Maleni dječak i njegov vapaj “Tata, ja sam gladan”, koji je na Facebook prenijela studentica Kristina, bio je dovoljan da još jednom pokažemo koliko smo zapravo veliki ljudi. Trebalo je samo nekoliko sati da Facebook grupa “Hrabri tata i njegovi klinci” pokrene lavinu donacija i pomoći obitelji koja živi u teškim uvjetima.
U petak je i službeno završila kampanja, koja je obitelj namirila novcem, hranom, odjećom, ali i novim stanom, no pojavile su se i informacije koje su na situaciju Karamatićevih bacile novo svjetlo.
Transparentnost
Upravo zato da se humanitarne akcije ne bi događale stihijski, bez provjere i kako bi sve bilo transparentno 1. studenoga 2015. godine na snagu je stupio Zakon o humanitarnoj pomoći. U Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (MDOMSP) kažu da zakon predstavlja iskorak prema transparentnosti u području prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći jer su zakonom regulirana pitanja poput kome pripadaju sredstva koja su prikupljena u pojedinoj humanitarnoj akciji, pripadaju li ona korisniku, jesu li sredstva prikupljena u humanitarnim akcijama predmet nasljeđivanja i slično.
- Važno je istaknuti da zakon jasno definira uvjete prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći, odnosno jasno definira uvjete i kriterije za izdavanje rješenja kojim se odobrava stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći i rješenja kojim se odobrava provođenje humanitarne akcije - kažu u MDOMSP-u.
Prema evidenciji Ministarstva, od stupanja zakona na snagu izdano je 366 rješenja kojima se odobrava provođenje humanitarnih akcija. Tako je od rujna 2016. godine do danas organizirano ukupno 155 humanitarnih akcija, od kojih je u tijeku njih 17.
Upravo zakonski okviri omogućili su i da se transparentno zna koliko je novca prikupljeno. Tako da prema prema podacima nadležnih ureda u 2015. godini, vrijednost ukupno prikupljene humanitarne pomoći u sklopu humanitarnih akcija iznosila je 8,185.518,81 kuna, dok je ukupno realizirano 6,537.418,27 kuna pomoći. Za 2016. je u tijeku prikupljanje podataka.
- Humanitarna pomoć je vrlo važna u prevenciji socijalne isključenosti, odnosno u ublažavanju ili sprečavanju mogućih uzroka socijalne isključenosti. Naša iskustva govore da je izrazito naglašena razina socijalne empatije i spremnosti građana da sudjeluju u organiziranju humanitarnih akcija - kažu u Ministarstvu i dodaju kako se na prikupljenu i pruženu humanitarnu pomoć ne plaća PDV.
Ostatak novca
Ono što je važno za naglasiti jest činjenica da se ponekad prikupi i više novca nego što je potrebno za primjerice liječenje. U tom slučaju, kažu u MDOMSP-u, na osnovi izvješća nadležni ured nalaže organizatoru humanitarne akcije da preostala sredstva uplati na račun prve sljedeće humanitarne akcije koja je odobrena s istom oznakom.
Inače, organizator humanitarne akcije odgovoran je za raspolaganje financijskim sredstvima i drugim oblicima humanitarne pomoći prikupljene u svakoj pojedinoj humanitarnoj akciji, do njihove predaje korisniku ili izvršitelju usluga.
- S druge strane, zakon propisuje da je korisnik odgovoran za svrsishodno korištenje financijskih sredstava i drugih oblika humanitarne pomoći koju mu dodijeli organizator - pojašnjavaju u Ministarstvu. Posebice je važno, dodaju, da je organizator humanitarne akcije dužan neutrošena sredstava (koja preostanu na računu nakon što je potreba korisnika prestala ili je podmirena) zadržati na računu za humanitarnu akciju te o provedenoj humanitarnoj akciji obavijestiti nadležne o preostalim sredstvima (npr. za liječenje djece). Na ovaj način osigurava se da novac koji su građani jednom izdvojili za određenu svrhu (npr. liječenje djece) doista bude i utrošen u predmetnu svrhu, tako da se iskoristi za liječenje djeteta na koje se odnosi humanitarna akcija, a u slučaju da preostane određeni višak sredstava ona će se iskoristiti za liječenje nekog drugog djeteta.
U zakonske okvire tako se izdvajaju humanitarna akcija, stalno prikupljanje humanitarne pomoći od donacija građana. S druge strane, donacije nisu regulirane Zakonom o humanitarnoj pomoći.
Donacije
- Pod stalnim prikupljanjem i pružanjem humanitarne pomoći zakon podrazumijeva sve oblike kontinuiranog prikupljanja i pružanja humanitarne pomoći od strane neprofitnih pravnih osoba - pojašnjavaju u Ministarstvu.
Zakon o humanitarnoj pomoći jasno je definirao i humanitarnu akciju kao vremenski ograničeno, organizirano prikupljanje humanitarne pomoći za određenog korisnika, odnosno korisnike ili za definiranu svrhu, te je određeno njezino trajanje koje ne može biti dulje od 90 dana.
Tako je propisano i da se zahtjev za izdavanje rješenja o odobrenju provođenja humanitarne akcije podnosi najmanje 15 dana prije planiranog početka humanitarne akcije te da se zahtjev za izdavanje rješenja može podnijeti i u kraćem roku kada to zahtijevaju izvanredne okolnosti.
Također, organizator je dužan naznačiti vrstu humanitarne akcije koju želi organizirati.
- Sve humanitarne akcije, bez obzira na njihovu svrhu, bilo da je riječ o novcu za liječenje ili prikupljanju hrane i odjeće, odnosno oznaku vrste regulirane su na identičan način - kažu u Ministarstvu.
S druge strane, organizatori humanitarnih akcija koji imaju valjano rješenje kojim se odobrava njihovo provođenje dužni su nadležnima dostaviti izvješće o provedenoj humanitarnoj akciji u roku od 30 dana od dana završetka humanitarne akcije te konačno izvješće u roku od 15 dana nakon posljednje transakcije povezane s provedenom humanitarnom akcijom.
Najuspješnija u povijesti bila je 'Dajmo da čuju'
2001. godine “Dajmo da čuju”
- do današnjeg dana akcija kojom se prikupilo najviše donacija. Čak 17 milijuna kuna, od čega je kupljeno 178 umjetnih pužnica
2006. godine u medijima se pojavila priča o samohranom ocu Petru Brtanu kojem je umrla supruga, a tada jednoipolgodišnja kći Valentina, zbog loše imovinske situacije, bila je smještena u Dom za nezbrinutu djecu u Nazorovoj. Ocu je vraćena kći, a prikupljeno je 160 tisuća kuna
2006. godine u javnost je izašlo pismo teško bolesne novinarke Ane Rukavine “Želim život”. Samo aukcijom slika prikupljene su 284 tisuće kuna. Ana nije uspjela potrošiti novac na svoje ozdravljenje, a naknadno je osnovana Zaklada Ana Rukavina
2012. godine krenula je akcija prikupljanje novca za petogodišnju Stephanie Milda koja je bolovala od sindrom ACM-a. Prikupljeno je 2,2 milijuna kuna, a nakon operacije u inozemstvu djevojčica je ozdravila.
2013. godine pojavio se apel majke djevojčice Nore Šitum koja je bolovala od limfoblastične leukemije i trebala je eksperimentalno liječenje u Americi. Neviđenom brzinom prikupljeno je 8,5 milijuna kuna.