Dvojica poznatih hrvatskih liječnika i HDZ-ovih političara Milan Kujundžić i Andrija Hebrang susreli su se u sudnici Općinskog kaznenog suda u Zagrebu temeljem privatne tužbe za klevetu koju je aktualni ministar Kujundžić podnio protiv Hebranga jer je proljetos u sarkastičnom tonu govorio o ministrovom sudjelovanju u Domovinskom ratu.
Sudac Nenad Lukić ponudio im je prvo opciju mirenja uz opasku da “niti jedan postupak povodom privatne tužbe u konačnici ne rezultira poboljšanjem odnosa između stranaka nego se odnos nakon suđenja samo pogorša".
Čuvši to, Kujundžić je bio spreman na mirenje, ali je s druge strane naišao na “neprijateljsku” ruku.
- Časni sude, naravno da postoji opcija mirenja. Nisam osoba kojoj je do vođenja ratova, ali Hebrang od 2011. opetovano iznosi klevete na moj račun koje mi nanose veliku štetu. I zato sam nakon ovog zadnjeg morao reagirati. Ako se Hebrang spreman ispričati za izrečeno te obećati da više neće javno iznositi takve klevetničke stvari, ja sam za pomirbu i povlačenje tužbe – rekao je Kujundžić.
Hebrang je prvo sucu kazao da je jedino primio pozive na sud, ali ne i tužbu čijim sadržajem nije upoznat. Sudac je ustvrdio kako je uz pozive na sud slana i privatna tužba, ali je svejedno Hebrangu na raspravi uručio primjerak kojeg je odmah pročitao i rekao: "Ne pristajem na mirenje! Ovo što sam rekao u izjavi, stoji! I to sve mogu dokazati. Imam već ranijeg iskustva s ovakvim stvarima. Nedavno me za isto tužio i Dragan Primorac i protiv njega sam dobio prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu. I mislim da ću s istom dokumentacijom dokazati i za Kujundžića svoje tvrdnje."
Obzirom na propalo mirenje, od okrivljenog Hebranga sudac je uzeo generalije, pa mu je tako pojasnio da ima status umirovljenika s mirovinom od 9000 kuna, te da od dodatnih prihoda ima dosta honorara ali i oko 1800 kuna mjesečno od predavanja kao profesor emeritus na zagrebačkom sveučilištu. U svom vlasništvu Hebrang ima 100m2 vikendice na Pašmanu, suvlasnik je stana od 120m2 u Zagrebu kojeg dijeli sa suprugom koja prima 4900 kuna mirovine te vozi Toyotu lexus.
- Vojsku u JNA sam služio 1971. godine, sudionik sam Domovinskog rata i da, protiv mene se trenutno vodi još jedan kazneni postupak. Tužio me Josip Manolić za klevetu – odgovorio je Hebrang još sucu.
Okidač Kujundžiću za tužbu bile su Hebrangove riječi o njegovim aktivnostima iz 1991. i 1992. godine: “Otišao je u Njemačku, dolazio na nekoliko dana obraniti doktorat i vraćao se u Njemačku. Čak je jednom bio u Lipiku na sat vremena kad je oslobođen, to je sve što je 'primirisao' bojišnice, ali to sam doznao prekasno. Kada sam ga 2004. godine zapošljavao u Ministarstvu, vjerovao sam na riječ čovjeku koji sjedi preko puta mene i gleda me u oči.” Sve izrečeno za aktualnog ministra zdravstva je diskreditirajuće, omalovažavajuće i kompromitirajuće čime je njegovoj časti i ugledu nanesena izravna šteta obzirom da je Hebrang javno “imputirao da ga je prevario prilikom zapošljavanja”.
- Okrivljeni na tragu i u stilu svoje poznate izjave 'da nikada ne laže, samo ponekad ne govori istinu', plasira širokom krugu osoba podatke koji nisu istiniti i kojima je isključiva svrha diskreditiranje, blaćenje i vrijeđanje. Okrivljenik zna koji je analitički proces potrebno proći od kandidata za Ministra u trenutku imenovanja ministrom, jer je i sam bio nekoliko puta ministar u Vladi RH I zna da se, prije odabira, pomno analiziraju sve kvalitete budućeg ministra zdravstva kako bi se utvrdilo da se radi o osobi koja može uspješno obavljati tu zahtjevnu funkciju. Tim više čudi nizak nivo izričaja u spornoj izjavi u razini osobnog obračuna. Moj ratni put je čist i svi podaci o tome se mogu provjeriti u Ministarstvu branitelja – naglasio je u tužbi Kujundžić.
Ne bi li detaljnije pojasnio svoj ratni put, Kujundžić je još u tužbi naveo da se 1991. među prvima javio kao dragovoljac Domovinskog rata, zadužio oružje kao liječnik u KB Sveti Duh u kojoj je bio u kontinuitetu sa kraćim prekidima. U stalnom radnom odnosu od 1. ožujka 1990. do 3. studenoga 1996., dok se u prekidu radnog odnosa u KB Sveti Duh od 29. prosinca 1992. do 25. studenog 1993. nalazio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u KB Dubrava. Na postdoktorsku stipendiju u SAD je otišao u proljeće 1993. odakle se vratio na proljeće 1994. donijevši u Hrvatsku znanje pacijentima, studentima te liječnicima. Novčanu satisfakciju će, pak, kako je najavio u tužbi potraživati u parničnom postupku na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.