Otprilike tjedan dana nakon što je postao veleposlanik Ujedinjenog Kraljevstva u Hrvatskoj, Andrew Dalgleish napravio je svoj prvi faux pas. Znajući da se doselio u grad u kojem je ispijanje kave socijalni imperativ, u subotu ujutro uputio se na plac, nakon čega se spremao otići na kavu. Toliko se udomaćio da je nakratko prestao biti Englez navikao na iznenadne vremenske prilike, stoga ga je ljetni pljusak dočekao potpuno nespremnog.
“Na Britancu, gdje odlazim kako bih obavio kupnju namirnica i vježbao svoj hrvatski, bio sam bez kišobrana i potpuno sam pokisao”, kaže dodajući da je bio mokar kao miš. Uz to što je odlazak na špicu te subote izostao, prvi dani na novom radnom mjestu protječu sjajno i energično, redaju se sastanci tijekom kojih je već koji dan nakon dolaska u Zagreb upoznao predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, Željka Reinera, Božu Petrova, Marijanu Puljak, a nada se, kaže, skorom susretu i sa Zoranom Milanovićem i Andrejem Plenkovićem. Nastavljaju se i satovi hrvatskog jezika, koji odlično savladava.
Uz to što je sa 40 godina mlađi od svojih prethodnika, Andrew Dalgleish preuzeo je diplomatsku ulogu u jednom od najneizvjesnijih razdoblja suvremene britanske povijesti. Posao mu je ponuđen prije referenduma, a tijekom priprema za život u Hrvatskoj i jezične nastave u Samoboru opće je mišljenje bilo da će se Britanci na referendumu odlučiti za ostanak u Europskoj uniji.
OSOBVNI IZBOR “Na dan referenduma opis moga posla se promijenio, ali vođenje bilateralnih odnosa između Londona i Zagreba direktno, a ne preko Bruxellesa, činit će moj posao još zanimljivijim”, kaže.
Zanimljiv je i odabir Borisa Johnsona za šefa diplomacije, primjećujem, što je zbog Johnsonove sklonosti nespretnim izjavama i rječkanju sa stranim državnicima mnoge međunarodne kolege ostavilo bez teksta. Dalgleish tvrdi da će u svijet diplomacije Johnson svakako unijeti svoju “poznatu karizmu” i ističe da je već u prvim danima njegova mandata poruka jasna: “Mi ne napuštamo Europu. Ono za što su Britanci glasali je prestanak članstva u EU, no to, naravno, ne znači da odlazimo iz Europe. Ni na koji način ne prestaje suradnja sa svim našim europskim partnerima”.
Ako je itko primjer europeiziranog Britanca, to je Andrew Dalgleish sam. Rođen u Yorkshireu na sjeveru Engleske, pokrajini koja je poznata po ponosnim, čestitim ljudima, toliko da izraz “Yorkshireman” ima određenu težinu, Dalgleish je studirao pravo u Engleskoj i Francuskoj. Radio je u Bruxellesu kao voditelj Odjela za strategiju Europske unije pri Ministarstvu vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva. Netom prije dolaska u Hrvatsku, četiri je godine bio zamjenik veleposlanika u Južnoj Koreji. Uz to što sve bolje govori hrvatski, veleposlanik tečno govori francuski - njegova supruga Aline je Francuskinja, a dvojica sinova Charles i James odgajani su dvojezično. Ipak, o referendumskoj odluci, koja, pretpostavljam, nije bila njegov osobni izbor, kratko kaže da je ona volja britanskog naroda koju će on, kao službenik Vlade Njezina Veličanstva, poštovati i provoditi u najboljem interesu Britanaca. Kada sam s njim razgovarala prošli put u drevnoj kavani Wolseley’s u centru Londona, ostavio je jednak dojam da jedva čeka početak svog mandata u Hrvatskoj. Jednak entuzijazam pokazuje i ovaj tjedan, otprilike dva tjedna pošto je postao veleposlanik Ujedinjenog Kraljevstva u Hrvatskoj.
“Toliko je sjajnih prilika za unaprjeđenje odnosa između naših dviju nacija. Moj posao tiče se budućnosti, odnosno svega što Ujedinjeno Kraljevstvo i Hrvatska mogu učiniti zajedno i prilike koje vidim smatram vrlo uzbudljivima”, kaže.
SJAJNA SURADNJA Prilika je zacijelo mnogo, primjećujem, i zato što se suradnja između dviju zemalja čini relativno slabom.
“Postoje područja sjajne suradnje, na primjer po pitanju sigurnosti. Naše vojske imaju odličan stupanj suradnje. Britanske trupe dolaze na vojne vježbe u Hrvatsku i vježbaju uz bok hrvatskim vojnicima. Takva operacionalna suradnja nije nešto što imamo posvuda. No, shvaćam što mislite pod tim da postoji puno više onoga što bismo mogli učiniti. Ujedinjeno Kraljevstvo je broj jedan po direktnim stranim ulaganjima u EU i u aktualnim ekonomskim okolnostima logičan je korak da se unaprijede britanska ulaganja u Hrvatskoj. Vidim mogućnost stvaranja velikih prilika koje mogu nastati iz već postojećih prilika”, kaže.
Za početak, u Hrvatima vidi dobre partnere za suradnju. Razina profesionalnosti kojom pristupaju poslu, ljubaznost, obrazovanje, sjajno poznavanje engleskog i entuzijazam kojim prianjaju poslu neke su od vrlina ljudi koje je upoznao i s kojima surađuje, no najugodnije ga je iznenadio smisao za humor.
“Smisao za humor toliko je sličan britanskom! Naš britanski smisao za humor vrlo je poseban pa sam se iznenadio kad sam shvatio da Hrvati imaju gotovo identičan smisao za humor. To je dobar indikator da možemo raditi zajedno, humor je dobar temelj na kojem se može graditi”, kaže.
NOVO ISKUSTVO Uz mladost, neposrednost i energičnost koje nisu nužno učestale karakteristike u diplomatskim krugovima, Dalgleish se još po nečemu razlikuje od svojih prethodnika: njegovo iskustvo u regiji je nepostojeće i Hrvatska je područje o kojem uči u hodu. Zbog toga će biti prvi britanski veleposlanik koji Hrvatsku neće nužno gledati kroz prizmu regije i njenih povijesnih problema, već kao zasebnu jedinicu, primjećujem.
“Važna je budućnost. Ne možemo živjeti u prošlosti. Važno je poznavati prošlost i razumjeti je. No, mene zanima kako možemo izgraditi nešto što će imati značaj u budućnosti - politički, ekonomski, diplomatski, kulturološki. Ja ne znam puno o jugoistočnoj Europi i imam puno toga naučiti. Čitam, upoznajem ljude, uzbuđen sam zbog budućnosti i svega što ona može donijeti”, kaže.
Kako se promijenila priroda diplomatskog posla, pitam ga.
“U prošlosti se ambasadore doživljavalo kao vrlo distancirane osobe koje obilaze dvorove i razgovaraju samo s državnicima. U jednoj mjeri to je i dalje tako, no promijenilo se jer su se vremena promijenila. Ako kao diplomat ne pratiš promjenu, nisi u dobroj poziciji. Uloga je britanskog veleposlanika, kako je ja vidim, razumjeti da naš posao podrazumijeva olakšavanje poslovanja kroz upoznavanje, savjete, u nekim slučajevima pojednostavljivanje procesa. Nekada su veleposlanici komunicirali samo na jako visokom stupnju - s predsjednicima, ministrima i ni s kim više. Danas, u doba interenta, više ne možeš biti takav, to nema smisla. Ako želiš dobro obavljati svoj posao, moraš komunicirati na društvenim mrežama kako bi tvoja poruka došla do ljudi. To je dio potpuno nove diplomacije koju osamdesetih godina nitko nije mogao predvidjeti”, kaže.
Ipak, jednu od najvažnijih zadaća suvremenog veleposlanika vidi u “razumijevanju važnosti ekonomske uloge”. Uspjeh ekonomske suradnje dviju država smatra pravom mjerom uspjeha posla veleposlanika.
“Jedna od stvari koju bih želio dodatno istražiti je jedna od snaga Hrvatske: inovativni duh, bilo da se radi o umjetnosti, dizajnu ili tehnologiji. Imao sam priliku obavljati praksu u kompaniji Rimac dok sam učio hrvatski i upoznavao se s Hrvatskom živeći nekoliko tjedana u Samoboru. Ono što sam vidio kod Rimca oduzelo mi je dah, to je tehnologija svjetske klase. To je jedan od mnogih primjera postignuća u znanosti, dizajnu, kreativnosti i znam da imamo mnogo toga zajedničkog. Želim posvetiti vrijeme tim područjima”, kaže.
NEKOLIKO HOBIJA Nakon prva dva tjedna u Zagrebu veleposlanik predviđa da će on i njegova obitelj ovdje biti sretni.
“Grad nije ni prevelik, ni premali, no neproporcionalno je velik s kulturološke strane. Toliko je toga što treba otkriti. Siguran sam da ćemo uživati u Zagrebu.”
Sobodno vrijeme Dalgleish najradije provodi sa svojom suprugom Aline i njihova dva dječaka. Voli šetati brdima, igrati badminton i stolni tenis. Od nogometa mu je puno draži ragbi, iako svaka nogometna utakmica između Engleske i Francuske u njihovu francusko-britanskom domu izaziva veliko uzbuđenje.
“Volim igrati košarku i nogomet s Charlesom i Jamesom. Moj poseban očinski san je da jednoga od njih vidim kako igra ragbi za Englesku, a drugi za Francusku. Srce bi mi puknulo od ponosa”, priznaje.
Još jedna velika strast je kuhanje.
“Neki dan sam spremao lazanje onako kako sam navikao, za četvero. Tada sam se osjetio usamljenim. Moja supruga i sinovi još nisu stigli u Zagreb i jako mi nedostaju. Pojeo sam samo četvrtinu lazanja i ostatak stavio u led, tako da ih čekaju kad stignu.” Kada dođu, vodit će ih u Samobor na kremšnite i da ih upozna sa svojim prijateljima koji su mu pomogli u učenju jezika. I u grad na kavu, naravno.
“Kava je najveće iznenađenje koje me dočekalo u Zagrebu. To je toliko ugodan ritual. Sviđa mi se vrijeme koje si ljudi uzimaju da bi sjeli na kavu, družili se, razgovarali, bilo da se radi o privatnom ili poslovnom susretu”, kaže.
Kada iduće subote na ljetnoj špici vidite Engleza s kišobranom u ruci, moguće je da je to britanski veleposlanik Andrew Dalgleish, spreman da svoju subotnju kavu popije bez obzira na vremenske uvijete, baš poput pravog purgera.