ZAGREB - Od samostalnosti preko demokratizacije do novih integracija, tako bi se ukratko mogao opisati put Hrvatske gledan kroz prizmu dosadašnjih ustavnih promjena. Od 1990. i tzv. Božićnog ustava, Hrvatska je četiri puta mijenjala taj najviši državni akt - 1997., 2000., 2001. i sada 2010. Arlović je sukreator prvog Ustava iz 1990. koji je, kako kaže, imao konstitucionalnu ulogu, jer je omogućio samostalnost Hrvatske, ali i transformaciju sustava socijalističkog samoupravljanja u građansku državu.
Bitna intervencija
- Gotovo je trećina tog Ustava posvećena ljudskim pravima i slobodama, što je bilo jako važno - podsjeća Arlović. Ne zaboravlja da je nova država ipak bila ustrojena na polupredsjedničkom sustavu, sa slabom ulogom Sabora.
- Da nije bilo Božićnog ustava, ne bi bilo ni referenduma od 17. 5. 1991., ni ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti od 25. 6. 1991., ne bi bilo odluke o raskidu - naglasio je i Vladimir Šeks, potpredsjednik Sabora.
Prve izmjene Ustava 1997. godine inicirao je tadašnji predsjednik Franjo Tuđman.
- Učinjena je bitna intervencija kojom se zabranjuje udruživanja s nekom drugom državom, do obnavljanja neke jugoslavenske zajednice - prisjetio se Šeks. Tada su iz preambule, uz nespretna obrazloženja, brisani Bošnjaci i Slovenci.
Završetak pregovora
Dvije izmjene, 2000. i 2001., u vrijeme Račanove Vlade, Hrvatsku su transformirale iz polupredsjedničkog u parlamentarni sustav.
-Posljednjim izmjenama omogućen je završetak pristupnih pregovora s EU i potvrđene su europske ambicije Hrvatske. Što je sljedeće?
- Volio bih da ovaj Ustav izdrži malo dulje, ali bojim se da neće. Vjerojatno do novih izmjena neće proći novih deset godina - zaključuje Mato Arlović.