Dulji rok otplate duga, pretvorba potraživanja u udjele, prodaja dijela imovine te pojedinih tvrtki

Revidirano konsolidirano izvješće Grupe Agrokor donijelo je prvi put i službeno stajalište izvanredne uprave o predstojećem financijskom, operativnom i vlasničkom restrukturiranju koncerna koje se mora postići u okviru nagodbe vjerovnika, a prema kojem se može očekivati da će nagodba sadržavati “produljenje ročnosti duga, pretvaranje dugova u vlasništvo, prodaju netemeljne imovine i poduzeća Agrokora te prodaju nekih kompanija koncerna strateškim investitorima”.

Ante Ramljak, izvanredni povjerenik Agrokora, nedavno je, podsjetimo, ustvrdio da će do kraja godine vjerovnicima Agrokora predložiti plan restrukturiranja i nagodbu, a nakon toga oni će iznijeti svoje primjedbe te bi cijeli proces trebao biti gotov do srpnja 2018. U protivnom, koncern ide u stečaj.

Svako je nagađanje o tome kako će nagodba izgledati i koliko će biti otpisivanja vjerovničkih potraživanja, naravno, visoko spekulativan posao u ovom trenutku, ali Koordinacija proizvođača dobavljača Agrokora već je službeno ustvrdila da neće prihvatiti otpise veće od 15 posto.

Na svojoj koži

“Iako su na svojoj koži najviše osjećali financijske probleme koncerna, članovi Koordinacije proizvođača i dobavljača šokirani su razmjerima dubioza prikazanih u konsolidiranom financijskom izvješću. Dobavljači su ključni za funkcioniranje Agrokora jer bez njihove redovite opskrbe koncern neće izdržati do nagodbe, što znači da nitko neće vratiti svoj novac”, poručili su iz Koordinacije.

Prema onom što nam je rečeno u neslužbenim razgovorima s dobavljačima, taj se stav odnosi samo na otpis duga prema dobavljačima, jer još se ne može spekulirati o tome kakav će biti stav financijskih vjerovnika, ali oni će vjerojatno morati pristati na veći “ustupak”, a spekulacije govore i o 50-postotnom otpisu.

Ovdje se radi o tome da je dobavljačima koji su pristali na uvjete plaćanja koje su imali i prije 10. travnja plaćeno do 40 posto potraživanja dospjelih do 10. travnja, a ta se plaćanja u okviru lex Agrokor tretiraju kao avansno plaćanje, što znači da i ona formalno ulaze u “predstečajnu” masu u kontekstu lex Agrokor. Međutim, ode li Agrokor u stečaj, tih 40 posto plaćenih potraživanja neće biti dio stečajne mase, pa dobavljači sada mogu imati jaču poziciju u pregovorima jer su barem 40 posto svojih dugova već naplatili. Sve to uz napomenu da je malim dobavljačima i OPG-ima plaćeno 100 posto potraživanja, odnosno starog duga.

“Kvaka 22”

Također, treba napomenuti da će dobavljači u stalno vijeće vjerovnika ući s početnom svotom od oko 14 milijardi kuna potraživanja jer se avans ne računa u “realnu” naplatu - i to je ona “kvaka 22” koja dobavljačima daje snagu u pregovorima o nagodbi vjerovnika, pogotovo ako znamo da su Sberbank, kao najveći pojedinačni kreditor, i držatelji obveznica u latentnom i manifestnom taktičko-strateškom pristupu restrukturiranju Agrokora.

O tome koliko bi mogao iznositi otpis dugova, jako je nezahvalno spekulirati jer postoji nekoliko scenarija restrukturiranja i svaki od njih nosi različite parametre i rezultate, a sve će to ovisiti i o budućem poslovanju koncerna i pripadajućih poduzeća. Službene brojke pokazuju da su ukupne obveze grupe Agrokor, prema revizorskom izvješću, na kraju 2016. godine bile 56,28 milijardi kuna.

Međutim, dugoročni i kratkoročni krediti iznose oko 40 milijardi kuna, a preostale obveze dobavljača (koje još nisu plaćene) oko 5 do 7 milijardi kuna. Upravo će te obveze, kao pripadajuća jamstva pojedinih poduzeća Agrokora, biti glavni predmet pregovora u nagodbi vjerovnika.

O mogućim glavnim scenarijima načelno se već raspravljalo: prvi govori o mogućnosti da Agrokor ostane cjelovit, da ga preuzmu vjerovnici te da se otplata duga prolongira na dulje vrijeme i uz manje kamate, uz otpis dijela glavnice.

Olakšanje

Drugi scenarij, koji je vjerojatniji, pretpostavlja da od Agrokora ostanu Konzum i Mercator, koje će preuzeti grupa vjerovnika, da se ostale kompanije prodaju te da se dio preostalog duga otpiše. Podvarijanta drugog scenarija je da se Konzum i Mercator prodaju strateškom partneru, također uz otpis dijela preostalog duga.

Naravno, uza sve te scenarije postoje brojne varijante (kao što je Ramljakova neizravna najava da bi PIK-ovi trebali ostati u vlasništvu domaćih tvrtki), a ona najgora bila bi da s vjerovnicima ne postigne nagodba i da kompanija ode u stečaj iako bi i u tom slučaju sistemski rizik za gospodarstvo bio mnogo manji nego da se stečaj dogodio naprasno u travnju ove godine, jer je dobavljačima plaćeno 40 posto potraživanja i dio njih mnogo će lakše podnijeti stečajni udar nego što bi to bio u stanju prije nekoliko mjeseci.