Vijest da su se zaposlenici jedne političke stranke, k tome još socijaldemokratske u nazivu, organizirali u sindikat odjeknula je prije desetak dana hrvatskom političkom scenom. Prvi put u novijoj hrvatskoj povijesti zaposlenici političke stranke odlučili su se boriti za svoja radnička prava.
Naime, čelnici SDP-a, suočeni s praznom stranačkom blagajnom, najavili su mogućnost smanjivanja plaća stranačkim kadrovima, restrukturiranje organizacije, pa čak i moguće otpuštanje dijela zaposlenih.
Riječ je o 54 osobe koje u Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske ostvaruju radni odnos i koje su tu najavu shvatile vrlo ozbiljno, pa su se organizirali u - sindikat te izabrali Karolinu Leaković, međunarodnu tajnicu stranke, za svoju sindikalnu povjerenicu.
Njihov sindikat postao je dio Novog sindikata, na čijem je čelu već dugi niz godina Mario Iveković.
Komentirajući prilično neobičnu situaciju radnika zaposlenih u političkoj stranci Iveković u šali kaže kako je Novi sindikat očito “jedini bio dovoljno lud da ih primi”, a onda, ozbiljnije, dodaje da se, ustvari, ne radi ni o čemu neobičnom. Ipak, na pitanje postoje li takvi primjeri u svijetu, nije nam znao odgovoriti.
Jednostavna misao
- Dio radnika SDP-a javio mi se sa željom da se sindikalno organiziraju. Od početka smo bili vrlo oprezni jer, naravno, organiziranje radnika jedne političke stranke u sindikat nije isto kao i sindikalno organiziranje u nekoj drugoj tvrtki. U Novom sindikatu dugo smo razmišljali trebamo li se u to upustiti. No, prevagnula je jednostavna misao - svi radnici, pa i oni zaposleni u političkoj stranci, imaju se pravo sindikalno organizirati i tražiti zaštitu svojih prava. Iznenađuje me toliki interes javnosti zbog činjenice da se šest ili sedam radnika priključilo nekom sindikatu. Oni su također radnici - bez obzira na to što govorimo o političkoj stranci - radnici koji su u novinama čitali najave da će se nešto događati s njihovim plaćama i statusom i žele biti uključeni u te procese, baš kao i u bilo kojoj drugoj tvrtki gdje radnicima prijeti smanjenje prava - objašnjava Iveković rođenje prvog hrvatskog sindikata u nekoj stranci.
Kaže kako se tijekom osnivanja sindikata pratila uobičajena procedura te je poslodavac, u ovom slučaju SDP, istog dana dobio urudžbirani dokument o osnivanju sindikata.
Iznenađuju ga, stoga, stavovi dijela vodstva stranke da se sindikat osnivao u tajnosti. To, kaže Iveković, nije točno.
Prvi sastanak
Prilično nekokrektnim smatra to što vrh stranke već desetak dana ignorira njihove zahtjeve za prvim sastankom na kojem bi “radnici SDP-a” iznijeli svoje zahtjeve.
Sindikatu se dosad priključilo sedam od 54 zaposlenih u stranci, no Ivekovića žalosti što je, samo nekoliko dana nakon objave informacije o sindikatu, vodstvo SDP-a odlučilo šikanirati sindikalce. Tako je, po kratkom postupku, s mjesta međunarodne tajnice stranke smijenjena sindikalna povjerenica Karolina Leaković.
- Još se nismo sastali s vrhom stranke, odnosno predstavnikom poslodavca, ali i ta smjena govori nam kako u SDP-u neke stvari nisu uređene. Razumno je da novo vodstvo stranke na čelne pozicije želi staviti svoje ljude, to je uobičajeno, no problem je što se u stranci ne zna koje su funkcije političke i kao takve podložne promjeni zbog promjene vlasti, a što su radna mjesta, neovisna o politici. Ne vidim problem u činu mijenjanja tajnika ako se radi o političkoj odluci. No, znakovito je da se to dogodilo čim je postala sindikalna povjerenica, a da prethodno nije održan čak ni prvi sastanak sindikata i vodstva stranke. Naravno da će novo vodstvo smijeniti neke ljude i postaviti nove, ali postavlja se pitanje zašto je smijenjena samo Karolina i zašto baš sada, tjedan dana nakon što je postala povjerenica. Također, moram reći da je Karolina izabrana za sindikalnog povjerenika jer joj motivacija uistinu nije bila zaštititi sebe, nego radnike u SDP-u. Smatrala je da ima dovoljno jaku poziciju da joj se neće dogoditi upravo ovo što se sada ipak događa. Smiješno je ili žalosno da unutar Socijaldemokratske partije postoje istaknuti članovi koji smatraju da je ovo sindikalno organiziranje radnika nešto što se radi ‘protiv stranke’. Bez obzira na sve, očekujem da ćemo u SDP-u imati dobar socijalni dijalog, a nadam se i potpisivanju kolektivnog ugovora. Ako SDP ne promovira ideje socijalnog dijaloga i kolektivnog ugovora kao njegove krune, onda gubi svoju vjerodostojnost - kaže predsjednik Novog sindikata.
Jaka oporba
Iveković kaže kako jedva čeka razgovor s vodstvom stranke jer želi raspraviti sva ta otvorena pitanja. Smatra da je Novi sindikat, kroz koji je danas organizirano oko 4000 radnika zaposlenih kod oko 150 poslodavaca, jedan od rijetkih koji je “jaka oporba svakoj Vladi” te koji je svojim dugogodišnjim djelovanjem na sceni ostavio traga.
Kritičan je prema većini drugih sindikata, kaže kako se često radi o “štedno-kreditnim zadrugama” koje u svojoj “sindikalnoj ponudi” imaju štošta, od ljetovanja, kredita i “piceka”, no nemaju ono što je potrebno - istinsku borbu za prava radnika.
Novi sindikat, a pogotovo njegov predsjednik, najpoznatiji su po borbi za radnike Tvornice duhana Zagreb, kada ju je prije nekoliko godina preuzimao rovinjski duhanski div TDR. Još se pamte scene nasrtanja pripadnika Specijalne policije na TDZ-ovce i sindikaliste koji su pokušali spasiti njihova radna mjesta. Tu su i zastupanja radnika tvornice Jedinstvo, kao i Zagrepčanke. Nameće se zaključak da su sve te sindikalne akcije neuspjele, odnosno da sindikati nisu uspjeli postići ono što su tražili. Tvornice su zatvorene, radnici otpušteni, pa je lako doći do ideje kako se sindikalna borba svela na “pojeo vuk magare”. Iveković smatra suprotno.
- Nije točno. Ključna je činjenica da smo se mi borili za prava radnika tih poduzeća i da se njihov glas čuo. Ako je zbog našeg djelovanja svaki radnik dobio makar tisuću kuna više kroz plaću, otpremninu, regres ili nešto treće, onda sam ponosan na naš rad. Radnička su prava u Hrvatskoj na niskoj razini, a takvo je i sindikalno organiziranje jer još nemamo jaku kulturu socijalnog dijaloga. Ipak, veseli me što postoje mladi ljudi koji se priključuju organizacijama, a posebno to što je važnost tih pojmova prepoznala i akademska zajednica, koja je godinama žmirila na evidentne slučajeve pljačke i deindustrijalizacije - kaže.
Otvoreni za HDZ
Vraćamo se na radnu snagu SDP-a - zanima nas koji su to zahtjevi koje želi ostvariti kroz sindikat.
- Nismo o tome dosad htjeli preko medija, jer želimo sastanak s poslodavcem. No, kako nas on već danima ignorira, ne odgovara na naše upite i želje da se nađemo, onda, očito, moramo. Radnici SDP-a ne žele ništa neuobičajeno. Čuli su za najavu smanjenja prava i žele se sastati s poslodavcem da ih izvijesti koje će mjere poduzeti i zašto, odnosno, ako se radi o štednji, žele objašnjenje zašto će se štedjeti baš na njima, a ne na nečem drugom. Radnici žele pravo suodlučivanja, što je nešto što bi u socijaldemokratskoj stranci trebalo biti samorazumljivo. Žele da se njihova radnička prava definiraju te da se započnu pregovori o kolektivnom ugovoru. Ako se to ispuni, bila bi to jedna dobra politička poruka - kaže Iveković.
Ističe da sindikalno djelovanje radnika SDP-a nije političko. Dapače, kaže, članovi Novog sindikata raznih su političkih orijentacija, od krajnje lijeve do ekstremno desne. Upravo zbog toga Iveković se, kako dodaje, nikada nije politički izjasnio. Smatra, naime, da je borba za radnička prava jednaka za desne i lijeve. Drago mu je što su SDP-ovci baš njegov sindikat prepoznali kao platformu kroz koju će potraživati ostvarivanje svojih prava, no ističe da su vrata Novog sindikata otvorena i članovima drugih stranaka.
- SDP je specifičan jer ima ponajviše zaposlenih kad je o strankama riječ. No, ako se i zaposlenici drugih stranaka žele sindikalno organizirati, tu smo da im pomognemo. Naša su vrata, bez ikakve zadrške, otvorena HDZ-ovcima baš kao i radnicima SDP-a - zaključuje Mario Iveković.