Ako je suditi po četvornom metru pločnika na Pilama ispred gradskih zidina koje su gradske vlasti iznajmile za više od 400 tisuća kuna godišnje, Dubrovnik je doista grad od zlata. Na tom četvornom metru smješten je informativni pult dimenzija 50 x 50 x 120 centimetara na kojem se turistima nude avanturistički izleti poput vožnje kajakom.
Kada su prije nekoliko godina na plaži u parku Pile, svjetski poznatoj iz serije “Igra prijestolja”, smještenoj ispod samih zidina Kraljeva grudobrana, osvanuli narančasti kajaci, brojni Dubrovčani takav su poslovni potez gledali s podsmijehom. - Pa tko će platiti da po ovoj žezi vesla - komentirali su po njima suludu ideju. No kajaci su vrlo brzo postali hit, a veslačke ture oko gradskih zidina i otoka Lokrum najtraženiji izleti.
Dobar posao
Da posao s kajacima ide jako dobro, potvrdila je i cijena koja je plaćena za štand na Pilama. Koliko dobro, vlasnici naravno ne žele govoriti jer radi se o poslovnoj tajni, no da je kajak u Dubrovniku tražena roba, govori i njihov broj koji se proteklih godina višestruko povećao. O tome najbolje svjedoči morski kanal između Dubrovnika i otoka Lokruma koji je tijekom cijelog dana prepun narančastih kajaka. Kako se može čuti, dnevno se na takvim izletima uprihoduje i do 70.000 kuna, dok se na prodaji jeftinih suvenira po štandovima dnevno zna okrenuti i više od 50.000 kuna. No nisu samo kajaci unosan posao u Dubrovniku koji je tijekom proteklih osam mjeseci posjetilo 2,7 milijuna turista.
Na posljednjem javnom natječaju kojim je Grad Dubrovnik nudio javne površine za deset informativnih pultova na Pilama, ponuđene cijene daleko su nadmašile početnih 80.000 kuna, za razliku od 30 tisuća kolika je bila lani. Najniža postignuta cijena bila je 100 tisuća kuna, a najveća spomenutih 405.200 kuna. Oni koji su najviše ponudili imali su prednost biranja mikrolokacije gdje će postaviti svoj pult na Pilama, preko kojih ovo ljeto dnevno u prosjeku prođe više od 40.000 ljudi. A još lani najveća cijena za korištenje javne površine na Pilama iznosila je 350.000 kuna. No već iduće godine cijene bi se mogle utrostručiti s obzirom na to da je novi dubrovački gradonačelnik Mato Franković najavio smanjenje broja pultova i štandova za čak 80 posto. Naime, Franković je na sjednici Gradskog vijeća krajem srpnja najavio drastično smanjenje korištenja dubrovačkih pločnika.
Restartanje sustava
- Pultovi i banci pretvorili su se u turističke agencije koje kupuju i prodaju sve živo. Turističke agencije moraju ispunjavati neke uvjete, moraju imati voditelja poslovnice, zaposlene. S druge strane netko zakupi tri kvadrata i prodaje sve usluge koje nude sve što vozi, leti, plovi na moru i ispod njegove površine. Smatram da broj barki, štandova, pultova, ali i stolova prešao mjeru i da treba ‘restartati’ sustav - najavio je tom prigodom gradonačelnik. S obzirom na zakon ponude i potražnje, ne treba sumnjati da će već iduće godine u Dubrovniku biti postavljen novi rekord u cijeni najma četvornog metra pločnika.
Jedan od “kajakaša” je i Luka Vidak, koji nam kaže da je rekordnu cijenu za pult platio zapravo njegov brat koji se također bavi avanturističkim izletima. Je li četvorni metar dubrovačkog pločnika precijenjen, nije želio komentirati.
- Ne bih uopće želio bilo što komentirati o štandovima, cijenama i o najavi drastičnog smanjenja njihova broja. Naime, moja obitelj koja se bavi privatnim poslom na svojoj koži najbolje je osjetila moć politike kada javno iznesete mišljenje koje se razlikuje od onog kojeg imaju političari. Mogu samo reći da uvjeti za dobivanja štandova nisu za svakog isti, a često je najam javne površine uvjet za dobivanje koncesijskog odobrenja - kaže nam Vidak. Ni drugi iznajmljivači nisu spremni komentirati visoke cijene najma, no drže da nije pravedno da oni za jedan četvorni metar plaćaju stotine tisuća kuna, dok se primjerice za obližnji kiosk plaća niti 39.000 kuna godišnje.
Uz one na Pilama Grad je ove godine u povijesnoj jezgri ponudio još 12 lokacija za štandove veličine od četiri do šest kvadrata po početnoj cijeni, ovisno o lokaciji, od 22 do 180 tisuća kuna. Koliko je isplativa prodaja suvenira tijekom turističke sezone u spomeničkoj jezgri Dubrovnika govori podatak da je na ovogodišnjem natječaju cijena jednog prodajnog mjesta na javnoj površini dostigla iznos od čak 319.990 kuna. Osim štandova, na licitaciji su bili i prostori za pokretne stalke za izradu, izlaganje i prodaju umjetničkih slika i rukotvorina, a ponuđeni iznosi kretali su se od 7000 do više od 180 tisuća kuna za sezonu.
Jeftinije sladoledarima
Nešto niže cijene ponuđene su za javne površine izvan spomeničke jezgre, namijenjene prodavačima sladoleda, voća, napitaka i slastica. Za ovu ponudu, koja uglavnom zauzima po dva četvorna metra, tražilo se najmanje od šest do 13 tisuća kuna za čitavu sezonu. Za razliku od štandova, gradske vlasti ove su se godine odlučile smanjiti cijene najma javnih površina ugostiteljima, no samo zato što su smanjile i broj stolova kojih je u gradskoj povijesnoj jezgri 1209. Naravno, onih legalnih.
Tako ugostitelji ove godine četvorni metar u prvoj zoni umjesto 310 plaćaju 280 kuna, u drugoj 230, trećoj 170, a četvrtoj 120 kuna mjesečno. Prema podacima iz gradske uprave, iznos najvećega pojedinačnog najma javne površine iznosi 41.888 kuna, što znači da će taj ugostitelj u gradsku blagajnu ove godine uplatiti više od pola milijuna kuna. Da se unatoč viskom troškovima, i to ne samo zbog skupih javnih površina može dobro zaraditi, govori i izvješće Fine za 2016. godinu, u kojem su restorani Nautika, Panorama, Dubravka i Arsenal dubrovačkih tvrtki Global Nautika i Nautika d.o.o. po ostvarenom prihodu i dobiti drugi, odnosno treći u Hrvatskoj, odmah nakon McDonald’sa. Naime na službenim stranicama Fine objavljeno je da je tvrtka Global Nautika lani imala dobit, 11,89 milijuna kuna, a Nautika d.o.o. dobit od 10,11 milijuna kuna.
SJEVERNI JADRAN Najviša cijena u Puli je 60 kuna po kvadratnom metru na dan
Tko želi, pod pulskim plavim nebom koristiti javni prostor a sve kako bi na njemu, posebice, tijekom najprometnijih mjeseci ponešto i zaradio, za to će izdvojiti najmanje 9 kuna po četvornom metru na dan, a najviše 60 kuna po kvadratu.
Sve ovisi o kojem se objektu radi, kakva je namjena, kolika je površina koju zauzima te u kojoj se zoni nalazi. Tako će, primjerice, objekti za prigodnu prodaju i ugostiteljsku djelatnost za vrijeme blagdana izdvojiti oko 35 kuna po četvrnom metru na dan, kućica za pečenje palačinki pred kojom su uvijek redovi ili pak za prodaju sladoleda stoji 50 kuna po četvornom metru na dan, dok se za sklopive i prenosive stoliće za tetovažu, a koji će biti postavljen negdje pored Zlatnih vrata, podno Augustova hrama ili u hladovini pulskih Giardina, plaća tri tisuće kuna za jedan mjesec, baš kao i štand za suvenire ili slike.
No Pula se, kad je riječ o zakupu javnog prostora, baš poput velikog broja ostalih hrvatskih gradova, dijeli na nekoliko zona. Točno tri, a cijene se spuštaju koliko se više objekt ili prenosivi štand udaljava od samog središta i najfrekventinijih lokacija.
U svemu tome dobro je što je, prema odluci Grada za 2017. godinu, cijena jednaka, pa će se za ljetne i za zimske mjesece platiti potpuno jednak iznos za najam četvornog metra javnog prostora.
SREDNJI JADRAN U Splitu, na Pjaci, ispod ure, 300 kvadrata plaća se 703 kune dnevno
Za 300 najatraktivnijih kvadrata unutar stare splitske jezgre Grad Split godišnje ukupno uprihodi nešto manje od 260.000 kuna, odnosno 703 kune dnevno. Radi se o prostoru na površinama vrh Pjace, Ispod ure, Peristil i Poljana kraljice Jelene, za koje je Konzervatorski odjel Ministarstva kulture izdao preporuku kako na njima ne bi trebalo postavljati terase, no Željko Kerum u svojem gradonačelničkom mandatu i za te je lokalitete počeo sklapati ugovore s ugostiteljima, a s tom praksom nije prekinuo ni njegov nasljednik Ivo Baldasar, koji je s nekima od njih sklopio dugoročne ugovore do 2020. godine.
Jedan od najisplativijih ugovora ima tvrtka Ikona, koja je dobila pravo na lokaciji Ispod ure držati škrinju za sladoled. Najam plaća samo za ljetne mjesece, od početka travnja do sredine listopada, i to - 2500 kuna mjesečno. U uskom prostoru hodnika Željeznih vrata tvrtka Bobis za 17,6 m2 terase u proračun Grada uplaćuje 1364 kune mjesečno, a restoran Posejdon, koji koristi 25 kvadrata terase, uopće nema ugovor za 2017. godinu, ali je “u postupku potpisivanja”.
Kavana Luxor, koja koristi nešto više od 70 četvronih metara na Peristilu i Poljani kraljice Jelene, najam plaća ukupno oko 4600 kuna mjesečno. U nastavku Poljane nalaze se još tri ugostiteljska objekta, svaki od njih ima pravo na 31,5 m2 štekata za koji u gradsku blagajnu uplaćuju po 2000 kuna mjesečno. Površinu na Pjaci koristi restoran “No stress”, koji za korištenje 80-ak kvadrata na Narodnom trgu plaćaju oko 4500 kuna mjesečno.