Kada je 2009. godine nacionalizirana koruška Hypo Alpe Adria Banka i tako spašena od bankrota, u austrijskoj javnosti digla se velika bura. Tamošnji porezni obveznici shvatili su da će ostati bez milijardi eura i tražili su brzo djelovanje represivnog aparata. Otprilike po “Šeksovom sistemu”, identificirati, locirati i što prije osuditi odgovorne.
Austrija je za jedan euro otkupila posrnulu banku od bavarske Landesbank, da ne bi došlo do urušavanja s njom poslovno povezanih gospodarskih subjekata, a lošim investicijama i nenaplativim potraživanjima nije se vidjelo kraja.
Stoga su austrijske vlasti dale otvorene ruke istražiteljima. U samoj banci oformljen je posebni tim forenzičara, policija je osnovala posebnu jedinicu, tzv. Soko Hypo, koja se bavila samo istragom nepravilnosti u radu banke, a tim državnog odvjetništva sačinjavalo je više od 50 tužitelja. Logistička podrška državnog aparata ni u jednom trenutku nije bila upitna kao ni sva potrebna financijska sredstva.
Svima njima trebalo je otprilike dvije godine da “izbace” prve predmete za zlouporabe i pronevjere protiv bivših šefova banke.
Kod nas, u donekle usporedivom slučaju Agrokor, istražiteljski timovi policije, poreznog USKOK-a i tužiteljstva, potpomognuti neovisnim vještacima, u šest mjeseci pročešljali su iznimno zapleteno poslovanje ogromnog koncerna i tvrtki iz njegova sastava. I svima koji su imali prilike vidjeti rješenje o provođenju istrage protiv Ivice Todorića i ostalih, posve je jasno da su odradili golem posao.
Odluka bez značaja
I onda su po mišljenjima nekih, na prvoj stepenici, sucu istrage Županijskog suda, doživjeli brodolom, jer je samo Ivici Todoriću, od 15 okrivljenih, određen istražni zatvor. Ostali su pušteni na slobodu. Međutim, to za samu istragu zapravo ne znači ništa. Brodolom tužiteljstva bio bi kada bi Županijski sud odbio njihovo rješenje o provođenju istrage. A odluka o tome tek predstoji.
Ni šefovi Hypo banke, Wolfgang Kulterer ili Günter Striedinger nisu na početku istrage mjesecima sjedili u istražnom zatvoru. I kod njih su provedene pretrage, a uhićenja su bila više na simboličkoj razini. Nakon ispitivanja, slijedi puštanje na slobodu i onda se čeka kraj istrage i početka suđenja. Tako to rade pravosuđa gotovo svih zemalja u zapadnom dijelu Europe kada su u pitanju predmeti iz sfere gospodarskog kriminala.
No, kod nas su do sada tužiteljstva predlagala, a sudovi u pravilu prihvaćali određivanje istražnog zatvora u ovakvim predmetima, što je naravno bila jasna poruka tužiteljstvu da s pravom traži pritvaranja. Sada sudovi očito počinju mijenjati sudsku praksu po tom pitanju i počinju tražiti puno jasnije precizirane i bolje obrazložene prijedloge tužiteljstva o osnovanosti ove krajnje zakonske mjere. Jer, prijedlog tužiteljstva kojim su tražili istražni zatvor u slučaju Agrokor u bitnome ne odudara, nije ni bolje ni lošije obrazložen od ranijih prijedloga u drugim gospodarskim slučajevima u kojima je istražni zatvor određivan. Mogli smo proteklih godina pročitati i slične prijedloge s puno paušalnijim obrazloženjima, ali je, recimo, direktor tvrtke koji je temeljem fiktivnih faktura za sebe izvukao pola milijuna kuna, ostao u istražnom zatvoru da ne bi utjecao na svjedoke, ranije poslovne partnere.
Divovski spis
Ali, hrvatska sudska praksa mora slijediti europsko pravo i počela se mijenjati eto baš na slučaju Agrokor.
Još jedna velika primjedba u slučaju Agrokora opravdano se iznosi ovih dana u javnosti. To je opsežnost optužbi i obim dokaznog materijala, stotine tisuća stranica. Ako se opet vratimo na slučaj austrijske Hypo banke, vidljivo je da austrijsko pravosuđe ima drugačiji pristup. I oni imaju predmete s obimnom dokumentacijom, po desetke tisuća stranica. No, oni su u svaki sporni poslovni događaj u Hypo banci išli u zasebne postupke, iako su njima u pravilu obuhvaćeni isti čelni ljudi banke.
Tako se protiv Kulterera i Striedingera vodilo i još vodi barem desetak postupaka. U nekima su odavno pravomoćno osuđeni, neke zatvorske kazne su već odležali, pojedina suđenja još traju, a u nekim su predmetima oslobođeni. Da je austrijsko tužiteljstvo išlo na objedinjavanje niza optužbi u jednu optužnicu ili da je tamošnji sud spajao postupke, i u njihovoj aferi Hypo prema svemu sudeći ne bi još bilo nikakvih presuda.
U hrvatskoj sudskoj praksi do sada je uvijek preferiran “jedinstveni postupak”, iako i u našem zakonu postoje odredbe o svrsishodnosti i ekonomičnosti postupka. No, da bi se to promijenilo, da se optužbe, a time i dokazni materijali, ne bi gomilali na jednu hrpu, što otežava rad i tužiteljima i braniteljima i sucima, te za posljedicu ima maratonska suđenja, morala bi se promijeniti i pravna shvaćanja ne samo državnog odvjetništva nego i sudova.
1. Lažirana financijska izvješća i isplaćena dividenda
Središnja točka istrage Županijskoga državnog odvjetništva u Zagrebu odnosi se na lažiranje financijskih bilanci Agrokora tijekom posljednjih deset godina te s time povezanih zloporaba, krivotvorenja i povreda obveza vođenja poslovnih i trgovačkih knjiga. Na temelju revizorskog izvješća PwC-a, rezultata izvida koje je proveo tzv. porezni USKOK i posebno angažirana financijska vještakinja iz Antares revizije Ivana Matovina, zaključeno je da su čelnici Agrokora još od 2006. lažno prikazivali pozitivno poslovanje kompanije, iako su otad poslovali s gubicima. U tom su ih zaključku poduprli i pojedini revizori iz Baker Tillyja, revizorske tvrtke koja je provjeravala financijska izvješća Agrokora, koji su još 2010. predlagali davanje negativnog mišljenja. No, njihovi sada suokrivljeni šefovi Olivio Discordia i Sanja Hrstić, kako su naveli, nisu “doživljavali” njihove prijedloge i iznesene primjedbe te su u dogovoru s čelnicima Agrokora potvrđivali sporna izvješća.
Tako je Agrokor, kako tužiteljstvo smatra, lažno prikazivao poslovanje s dobiti, čime je vlasniku Ivici Todoriću omogućeno da godinama uzima nepripadajuću dividendu. Riječ je o stotinama milijuna kuna koji su godinama isplaćivani na račun Todorićeve nizozemske tvrtke Adria Group Holding BV.
Iz ovoga bi se dalo zaključiti da je Agrokor, prikazujući dobit, godinama preplaćivao porez na dobit i tako pridonio punjenju državnog proračuna. No, to ipak nije bio slučaj jer je Agrokor kroz pripajanje gubitaških tvrtki prenosio i njihove gubitke pa praktično nije niti plaćao porez na dobit.
2. Financiranje kupnje Kulmerovih dvora
Istražitelji su u financijskom poslovanju Agrokora s vlasnikom Ivicom Todorićem uočili i sporne stavke koje se odnose na financiranje kupnje Kulmerovih dvora, odnosno na zatvaranje kreditnih obveza nastalih prilikom kupnje. Prema toj optužbi, Todorić nije samo koristio pozajmice Agrokora, koje je potom vratio, nego je određenim financijskim manipulacijama, kako tvrde istražitelji, izvukao iz Agrokora oko 122 milijuna kuna.
Prema podacima koje su u rješenju o provođenju istrage predočili tužitelji, Todorić je otkupio Kulmerove dvore od Agrokora za nepunih 30 milijuna eura, pri čemu se za 23,8 milijuna eura zadužio u Hypo Leasingu Kroatien, dok je ostatak od nešto više od šest milijuna eura pokrio zajmom uzetim od Agrokora. Poslije je tu financijsku konstrukciju zatvorio novim kreditom od 30 milijuna eura kod Hypo Bank International u Klagenfurtu. Todorić je i taj kredit zatvorio, a istražitelji su pregledom prometa po njegovu osobnom računu u Hypo banci zaključili da je kredit podmirivao novcem koji mu je doznačavao Agrokor. Najveći dio kredita vratio je od sredstava, 16 milijuna eura, koje mu je 31. siječnja 2012. uplatio Agrokor kao dugoročni zajam. Kredit je vratio 31. prosinca 2012. godine te je brisano založno pravo banke na Kulmerovim dvorima.
Međutim, istodobno je u Agrokoru evidentiran cijeli koloplet pravnih poslova, cesija, otkupa dionica i različitih knjiženja kroz koje je Todorić na koncu prebio taj zajam. Temeljem analize prikupljene dokumentacije i iskaza svjedoka, tužiteljstvo je zaključilo da su se svi ti pravni poslovi odradili bez podloge u stvarnim poslovnim događajima s jedinim ciljem da se stvori knjigovodstvena osnova temeljem koje će se Todoriću, na štetu Agrokora, neosnovano zatvoriti obveza povrata zajma od 16 milijuna eura, odnosno 122 milijuna kuna.
3. Financiranje otkupa Agrokorovih dionica od EBRD-a
Jedna vrlo zamršena priča odigrala se, prema sljedećoj točki istrage, 2013. godine kada je Ivica Todorić od Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) otkupio paket povlaštenih dionica Agrokora za 100 milijuna eura. Prema tužiteljstvu, Ivica Todorić je osobno stekao te dionice a da uopće nije angažirao vlastita sredstva, nego isključivo sredstva Agrokora, čime je na štetu koncerna “stekao veću nepripadnu materijalnu dobit”.
U ovu, raznim financijskim potezima ispletenu, ali istodobno “zamagljenu” cjelinu bili su uključeni i poslovni partneri, dobavljači Agrokora, preko kojih je, kroz bankovne kredite i eskont mjenica preko faktoring kuća, osigurano 50 milijuna eura za financiranje cijele transakcije. Dobavljači su, kako su i sami priznali, poslužili samo za prikrivanje financiranja Agrokora te kao protočni bojler za ta sredstva, bez ikakva profita ili štete. Ishođenje kredita i naplatu mjenica u cijelosti su ishodili čelni ljudi Agrokora. Osim toga, uz otkup dionica od EBRD-a vezana je i famozna pozajmica Ivice Todorića od 650 milijuna kuna, koju je na prezentaciji revidiranog izvješća PwC-a spominjao Vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak.
U cijeloj financijskoj zavrzlami, koju je nemoguće ukratko objasniti, postupalo se i po drugim Todorićevim osobnim zaduženjima prema koncernu, predavane su njegove osobne mjenice, dug je rastao i smanjivao se. No, na kraju je ipak ostalo Agrokorovo potraživanje prema Todoriću od oko 700 milijuna kuna. To je, pak, potraživanje neposredno uoči dolaska izvanredne Uprave, ali s datumom od kraja prošle godine, prebijeno, odnosno prebačeno na Agrokor Investment BV u Amsterdamu. I tako je, tvrde istražitelji, postalo nenaplativo jer ta Todorićeva tvrtka u svom vlasništvu ima samo dionice Mercatora, na koje založno pravo već ima Sberbank, te 20-ak tisuća eura.
4. Troškovi projekta IPO
Priprema projekta IPO, izlaska Agrokora na burzu, također je predmet istrage tužiteljstva. Pritom nije uopće sporna priprema spomenutog projekta, nego način na koji su knjiženi troškovi njegove pripreme te posebno o kojim se troškovima radilo.
Ivica Todorić je kao većinski vlasnik Agrokora u siječnju 2011. godine s Upravom Agrokora potpisao sporazum o pripremi projekta IPO. Potpisnici u ime Uprave bili su Tomislav Lučić i Piruška Canjuga. Prema tom sporazumu, ako bi se uspješno provela inicijalna javna ponuda dionica Agrokora, sve troškove podmirio bi vlasnik. No, u slučaju neuspjeha svi bi troškovi pali na teret koncerna. Pritom su svi troškovi od trenutka sklapanja sporazuma isknjižavani s konta koji utječe na račun dobitka i gubitka te su knjigovodstveno prebacivani na konta potraživanja. Tako se tijekom godina “sa strane” skupio pozamašan trošak, veći od dvije milijarde kuna.
Ti su troškovi na kraju “vraćeni” na odgovarajući konto nakon što je 14. prosinca potpisan raskid sporazuma o projektu IPO, kojim je definitivno utvrđeno da projekt IPO nije i neće biti realiziran. Time su svi troškovi pali na teret Agrokora. Međutim, istražitelji su utvrdili, kako se navodi u istražnom rješenju, da dobar dio tih troškova nema nikakve veze s projektom IPO te da se zapravo radi o privatnim troškovima obitelji Todorić i pojedinih članova Uprave, kao i o osobnim pozajmicama Ivice Todorića. Pod troškom pripreme IPO-a tako su vođeni troškovi obiteljskih putovanja, skijanja, proslava Božića, Uskrsa i Novih godina u inozemstvu, najam privatnih zrakoplova, računi za kupnju u trgovinama poznatih dizajnera, računi za uređenje Kulmerovih dvora, građevinskih radova na vilama i slično.
5. Mjenično poslovanje
Čelni ljudi Agrokora istražuju se i zbog organiziranja prikrivenog financiranja koncerna kroz mjenično poslovanje. Tužiteljstvo tvrdi da su to činili kako bi prikrili stvarno stanje dugovanja Agrokora.
Naime, obveze za mjenice koje je Agrokor izdao dobavljačima knjižene su kao obveze prema dobavljačima za robu. No, tvrde istražitelji, te mjenice nisu imale nikakve veze s isporučenom robom. Prema izuzetoj dokumentaciji, Uprava Agrokora s dobavljačima je zapravo ugovarala zajmove, pri čemu su se sastavljali i potpisivali upravo takvi ugovori i sporazumi o zajmovima i povratu zajmova.
Agrokor bi izdao mjenicu koju bi poslovni partneri, odnosno dobavljači unovčili putem faktoring društava, a primljeni novac samo bi dalje doznačili Agrokoru. Na taj je način Agrokor dolazio do financijskih sredstava koja nisu vođena kao krediti, odnosno daljnja zaduženja. Prema tvrdnjama tužiteljstva, Agrokor je takvim prikrivenim financiranjem u izvješću za 2014. godinu lažno umanjio zaduženje za pola milijarde kuna, u izvješću za 2015. za 550 milijuna kuna, a za 2016. za nepunih 400 milijuna kuna.
6. Uloga banaka i faktoring društava u spornom mjeničnom poslovanju
Kad je riječ o spornom mjeničnom poslovanju Agrokora, istražitelji, prema neslužbenim informacijama, idu i u dublje rasvjetljavanje pozadine cijelog modela takvog financiranja. Tijekom dosadašnje istrage, kako proizlazi iz istražnog rješenja, ustanovljeno je da se u sklopu samog Agrokora radilo o ustaljenoj i dobro organiziranoj praksi. No, pritom su se pojavile i indicije da su šefovi Agrokora cijeli taj posao izravno dogovarali s bankama i njihovim faktoring društvima, pri čemu su se, prema sumnjama istražitelja, određivali limiti financiranja za pojedine dobavljače. Pritom dobavljači, kako su već izjavili neki od njih, nisu morali niti razgovarati s bankama, nego bi samo potpisivali dokumentaciju koju bi dobivali od šefova Agrokora i potom bi obavili ugovorene transakcije, odnosno proslijedili bi sredstva Agrokoru. Stoga se u istrazi nametnulo pitanje jesu li možda i pojedini bankari zloupotrebljavali podatke o dobavljačima i stavljali ih na raspolaganje šefovima Agrokora.
7. Izvlačenje novca preko Agrokora AG u Švicarskoj
Posebna točka istrage odnosi se na Ivicu Todorića i tvrtku Agrokor AG u švicarskom Zugu. Riječ je o tvrtki koju je osnovao Agrokor d.d. i koja je u sastavu koncerna, a i na njezinu je čelu Ivica Todorić. Na temelju dosad izuzetih i analiziranih podataka tužiteljstvo je zaključilo da je Ivica Todorić godinama koristio Agrokor AG kako bi uzimao osobne zajmove i plaćao privatne troškove. Između Agrokora d.d. i tvrtke-kćeri u Švicarskoj bilo je određenog poslovanja i međusobnih pozajmica. Pritom je Agrokor AG ostao dužan matici u Hrvatskoj nekoliko desetaka milijuna eura. Ivica Todorić je, pak, s računa Agrokora AG podizao gotovinu, kako napominju tužitelji, novac koji potječe iz Agrokora d.d., i zadržavao je za svoje potrebe. Riječ je o ukupnom iznosu od gotovo 43 milijuna kuna. Osim toga, s računa Agrokora AG plaćeni su, tvrdi tužiteljstvo, i privatni računi Ivice Todorića i članova njegove obitelji u visini od ukupno 21,7 milijuna kuna.
8. Pozadina poslovanja Agrokora AG i uloga offshore tvrtke Blake Intertrade na Britanskim Djevičanskim otocima
Uloga i poslovanje tvrtke Agrokor AG u Švicarskoj i dalje je, kako doznajemo, predmet izvida istražitelja. Osim spomenutih podizanja gotovine i plaćanja privatnih troškova, istražitelje zanima i “osnovno” poslovanje te Agrokorove tvrtke-kćeri, posebno uvozno-izvozni poslovi koje je obavljala za Agrokor i tvrtke iz njegova sastava, poput Agrokor trgovine. Preko Agrokora AG od početka 2000-ih godina nabavljali su se razni proizvodi poput riže, tune, ananasa i žitarica. Preko nje su se plaćali i dobavljači, primjerice kutinska Petrokemija. A Agrokor AG “živio” je, pojednostavljeno rečeno, od posredničkih provizija. Istražitelji sada provjeravaju jesu li isplaćene provizije bile opravdane, stoji li iza njih konkretna isporuka roba i usluga i jesu li se na taj način možda dodatna sredstva Agrokora neopravdano slijevala na privatne račune. Zanimljivo je da se u priči oko ove tvrtke u Zugu spominje i poslovna suradnja s jednom off-shore tvrtkom na Britanskim Djevičanskim otocima, Blake Intertrade S.A.
9. Odgovornost čelnih ljudi Konzuma i drugih tvrtki iz sastava koncerna Agrokor
Nakon što je nadležno tužiteljstvo donijelo rješenje o provođenju istrage protiv čelnih ljudi iz Uprave i Nadzornog odbora koncerna Agrokor, istražitelji nastavljaju provoditi izvide vezane uz utvrđivanje moguće kaznene odgovornosti čelnih ljudi pojedinih kompanija u sastavu Agrokora. Naravno, tu su u prvom redu moguće zloporabe vezane za financijska izvješća pojedinih kompanija, odnosno njihovo lažiranje. Već prema podacima koje je iznijela izvanredna Uprava koncerna na temelju revidiranih izvješća PwC-a, može se zaključiti da bi glavni smjer izvida mogao biti Konzum, odnosno čelni ljudi toga maloprodajnog lanca u čijim su financijskim izvješćima revizori uočili najviše nepravilnosti.
10. Provjere svih okolnosti u kojima su mirovinski fondovi ulagali u vrijednosne papire Agrokora
Prema neslužbenim informacijama, izvidi tužiteljstva od početka su išli i u smjeru provjere okolnosti pod kojima su domaći obvezni mirovinski fondovi (AZ, RBA, Erste Plavi i PBZ/CO) ulagali u vrijednosne papire Agrokora, odnosno dionice pojedinih tvrtki iz sastava koncerna. Prvenstveno se provjerava je li se radilo o uobičajenim ulaganjima utemeljenima na odgovarajućim poslovnim odlukama i procjenama ili je u pozadini bilo mogućih zloupotreba, ignoriranja utvrđenih rizika ili možda i premašivanja zakonskih ograničenja prilikom ulaganja u vrijednosne papire pojedinih izdavatelja i s njima povezanih tvrtki.