“Ovo minimalno povećanje cestarina jedini je način da pokušamo podići prihode cestarskih tvrtki. Da smo u potpunosti prihvatili zahtjeve Svjetske banke, ovdje bi nastao rat”, ilustrativno nam je oslikao pregovore Ministarstva prometa i predstavnika Svjetske banke sugovornik uključen u pregovore.
Prema njegovim riječima, Svjetska banka tražila je ukidanje svih povlastica i veće povećanje cestarina. To bi u konačnici dovelo do toga da bi se osim u ljetnim mjesecima na autocestama promet potpuno nestao.
“Predstavnici i konzultanti Svjetske banke rezoniraju vrlo hladno. Omogućuju nam da se povoljno zadužimo za 1,8 milijardi kuna, ali s druge strane traže rezanje nepotrebnih troškova i plaćanje usluge po punoj cijeni”, tvrde naši sugovornici. Tako su, primjerice, odbili prvotni plan o uvođenju skuplje ljetne i jeftinije zimske cestarine.
Dodatnih 160 milijuna
Prijedlogom po kojem se od Nove godine na autocestama HAC-a cestarina za prvu i drugu kategoriju povećava za 5 posto te se uvodi ljetna cestarina veća za 10 posto, HAC i ARZ će na godišnjoj razini uprihoditi oko 160 milijuna kuna. No, s druge strane i nadalje će ostati popusti za korisnike ENC-ovih uređaja. Tako će se oni bez obzira na poskupljenje i nadalje voziti jeftinije nego što iznosi iznos cestarine. Bivši ministar Siniša Hajdaš Dončić smatra kako su predložena rješenja “puno nepovoljnija za građane i da se sa Svjetskom bankom moglo puno bolje ispregovarati”. On podsjeća kako je monetizacijom autocesta i privatizacijom tvrtke za naplatu cestarine i održavanje javni dug mogao smanjiti između 1,2 i 1,5 milijardi eura.
Naši sugovornici tvrde kako je plan Ministarstva da se nakon pripajanja HAC ONC-a Hrvatskim autocestama mirovinskim fondovima ponude bar 30 posto vlasništva HAC-a što bi jednokratno pomoglo smanjenju javnog duga. U samom Ministarstvu prometa zasad ne žele otkrivati detalje pregovora sa Svjetskom bankom.
Paralelno s poskupljenjem cestarina sljedeće godine se kreće u automatizaciju naplate cestarine. Kako saznajemo, automatizirale bi se sve naplatne postaje na autocestama HAC-a i ARZ-a. Riječ je o ukupno 64 naplatne postaje. Prvotni prijedlog Svjetske banke je bio da se postavi oko 200 aparata, no to je sada smanjeno na oko 100. Plan uvođenja automatizirane naplate predlagan je još u ljeto 2015. godine. Tada se predlagalo da se u prvoj fazi aparati postave na naplatne postaje s najmanjim prometom - Ravča, Prgomet, Vrpolje, Blato na Cetini i Vučevica.
Početak pregovora
Sada, pod pritiskom Svjetske banke taj je program puno veći, a trebao bi se realizirati u sljedeće dvije godine. Cijena jednog aparata je oko 500 tisuća kuna, čemu treba pridodati i gradnju Centara za upravljanje. No za razliku od Bina Istre, koja je s naplatnih postaja u potpunosti izbacila blagajnike HAC i ARZ to ne bi učinili. Tako bi u vidu nadzora rada ostavili određeni broj blagajnika na postajama, posebno na onim velikim.
Ipak, prema nekim projekcijama u sljedeće dvije godine bi nešto više od 500 zaposlenih u naplati bilo raspoređeno na druge poslove, otišli bi u mirovinu ili bi bi bili otpušteni uz povlaštene otpremnine. O tome još uvijek nema preciznih izračuna, razgovori o tome će se tek voditi. Kako saznajemo, automatska cestarina bi se koristila pet godina nakon čega bi se krenulo na GPS naplatu cestarine. Naši nam sugovornici tvrde kako će se u pripremu tog projekta krenuti vrlo brzo.
----------------------------------
Uzroci dugova: od Skladgradnje do Bechtela i afere Fimi-media
Odluka o povećanju cijena cestarine izazvala je bijes građana. Na naplatu su došle sve nerazumne odluke o ubrzanoj gradnji autoceste od Splita prema Pločama, prema Sisku i Osijeku, Podravskog ipsilona, ugovori s Fimi-Medijom... Cestarske tvrtke danas su dužne oko 5 milijardi eura. Ovo su samo neki slučajevi na koje je taj novac nepotrebno utrošen.
1. Ugovor s Bechtelom - 297 milijuna USD više od realne cijene (1999.)
Za gradnju 147 kilometara autoceste od Bosiljeva do čvora Sveti Rok Hrvatska je američkoj tvrtki platila 990 milijuna dolara. Jure Radić, koji je potpisao ugovor, priznao je da je ugovorena cijena oko 30 posto veća negoli da se išlo na natječaj.
2. Nagrada Bechtelu 20 milijuna USD (2003.)
HAC je američkoj kompaniji platio 20 milijuna dolara iako su rokovi bili ugovoreni samo načelno.
3. Gradnja čvora Vučevica - 62 milijuna kuna (2004.)
Neplanirani čvor na autocesti Zagreb - Split tražio je premijer Ivo Sanader jer se preko tog čvora brže dolazi do Dugobaba, rodna sela njegovih roditelja.
4. Razvrgavanje ugovora sa SPie Batignollesom - 300 milijuna kuna (2003.)
Francuskoj tvrtki navodno je plaćeno oko 300 milijuna kuna za nedovršene tunele, koje su za dodatnih 104 mil. završili domaći izvođači.
5. Arheološka istraživanja - 140 milijuna kuna (2000. - 2007.)
Svi su ugovori direktnom pogodbom ugovarani s Ministarstvom kulture.
6. Tunel Sveti Ilija - Biokovo - 325 milijuna kuna (2007.)
Ministar Kalmeta naredio je poništenje ugovora s tvrtkom Mediteran union tuneli. Isplaćeno im je 550 tisuća dolara za koncesijska prava i 8 mil. kuna za dokumentaciju. Potom je potpisan ugovor s domaćim izvođačima za 316 mil. kuna.
7. Gradnja trafostanica - milijarda kuna (2007.)
HAC je, po nalogu HEP-a, uz autoceste izgradio više stotina trafostanica puno većeg kapaciteta nego što je potrebno. Za gradnju tih trafostanica HAC je Dalekovodu platio više od milijardu kuna.
8. Astaldi - 900 milijuna kuna (2000.)
Vlada je skupo platila raskid ugovora za gradnju autoceste Zagreb - Goričan.
9. Bojenje tunela - 44 milijuna kuna (2009.)
Skladgradnja je dvaput HAC-u naplatila bojenje tunela Sveti Rok i Mala Kapela. Isti poslovi na autocesti Rijeka-Zagreb plaćeni su 11 puta manje.