PLAN KOJI JE PODIJELIO VLADU I MOL

EKSKLUZIVNO: TAJNI DOKUMENTI Umjesto u Sisku, hrvatska će se nafta prerađivati BiH, Srbiji ili Mađarskoj

U dokumentu se detaljno razrađuju svi mogući transporti hrvatske nafte u rafinerije u Srbiji, BiH ili Mađarskoj

Rafinerija u Sisku nije polovicom proteklog mjeseca zaustavljena samo privremeno, dok se ne sakupi nafta potrebna za normalan nastavak rada, kako su to iz Ine pokušali uvjeriti gnjevne radnike i hrvatsku javnost. Upravo suprotno, dok sisačka postrojenja stoje, u Ini se u strogoj tajnosti analizira i priprema odvoženje domaće nafte na inozemne adrese. To proizlazi iz internog Inina dokumenta koji je Jutarnji list dobio na uvid, a u kojem se razmatra mogući način umrežavanja hrvatskih naftnih polja s rafinerijama u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Mađarskoj.

Uzbuna u Sisku

Kao što je poznato, sisačka je Rafinerija zadnjih godina prerađivala samo domaću naftu, koje godišnje ima oko 600 tisuća tona. Kako su raspoložive količine sirovine osjetno manje od kapaciteta Rafinerije, postrojenja su radila na mahove, u tzv. Swing modu, što znači da se prerada pokreće kad se u Sisku sakupi od 200 do 300 tisuća tona nafte, a potom privremeno gasi do nove runde. Unatoč takvom radu, sisačka je Rafinerija, dok prerađuje domaću naftu, poslovala pozitivno.

Ali Ina je uporno pokušava zatvoriti. Pokušala je to i prošle godine u nekoliko navrata, skrivajući podatke o njenoj rentabilnosti i tvrdeći da je gašenje Siska jedino ekonomski racionalno rješenje. Otpor je s hrvatske strane bio prejak, pa se namjera nije uspjela realizirati. Postrojenja su ipak zaustavljena 14. siječnja, navodno privremeno, tvrdilo se kao i više puta dosad. Na oprez, međutim, upućuje činjenica da Ina u ovogodišnjem planu nije navela preradu u Sisku. Isto tako nije planirala ni kune za investicije niti za održavanje rafinerije.

Energetski stručnjaci smatraju da se to može tumačiti samo na jedan način: rafinerija se praktično zatvara a da se formalna odluka o tome - zbog odnosa snaga - neće ni donijeti. Dobro upućeni izvori tvrde da je Ina već potkraj prošle godine hrvatsku naftu ponudila rafineriji u Bosanskom Brodu. U međuvremenu je taj plan odvoženja hrvatske nafte ne u Sisak, nego u rafinerije izvan Hrvatske pomno razrađen.

Problem s Rijekom

U analizi koju smo imali priliku vidjeti kao moguća odredišta navode se rafinerije u Rijeci, Bosanskom Brodu, Pančevu te MOL-ova rafinerija Sashalombata u Mađarskoj. Rijeka nije prihvatljiva jer nema instalacije za prihvat nafte autocisternama, dok rafinerije u Srbiji i Mađarskoj raspolažu potrebnim instalacijama i naftu odmah mogu početi primati.

U Ininu se dokumentu detaljno analiziraju mogući načini transporta (autocisterne, željeznica i naftovod), kao i troškovi cijele operacije. Razmatra se dostupnost cisterni na tržištu, potrebni broj vozača i vozila, frekventnost prometa (nekoliko tisuća cisterni godišnje), čak i mogući rizici, pa se tako navodi procjena o 12 prometnih udesa “s ozbiljnim posljedicama na okoliš”.

Prvi ugovori

Iz analize jasno proizlazi da je auto-transport najskuplji oblik prijevoza. Vidi se također da je trošak prebacivanja nafte do Rijeke najmanji (od 21 do 26 dolara po toni nafte), a u Mađarsku najveći (od 41 do 46 dolara po toni). Ali MOL-u bi se to svejedno debelo isplatilo. Mađari mogu plaćati enormne troškove prijevoza zato jer je hrvatska nafta za njih vrlo jeftina - koncesijska je naknada mizerna, samo deset posto od tržišne vrijednosti nafte, a troškovi istraživanja davno su amortizirani.

Važno je reći da plan koji smo vidjeli ima i precizne vremenske rokove. Do polovice siječnja trebalo je ugovoriti usluge cestovnog prijevoza minimalno za deset tisuća tona nafte mjesečno, a do početka ožujka staviti u funkciju željeznički utovar u Graberju, ugovoriti željezničke cisterne za prijevoz nafte i s Janafom ispregovarati prikapčanje na naftovod u Virju. Tako sadržaj dokumenta, koji je ne samo javnosti, nego i članovima Inine Uprave dosad bio potpuno nepoznat, otkriva da su planovi za transfer hrvatske nafte, najvjerojatnije u Mađarsku, ne samo skovani, nego su se već počeli i realizirati.

‘Neprihvatljiv plan’

O svemu tome hrvatska strana uopće nije obaviještena. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, kao voditelj Vladina tima za pregovore s MOL-om, tražio je nedavno od Ine odgovore na niz nejasnoća oko sudbine sisačke Rafinerije. Među ostalim je tražio očitovanje i o navodnim planovima da se hrvatska nafta ubuduće konvojima autocisterni, otprilike 70 cisterni svaki dan, dostavlja u Mađarsku, Srbiju ili BiH. Ujedno je upozorio da su takve ideje o prodaji domaće nafte drugim zemljama za hrvatsku Vladu neprihvatljive jer “na taj način Ina svoje poslovne procese prepušta drugim kompanijama u okruženju”. Vrdoljakovo pismo Ini ostalo je bez odgovora.

Sada je na potezu hrvatska Vlada. Premijer Zoran Milanović prošloga je mjeseca u Saboru najavio odlučnije postupanje oko Ine, precizno detektirajući MOL-ovu taktiku: “Jasno je da je u MOL-ovu interesu obustaviti svaku proizvodnju u Hrvatskoj i preko Ininih crpki prodavati derivate iz svojih rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj”, rekao je, i dodao da će se “Vlada takvim planovima suprotstaviti, pa da vidimo tko je jači!”

Izvor iz Ine: ‘Isplativiji nam je izvoz od prerade’

Na upit radi li Uprava Ine planove za transport domaće nafte na preradu u inozemstvo u Ini su nam kratko odgovorili: “U najboljem poslovnom interesu kompanije, Ina uvijek mora pronaći način komercijaliziranja svoje proizvodnje koji stvara najveću vrijednost, neovisno o rezultatima rafinerijskog poslovanja”.

Rasprava iz studenoga

Naš izvor u Ini tvrdi da je Odbor izvršnih direktora Ine u studenom prošle godine raspravljao o alternativnim dobavnim pravcima za naftu proizvedenu u Hrvatskoj kako bi se osigurao kontinuirani rad polja. - Nikakva odluka nije donesena. Alternativni pravci transporta su analizirani u slučaju da transport nije moguć naftovodom Janafa - kaže naš izvor.

U ovom trenutku tehnički je moguće transportirati naftu Janafovim naftovodom u Mađarsku, Srbiju ili BiH, ali u Ini razmatraju i alternativne mogućnosti. Naš izvor tvrdi da Ina nema namjeru iznajmiti rafinerijske kapacitete u susjednim nam zemljama i ponovno uvoziti derivate u Hrvatsku, nego prodati naftu proizvedenu u Hrvatskoj.

Također, naš izvor, tvrdi da se u ovom trenutku tankovi u sisačkoj Rafineriji pune. Puni će bit početkom svibnja, ali još nema odluke što će biti s tom naftom. Prema procjenama domaćih naftnih eksperata, cijena barela domaće nafte je oko 30 dolara, a naš izvor tvrdi da se u ovom trenutku Ini više isplati prodati sirovu naftu nego je prerađivati u domaćim rafinerijama.

‘To je Inina odluka’

Za komentar oko mogućeg izvoza i prodaje domaće nafte jučer smo pitali i MOL koji je odgovorio: “Tijela Ine, a ne pojedini dioničari, odlučuju o takvim pitanjima. Općenito, MOL kao odgovoran dioničar podupire poslovne odluke koje su u najboljem poslovnom interesu Ine i u okviru EU uobičajeno djeluje u okruženju gdje se poštuje princip slobodnog kretanja robe”. (K.Ž.)

Vrdoljak: ‘Spriječit ćemo izvoz naše nafte’

- Informacija da nakon svih naših razgovora Ina ipak ima namjeru izvoziti hrvatsku naftu, koja se dosad prerađivala u Sisku, za mene zaista predstavlja iznenađenje - tako je ministar Ivan Vrdoljak za Jutarnji list komentirao Inin dokument s planovima o transferu nafte s hrvatskih polja u inozemne rafinerije. Kao voditelj Vladina tima za pregovore s MOL-om ministar je dosad inzistirao da Sisak nastavi s radom - jer na domaćoj nafti može biti profitabilan - dok se obnovom rafinerije u Rijeci ne stvore uvjeti za tamošnji prihvat i preradu hrvatske nafte.

Vrdoljak u ovom trenutku ne želi govoriti o načinima na koje će se Vlada suprotstaviti izvozu nafte, ali je vrlo rezolutan u stavu da će Hrvatska to onemogućiti: - Sigurno neću dopustiti da domaća nafta, umjesto u Sisak, ide u izvoz, jer Hrvatska neće biti ničija kolonija. Imamo načina da to zaustavimo. Oni koji hrvatsku naftu planiraju izvoziti vrlo brzo će shvatiti da će ih to jako skupo koštati.

Izdvajamo