Od svih riječi koje bih mogao nabrojati, riječ hitnost je najvažnija, rekao mi je u četvrtak ujutro Nikica Valentić , bivši hrvatski premijer i dugogodišnji poduzetnik. Tema razgovora bio je, naravno, dramatičan pad hrvatske gospodarske statistike. U vrijeme kada smo razgovarali Državni zavod za statistiku još nije bio objavio službenu procjenu BDP-a, nakon pada ostalih pokazatelja dan ranije očekivale su se dramatične brojke.
- Jasno je da opet ulazimo u razdoblje recesije. I javna i osobna potrošnja probile su sve dopustive financijske okvire, domaća potražnja pada već dulje razdoblje, doista nema vremena za čekanje, kratak i jasan bio je Valentić. U kasnijem dopisivanju bio je mekši, ali ne i pomirljiviji. Ne bih htio da netko pomisli da podižem paniku, ali doista mislim da više nemamo vremena, gotovo da se ispričavao.
Otprilike sat vremena kasnije službena statistika pokazala je relativno mekanu, ali jasnu varijantu povratka u recesiju: bruto domaći proizvod za prvo tromjesečje 2012., prema prvoj procjeni statističara realno je manji za 1,3 posto u odnosu na isto tromjesečje 2011. S obzirom da se dan ranije kalkuliralo s daleko ozbiljnijim padom, analitičari su svoja predviđanja svodili na raspon između negativnih dva i negativnih tri posto,ovakva je brojka imala svojevrstan umirujući učinak. Pokazalo se ipak djelovanje nije bilo jednako svima.
- Pad je očekivan, a ono što je spriječilo da on bude veći je ubrzani skok maloprodaje početkom godine, uoči podizanja PDV-a. To je jednokratan učinak koji se više neće ponoviti. Drugo tromjesečje moglo bi pokazati značajno produbljenje recesije, na brzinu mi je rekao Željko Lovrinčević, analitičar s Ekonomskog instituta Zagreb i jedan od koautora svojedobno hvaljenog ali neostvarenog Programa gospodarskog oporavka Hrvatske. Nije riješen nijedan od ključnih problema o kojima se raspravlja već godinama, Zakon o radu, kolektivni ugovori, ovisnost politike o sindikatima... sve je to i dalje na čekanju i sve nas to ostavlja zaleđenima u recesiji, rekao je Lovrinčević.
Hladni tuš
Ono što njega muči nisu, međutim, tmurne brojke iz službenih statistika. Najgore je, kaže, što je dugotrajnim klizanjem prema propasti u društvu stvorena atmosfera straha. Tržište nekretnina je mrtvo, očekuje se daljnji pad cijena, nelikvidnost među kompanijama je ogromna, a najave restrukturiranja državnih tvrtki, što je proces koji se uporno odgađa, drže u strahu ogroman broj potencijalno nezaposlenih. U takvoj atmosferi malo se tko usuđuje napraviti ikakav iskorak.
Maruška Vizek, Lovrinčevićeva kolegica s instituta i kolumnistica hrvatskog Forbesa predvidjela je hladan tuš još ranije, slijedeći neumoljive brojke izvoznih statistika. Prosječne stope rasta izvoza u zemljama regije u 2010. i 2011. godini penjale su se do visokih 15 i 12 posto. U Hrvatskoj je izvoz rastao znatno sporije (6 posto u 2010., 2 posto u 2011.). Povrh toga, Hrvatska je i jedina zemlja regije kojoj Europska komisija predviđa i pad izvoza u 2012. Sve skupa dovoljno da se potišteni rast izvoza i produljena kontrakcija investicija pokažu kao glavni krivci za četverogodišnju recesiju. Vizek pritom smatra da slabašan rast izvoza nije nimalo slučajan. On je prije svega posljedica degradacije proizvodne osnovice u zemlji čija je glavna izvozna snaga prerađivačka industrija. Hrvatska je jedina zemlja u regiji čija je prerađivačka industrija zabilježila kontrakciju. Tijekom protekle dvije godine industrijska proizvodnja rasla je u zemljama regije u prosjeku od 8 do 10 posto.
Izvan lanca ponude
Pune četiri godine stezanja ekonomske aktivnosti u Hrvatskoj i vjerojatni ulazak u petu škrtu godinu, posljedica su nekonkurentnosti gospodarstva koje se guši zbog spirale nelikvidnosti, visokih troškova rada i poreza, nekonkurentnog tečaja, troškovne neučinkovitosti, izostanka inovacija i greenfield investicija, nedovoljno intenzivne uporabe znanja te neuključenosti u globalne lance ponude, bila je više nego jasna Vizek.
Potvrdu takvom stavu lako je pronaći i u posljednjem Izvješću o globalnoj konkurentnosti gdje se Hrvatska između 59 rangiranih zemalja ove godine našla na niskom 57 mjestu, a i to zahvaljujući Grčkoj koja je potonula gotovo do najniže razine i ugurala se na poziciju između Hrvatske i najniže smještene Venezuele. Utješna poruka kako je riječ o ”59 najboljih svjetskih ekonomija” brzo izblijedi kada se pročitaju detalji te porazne statistike: Hrvatska se našla na 56. mjestu zbog svojih tvrdih stavova o globalizaciji, koji sugeriraju nerazumijevanje današnje globalne ekonomije, dok se u kontekstu razumijevanja i prihvaćanja nužnosti reformi našla na 52. mjestu ljestvice. Ocjena IMD-a (Institute for Management Development) koja je upućena globalnoj poslovnoj zajednici zato je ujedno i jasna i porazna i uopće ne zvuči pozivajuće: ovakva hrvatska pozicija na ljestvici odraz je hrvatske zatvorenosti i nespremnosti na promjene.