ZAGREB - “Ja sam kao logoraš prvi ušao u Kerestinec u noći 12/13. siječnja 1992. zajedno s desetak drugih osoba, iz zatvora u Gajevoj, obješen za kuku kamiona, odvezen do vojarne Kerestinec, koja će postati budući logor”. Tako počinje iskaz Dragoslava Gračanina, bivšeg majora JNA, magistra računalnih znanosti, profesora na Tehničkoj akademiji “Ivan Gošnjak”.
Dragoslav Gračanin danas živi u Nizozemskoj, uz hrvatsko ima i državljanstvo te zemlje, a u zapisniku broj 622/94 koji je sastavio Komitet Crvenog križa u Den Haagu još su bila navedena imena ljudi koji su ga zlostavljali. U rubrici izvršitelji pisalo je: “zapovjednik logora Klarić, Živec Željko, Viktor, stražar Željko i još jedan stražar”.
Trojica privedena
Danas su Stjepan Klarić, tadašnji satnik i zapovjednik Kerestinca, te Željko Živec i Dražen Pavlović bili u sjedištu policije u Heinzelovoj, gdje su ih prepoznavali još neki zatočenici kerestinečkog logora. U izvještajima o mučenjima kao zlostavljači se još navode nadzornici Viktor Ivančanin i Goran Štrokelj. Iako je Gračaninova sestra Gordana Ivčić 15. travnja 1992. podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja zbog onoga što se dogodilo njezinu bratu uhićenom 10. siječnja te godine, ozbiljna istraga pokrenuta je prije tri godine.
MUP u koordinaciji s tužiteljstvom ovih dana provodi intenzivne istrage na razrješavanju i drugih slučajeva ratnih zločina iz 90-ih. Uskoro bi moglo biti još privedenih, a sve to je, doznajemo, rezultat zahtjeva glavnog haaškog istražitelja Sergea Brammertza za njegova nedavnog boravka Zagrebu.
Osim Gračanina, prijavu za zlostavljanje u Kerestincu podnio je 2007. i Tomislav Božović, pilot JNA kojeg su oborile hrvatske snage.
80-postotni invalid
Prva saznanja o zlostavljanju zarobljenika tadašnji je hrvatski državni vrh dobio preko Međunarodnog Crvenog križa, čiji su predstavnici 10. travnja 1992. u Kerestincu razgovarali s Gračaninom. Predsjednik Tuđman tada je naredio istragu i uspostavljanje nadzora, pa je 20. travnja 1992. Vojna policija preuzela nadzor nad Kerestincem. O slučaju se već opširno pisalo u medijima, a Mate Laušić, tadašnji zapovjednik Vojne policije, potvrdio nam je i ono što je dosad objavljeno.
- Sjećam se da je to izvješće bilo katastrofalno i da je pomoćnik ministra obrane napisao zapovijed da Vojna policija preuzme nadzor i osiguranje nad svim zarobljenicima. Za Kerestinec je bila zadužena 66. bojna Vojne policije i nakon što je ona preuzela osiguranje, bilo je možda samo nekoliko sporadičnih incidenata, a predstavnici Crvenog križa mogli su i nenajavljeno dolaziti u inspekcije - prisjeća se danas Mate Laušić. I osobno je pomogao Gračaninu kojem je utvrđen 80-postotni invaliditet zbog premlaćivanja 21. ožujka 1992. Predstavnici Crvenog križa našli su i sprave za mučenje.
Spašen na Svetom Duhu
Gračanin je bio zlostavljan u crnoj sobi, po 12 sati je visio vezan rukama za šipku, tukli su ga bejzbol palicama i mokrim ručnicima te mu puštali struju. On je opisao i druga mučenja kojima je bio svjedokom, te silovanja žena srpske nacionalnosti koje su bile dovedene u Kerestinec.
Prema izjavama zatočenika, kako piše Slobodna Dalmacija , u Kerestincu su svakodnevno muškarce batinali, žene silovali te ih mučili na spravama poput mornarskih ljestava. Iživljavali su se i sa električnim palicama, drvenim i gumenim penisima, tjerali zarobljenike na spolne odnose i oralni seks te da laju kao psi. Nekim muškarcima su odsjecali prste a ženama bradavice, a sve to se odvijalo u zatamnjenoj sobi zvanoj Laboratorij.
Gračanin je opisao i kako su mu liječnici na Svetom Duhu spasili život, a potom je bio premješten u zatvorsku bolnilcu u Svetošimunskoj. Odbio je razmjenu i bio je u Remetincu pod istragom, ali je oslobođen svih optužbi. Prijavu njegove sestre za zlostavljanje Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu odbacilo je 28. siječnja 1994.
Sada je prijava ponovno aktualizirana, a petorica uhićenih koji su još 1992. bili navedeni kao glavni mučitelji proveli su prvu noć u policiji. Sutra bi ih trebali prepratiti istražnom sucu.