- Nitko ne razmišlja o ukidanju Dana antifašističke borbe, takvo što nije nam nakraj pameti. Za to postoje dva razloga: prvo, sudjelovanjem u antifašističkom pokretu Hrvatska se uvrstila na stranu pobjednika u 2. svjetskom ratu i, drugo, obilježavanje 22. lipnja kao državnog praznika bila je ideja predsjednika Franje Tuđmana, koji je znao zašto to predlaže. Zato treba biti sasvim precizan, nema šanse da se ukine taj praznik - nedvosmisleno je reagirao pripadnik državnog vrha kada smo jučer željeli doznati postoji li u Vladi i Predsjeničkom uredu podrška ili razumijevanje oko ideje bivšeg HDZ-ova ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, koji je najavio ukidanje Dana antifašističke borbe.
Razdor
Govoreći u Jazovki, na komemoraciji tamošnjim žrtvama križnog puta, Hasanbegović je izjavio da je “zakonodavna dužnost poništiti 22. lipnja kao državni blagdan, koji je izvor potpuno nepotrebnoga razdora u hrvatskom narodu, čime će se steći pretpostavke za istinsko nacionalno pomirenje”.
Ako je suditi na temelju riječi sugovornika Jutarnjeg lista, nikome u aktualnoj vlasti ne pada na pamet poslušati Hasanbegovića i poništiti jednu od najvažnijih političkih odluka koje je donio Franjo Tuđman. U suprotnom, objasnio je sugovornik Jutarnjeg lista, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ne bi poslala svog izaslanika Valtera Flegu, osvjedočenog zagovornika antifašizma, u Brezovicu na obilježavanje osnivanja Prvog sisačkog partizanskog odreda.
Međutim, koliko god Hasanbegovićeva ideja zvuči bizarno i za sada ne može računati s političkom podrškom, ukidanju Dana antifašističke borbe sklon je dio povjesničara i desnih opinion makera. Kada je ovaj novinar prošli tjedan razgovarao s Ivom Lučićem s Hrvatskog instituta za povijest, spomenuti povjesničar je ustrajao na tezi da su pobornici antifašizma duhovni sljebenici Aleksandra Rankovića i Milovana Đilasa. Za one koji ne znaju, Ranković je bio šef tajnih službi, dok je Đilas godinama slovio za jednog od najbrutalnijih članova komunističkog vrha, prije nego što je doživio metamorfozu i raskinuo s Titom, pa završio na robiji.
Slično misli i Stjepo Bartulica, nekadašnji savjetnik Ive Josipovića i Tihomira Oreškovića, koji se obično opisuje kao jedan od predvodnika konzerativne revolucije u Hrvatskoj. Za njega ovo nije revizionizam povijesti nego ispravljanje, barem na simboličnoj razini, velikih nepravdi iz povijesti.
Komunistički teror
- To je teška tema. Mislim da je mnogima teško prihvatiti da 1945. nije došlo oslobođenje nego novi teror. To je moje mišljenje i neka bude praznik 23. kolovoza, kada Europa obilježava dan antitotalitarnih režima - smatra Stjepo Bartulica.
Slično razmišlja i jedan od najpoznatijih povjesničara Ivo Banac, koji također drži da je 22. lipnja prilično sporan:
- To je stvarno kontroverzan datum. U pitanju je svojevrsni derivat nekadašnjeg Dana ustanka 27. srpnja, koji je prebačen na 22. lipnja, kada je navodno počeo oružani otpor protiv fašizma. U stvarnosti, to je bila reakcija na napad na SSSR i ne vidim potrebu da se taj ili neki drugi dan slavi kao Dan antifašističke borbe. Jer, antifašisti trebamo biti svakodnevno. Osim toga, zašto treba postojati Dan antifašističke borbe, a nemamo Dan žrtava komunizma, iako je komunizam također kriv za mnogobrojne žrtve - smatra Ivo Banac.
Mnogi ovdašnji povjesničari rezoniraju drukčije i kažu da antifašizam spada među glavne vrijednosti većine današnjih demokratskih država. I to unatoč osvetama koje su uslijedile 1945. - kako objašnjava Tvrtko Jakovina, profesor svjetske povijesti 20. stoljeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Jakovina je podsjetio da je osveta poslije 1945. bila gruba i pretjerana u svim zemljama koje su u ratu sudjelovale, od Čehoslovačke i Poljske do Francuske i Norveške, a sasvim sigurno nije bila opravdana i blaga u Jugoslaviji. Samo što ponašanje ratnih pobjednika nipošto ne znači da je antifašizam negativana pojava.
- Antifašizam na Zapadu 2017. za mene je vjerovanje u vrijednosti otvorenog društva, bogatog društva, društva koje ne mrzi i u kojem se demokracija živi. U Hrvatskoj vrijedi sve ovo - plus mi se moramo boriti protiv stvarne obnove fašizma i glorifikacije ustaštva. Tko to ne vidi, ili je slijep i gluh i lud ili, najčešće, i sam zagovornik netoleratnog, nepravednog društva - drži Jakovina.
Iako ga u medijima svrstavaju među desno orijentirane povjesničare, Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, prije nekoliko dana u Globusu je decidirano branio antifašizam, kao i Tuđmanovu odluku kojom je 22. lipnja postao praznik.
Negativna percepcija
- Antifašizam je neupitan i pozitivan kao civilizacijski pojam koji podrazumijeva suprotstavljanje zločinačkim ideologijama fašizma i nacizma i pobjedu savezničke koalicije u Drugom svjetskom ratu. Neupitno je i da su Hrvati bili dio savezničke koalicije koja je pobijedila te zločinačke ideologije. Odabravši 22. lipnja 1941. za dan antifašističke borbe u Hrvatskoj, iako taj datum mnogi drže kontroverznim glede povijesnog značaja za hrvatski antifašizam, predsjednik Tuđman želio je upozoriti svijet na tu činjenicu, ali i promijeniti nakaradan i protuhrvatski datum 27. srpnja 1941., koji se u bivšoj Jugoslaviji službeno obilježavao kao Dan ustanka. Činjenica da se pod pojmom antifašizma pokušalo prikriti, pa čak i opravdati zločine komunističkog sustava, utjecala je na negativnu percepciju toga pojma i njegovih simbola u dijelu hrvatske javnosti - pojasnio je Ante Nazor.