (TKP/ML), osnovane 1972. godine.
Ta organizacija, odgovorna za napade manjeg intenziteta na istoku Turske, aktivna je i danas te se nalazi na popisu terorističkih organizacija pod kategorijom “ljevičarske naoružane skupine”. Ta skupina tvrdi da je u “narodnom ratu” s turskom vladom i izvodi gerilske napade na tijela turske vlade. Kako navode neki izvori, većina članova te organizacije su pripadnici kurdske manjine u Turskoj, a napadi TIKKO-a u suglasju su s metama Kurdistanske radničke partije (PKK). Skupinu je osnovao Ibrahim Kaypakkaya kojega se u to vrijeme smatralo najopasnijim revolucionarom u Turskoj, ali je vrlo rano uhvaćen te ubijen nakon dugog mučenja. Sukobi ovih maoističkih pobunjenika s vladinim snagama prorijedili su se i oslabjeli krajem 80-ih i 90-ih godina, a ta skupina nema veliku pažnju medija zbog puno značajnijeg oružanog sukoba između Kurda i turske vojske.
Prema Wikipediji, većina sukoba vlade i TIKKO-a odvija se u regiji Tunceli odakle se regrutiraju i pripadnici, a “narodni rat” turskih ultraljevičara dosad je odnio najmanje 500 žrtava. Uspon Kurdistanske radničke partije i unutarnji sukobi razlozi su slabljenja ove militantne organizacije koja izvan Tuncelija danas gotovo da i ne postoji. Godine 2007. proglašeni su jednom od 12 aktivnih terorističkih skupina na području Turske. (A. Handabaka)