Mladi Alžirac primio je lijepu Somalku za stražnjicu i tako je počela masovna tučnjava. Ništa, dakle, posebno. I mi Afrikanci se tučemo zbog žena.
Stradao je, nažalost, Hrvat, zaštitar koji je pokušao smiriti incident.
Zašto baš u Dugavama?
Kog se vraga išao miješati među zakrvljene Afrikance, pita se Mohammed, mladi Marokanac koji je iz kutinskog utočišta za azilante jučer, po onoj snježnoj mećavi kakvih nema u njegovu kraju, došao u posjet četvorici sunarodnjaka u zagrebački hotel Porin. Kaže da je u Kutini loše i da bi se i on rado prebacio u hotel u Dugavama, no to je zasad samo želja.
- Dugave su super, može se izlaziti i zabavljati. Kutina nije dobra. Donio sam svojim ljudima cigarete pa su mi ispričali zašto je danas toliko policije u hotelu, rekao je mladić. Bez ikakva negodovanja pristaje na fotografiranje. Prostodušan i veseo, Mohammed ne shvaća zašto dolazak njegovih sunarodnjaka u Hrvatsku ne veseli stanare naselja Dugave.
- Da sam znao da će jednog dana ovdje biti utočište za azilante, kupio bih stan negdje dalje, pa makar i u Velikoj Gorici. Nisam rasist, ali nelagodno mi je kad vidim grupice tamnoputih muškaraca kako besciljno lutaju kvartom i gledaju našu djecu. Čekamo samo da počnu provale u stanove ili nešto još gore - žali se stanar novije zgrade u ulici Draganići u zagrebačkim Dugavama. S obitelji se doselio s Pešćenice nakon što je povoljno prodao stari stan i bitno jeftnije kupio novi, veći.
Ovo nije afrozajednica!
Vijest o masovnoj tučnjavi Afrikanaca u noći na utorak čuo je od poznanika koji je radio u restoranu hotela Porin. Žao mu je 51-godišnjeg zaštitara kojem su razbili glavu bačenom bocom. Službenici Policijske postaje u Novom Zagrebu uz velike teškoće pokušavaju identificirati osobu koja je teško ozlijedila zaštitara. Izjave sudionika nereda, naime, oprečne su.
- Ovdje nam je bilo lijepo sve donedavno. Nitko nas nije upozorio da se hotel pretvara u ‘izbjegličku afrozajednicu’. Samo su se odjednom počeli pojavljivati ljudi svih rasa i običaja. Ponavljam, ne sudim o ljudima po boji kože, ali kad netko dođe izravno iz Afrike u europsku metropolu, malo, znate, odudara.
Odjeveni su u tradicionalne afričke nošnje, govore nerazumljivim jezikom, tumaraju našim ulicama, često se iza ponoći dovikuju kao s brda na brdo. Ima taj jedan koji stalno galami, a glas mu je kao da iz tunela izlazi. Užas. Tek smo nedavno saznao da je u hotelu Porin osnovan novi prihvatni centar za strance.
Nitko nas nije pitao
- Mislim da bi bilo u redu da su pitali lokalnu zajednicu što misli o tome - rekao je naš sugovornik. Njegov susjed, iz okomite ulice, tek je iz našeg razgovora shvatio što se događa. Dosta putuje i rijetko je doma, a vijest o dolasku azilanata ražestila ga je. - Ne može to samo tako proći. Pa valjda treba pitati lokalnu zajednicu za mišljenje. Imamo s jedne strane brdo smeća na Jakuševcu, s druge tak hrđavi ranžirni kolodvor i sad nam još treba potencijalni izvor novih problema. Bunit ću se sigurno protiv toga - izjavio je.
Mlada stanarka nove dvokatice, točno preko puta hotela Porin, ima razumijevanja za ljude koji traže bolji život, no pomalo joj je nelagodno kad noću čuje kako se muškarci dovikuju na jeziku koji nitko ne razumije.
Neki kradu, drugi pitaju
- Ljetos su susjedu provalili u prizemni stan. Zatekao je nekoliko tamnoputih muškaraca u svojoj sobi. Svi smo pomalo u strahu da će to uzeti maha - rekla je stanarka Sarajevske 64.
Malo zapadnije, u Matunovoj ulici niz je starijih kuća u kojima žive “starosjedioci” Dugava. S jednim od njih razgovarali smo u dvorištu. - Ljeti neki visoki crnci dolaze i kradu nam voće sa stabala. Doduše, ima i pristojnih, koji lijepo pitaju. No, događa se i da usred noći čujemo lomljavu grana pa ih zateknemo kako preskaču dvorišne ograde. Ima tih crnaca visokih i po dva metra. Ne usudi se čovjek ni izaći iz kuće kad ih vidi. Prošle godine neka tamnoputa dječica krenula su i u školu u Dugavama. Uče pomalo hrvatski jezik i prilagođavaju se. S njima nema problema, ali ovi veliki unose strah u susjedstvo - izjavio je stanar Matunova odvojka. Dodao je kako nije rasist i da mu je oduvijek bila želja proputovati Afriku, koju smatra kolijevkom civilizacije.
Problemom stranih izbjeglica u Hrvatskoj bavi se Odjel za strance i azil koji djeluje u sklopu Uprave za upravne i inspekcijske poslove MUP-a. Pitanjem azila i imigracije Vlada će se ove godine morati intenzivno baviti jer se njime nije bavila još od donošenja Migracijske politike Republike Hrvatske za 2007/2008., koju je Sabor usvojio 13. srpnja 2007. Broj udomljenih izbjeglica u velikom je porastu. MUP će u 2013. osigurati smještaj za još 200 osoba u Zagrebu. Nakon pristupanja Hrvatske EU, kada se očekuje novi značajan porast broja tražitelja azila.
Nakon ulaska u EU broj zahtjeva za azil poveća se i 15 puta
Zemlje koje su članice EU od 2004. u pojedinim slučajevima bilježe i do 15 puta više zahtjeva za izdavanje azila nego prije pristupa. Primjerice, Slovačka je 2000. imala 1500 tražitelja azila, a četiri godine poslije čak 11.350. Cipar je u istom razdoblju s početnih 680 tražitelja azila “skočio” na 9860. Malta je 2000. godine imala samo 70 zahtjeva, a 2004. čak 1230.
Hrvatski MUP je od 1997. do sredine 2011. zaprimio 2000 zahtjeva za izdavanja azila, a tražitelji su bili državljani 70 zemalja. Odobren je azil za samo 42 osobe iz 15 zemalja. Najviše je tražitelja bilo iz Afganistana (352), Kosova (302), Pakistana (107) i Palestine (101). Lani su azil u Hrvatskoj zatražile 1193 osobe, a to je 50 posto više nego godinu dana prije. Najveći je porast tražitelja iz Somalije.
Kutinjani su se pobunili protiv prekapacitiranosti utočišta, a poduprla ih je i gradska uprava.Na ogorčenost Dugavljana zbog nekontroliranog kretanja stranaca, glasnogovornik MUP-a Dušan Miljuš odgovorio je da oni imaju potpunu slobodu kretanja. Ne ulazeći u konkretne slučajeve kaznenih djela, Miljuš tvrdi da stanje nije tako dramatično kako Dugavljani opisuju.