“Odnosi sa Srbijom kreću se u pogrešnom smjeru, a najgore je to što su oni, ali i mi krivi za ovakvu situaciju. Trenutne svađe nikome ne koriste, jer vlast u Srbiji treba prihvatiti kako će se morati dogovoriti s Hrvatskom ako želi postati članica Europske unije, dok bi i za tehničku Vladu u Zagrebu bilo bolje da je otvorena pitanja rješavala diplomacijom, a ne javnim svađama koje su neproduktivne”, ispričao je jučer oko podneva ugledni diplomat, koji je dobro upućen u višeslojne odnose između te dvije zemlje.
Za tog stručnjaka neprestane svađe na relaciji Beograd - Zagreb obostrano su kontraproduktivne, pa i štetne, i bilo bi dobro da se prekinu. U što je teško vjerovati prije nego Srbija i Hrvatska dobiju vlade, rezignirano je dodao. Recentni događaji potvrđuju njegov pesimizm.
Gotovo u isto vrijeme, Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske poslalo je priopćenje u kojem je odbacilo “pokušaj miješanja u unutarnje stvari Republike Hrvatske i poziva najviše predstavnike državne vlasti Republike Srbije da u komunikaciji s predstavnicima hrvatske državne vlasti ne koriste rječnik propalog jugoslavenskog komunističkog sustava i agresivne velikosrpske politike iz 90-ih godina prošlog stoljeća koja je vojno i moralno poražena”, glavni je naglasak izjave Ministarstva vanjskih poslova.
Dan prije, istraživanje objavljeno u Beogradu pokazalo je kako se Hrvatska doživljava kao glavni neprijatelj. Da je Hrvatska neprijatelj Srbije smatra 19,7 posto ispitanika, 18,1 posto navodi da je to SAD, a Albanija 12,1 posto građana koji su sudjelovali u istraživanju Instituta za europske poslove.
U prošlih tjedan dana neki od vodećih srpskih političara žestoko su kritizirali događaje u Hrvatskoj. Pritom su gotovo u istu razinu stavili Alojzija Stepinca i Branimira Glavaša i sadašnje hrvatske vlasti s ustaškim režimom u NDH. Osim što je netočno, takvo ponašanje službenih političara, sigurno nije pridonijelo međusobnim odnosima.
Presuda Glavašu
Premijer Aleksandar Vučić relativno je umjereno reagirao na ukidanje prvostupanjske presude za ratne zločine Branimiru Glavašu od strane hrvatskog Vrhovnog suda.
“Kao država moramo se brinuti i o Srbima koji žive u Banjaluci, Bijeljini, ali i u Vukovaru, kako ih ne bismo izložili kao metu i, da, zato biram riječi o komentiranju ukidanja presude Branimiru Glavašu i Alojziju Stepincu”, izjavio je Vučić. No, u medijima u Srbiji bio je puno određeniji i izjavio: “Glavaš, Stepinac, poništene presude - ne razumem” te dodao kako bi želio pitati Europsku uniju kakvo je to pravosuđe koje ukida presudu Glavašu, i žele li takvo pravosuđe za Srbiju.
Korak dalje otišao je ministar vanjskih poslova u tehničkoj vladi Ivica Dačić i rekao da odluka o ukidanju presude Branimiru Glavašu pokazuje jasnu politiku Hrvatske. Ta politika, kako je rekao Dačić, “rehabilitira ne samo fašističku ustašku NDH, već i zločince iz posljednjeg rata”. Na odluku o poništenju presude Stepincu reagirao je i srpski predsjednik, Tomislav Nikolić, nekorektnom izjavom kako “Hrvatska tako zatrpava jame u koje su ustaše zakopavale Srbe”. Hrvatskom veleposlaniku u Beogradu Gordanu Markotiću u utorak je uručena nota u kojoj se najoštrije prosvjeduje zbog poništenja osuđujuće presude nadbiskupu Stepincu.
“To predstavlja jeftin pokušaj destabilizacije Hrvatske, a njezin rječnik podsjeća na vremena Slobodana Miloševića i velikosrpsku agresiju, odgovorio je hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač.
Otvorena pitanja
Međutim, više sugovornika iz visoke politike ovih su dana u razgovorima za Jutarnji potvrdili kako u politici prema Srbiji postoje velike razlike između predsjednice i ministra Kovača. Dok Kovač upućuje službene note Beogradu, predsjednica već tjednima šuti.
Premda to neće potvrditi, na Pantovčaku smatraju da je taktika šefa diplomacije pogrešna i da se, umjesto javnih svađa, otvorena pitanja trebaju rješavati u tišini. Cilj hrvatske politike je zajednički - Srbija mora ukinuti odredbe koje sadrže univerzalnu jurisdikciju, no to se neće postići svađama.
“Tiha diplomacija mora rješavati sporna pitanja, i tu smo u prednosti jer Srbija ipak ne može ući u EU bez suglasnosti Hrvatske”, objasnio je sugovornik Jutarnjeg lista. Kao primjer dobro odrađene diplomatske operacije navodi se Deklaracija u o unaprjeđenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja dviju država, koju su potpisali Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić.