Drago Kos predsjednik je Radne skupine OECD-a (Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj) za borbu protiv korupcije. Riječ je o međunarodnoj ekonomskoj organizaciji sa sjedištem u Parizu osnovanoj 1960. godine, sljednici međunarodne organizacije nastale 1948. godine u sklopu Marshallova plana za obnovu europskih gospodarstava nakon Drugoga svjetskog rata.
Kos je bio član i predsjednik Zajedničkog samostalnog i nezavisnog Odbora protiv korupcije (MEC) u Afganistanu, predsjednik Skupine država protiv korupcije (GRECO) Vijeća Europe i pratio je provođenje antikorupcijske politike u Hrvatskoj tijekom pregovora za članstvo u EU. Kao stručnjaka angažiraju ga UN i Vijeće Europe, a predaje u slovenskim akademskim institucijama (Pravni i Ekonomski fakultet), zatim američkim (Harvard School of Law, Ohio State University) te na Međunarodnoj antikorupcijskoj akademiji u Beču.
Do 1999. godine radio je u slovenskoj kriminalističkoj policiji i bio je predsjednik slovenske Komisije za sprečavanje korupcije. Vodio je radnu grupu za pripremu smjernica za slovenski korporativni integritet. Nakon radnog vijeka u institucijama za borbu protiv korupcije osnovao je konzultantsku tvrtku R.U.R. za poslovnu sigurnost. Bio je nogometni sudac do 1996. godine i kontrolor je suđenja Slovenskog nogometnog saveza, Fife i Uefe.
Nedavno je sudjelovao na konferenciji “Business Intelligence u praksi” u organizaciji Centra za poslovnu sigurnost, gdje je održao predavanje o međunarodnim korporativnim istragama. Ekskluzivno za Nedjeljni Jutarnji Kos je iznio svoje viđenje antikorupcijske politike u Hrvatskoj, Sloveniji, zemljama jugoistočne Europe, nekim aktualnim postupcima, slučaju Hypo, ali i nogometnim aferama koje potresaju svjetski i europski nogomet.
Kako biste ocijenili stanje u Hrvatskoj, Sloveniji i općenito u zemljama u regiji kad je riječ o korupciji, posebno političkoj?
- Ozbiljno sam zabrinut zbog ovoga što se trenutačno događa u našoj regiji. Što se Slovenije tiče, stanje na području borbe protiv korupcije nikad nije bilo gore, prije svega zbog nesposobnog vodstva Komisije za suzbijanje korupcije koja je u nekom kaosu kad je posrijedi borba protiv korupcije. Hrvatska je nakon ulaska u punopravno članstvo u EU u silaznoj putanji kad je riječ o borbi protiv korupcije. Događa se ono što se događalo i Sloveniji nakon primanja u članstvo. Prisutna je sve niža razina političke volje za progon korupcije. U Makedoniji se, uz poznate političke probleme, praktički raspao sustav borbe protiv korupcije. U Bosni i Hercegovini taj sustav nije ni zaživio, a u Srbiji su neke korupcijske afere realizirane pod diktatom politike.
Na temelju čega tvrdite da je ključ slučaja Hypo baš u Hrvatskoj?
- Eksplozija afere Hypo u regiji počinje u Hrvatskoj. Ovdje su se postavile odrednice što će se događati u toj banci u regiji. Veze između tadašnjeg političkog vodstva Hrvatske i nekih političara u Austriji, kojima je Hypo poslužio samo kao oruđe za ekonomski ulazak u Hrvatsku i regiju, ostavile su trag do te mjere da Hrvatska nikad nije do kraja otvorila slučaj Hypo.
Možete li reći konkretna imena političara? Kako komentirate obranu bivšeg premijera Ive Sanadera, ali i bivšeg slovenskog premijera Janeza Janše, kad su izloženi kaznenom progonu zbog korupcije, da su žrtve političkog progona?
- To je najčešći izgovor koji političari imaju kad se nađu u kaznenim postupcima. Tome uopće u tom konkretnom slučaju ne treba pridavati pažnju i ja mislim da nitko u to ne vjeruje. Sve priče da su to politički progoni su priče za malu djecu. Mi koji smo barem malo pročačkali po aferi Hypo znamo što se ustvari događalo. Znam da je u Hrvatskoj izašlo dosta knjiga o slučaju Hypo. Nije sve što piše u njima istina, ali nije ni sve što piše u njima daleko od istine. To što se događalo s Hypom u Hrvatskoj nije se moglo događati bez hrvatskih političara, ali ni bez političara u Austriji.
Koliko ste imali utemeljenih dokaza da je politička korupcija u sprezi s organiziranim kriminalom?
- Istraživali smo predmete povezane s Hypom u Austriji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, ali nikad ni u jednoj državi nismo došli do tako jasne sprege između bankovnog sustava, političara i organiziranog kriminala kao u Hrvatskoj. To nas je zabrinulo i vidjelo se da je Hypo postao krava muzara za sve: i za političare, i za organizirani kriminal. To je jedan od bitnih razloga zašto se u Hrvatskoj u istraživanju afere Hypo nije daleko otišlo.
Možete li to potkrijepiti nekim konkretnim imenima? Jesu li ti političari i dalje aktivni i mogu li imati utjecaj na istrage ili na to da se neke istrage ne otvore?
- Ne mogu govoriti o imenima jer sam ipak potpisao ugovor da ne mogu iznositi detalje tih istraga. Ali, ono što mogu reći jest da ljudi koji su bitni za aferu Hypo u Hrvatskoj sada više nisu prva hrvatska politička garnitura, ali su blizu prve garniture hrvatske politike. Oni možda više nisu politički jaki toliko da mogu sprečavati daljnje istrage u slučaju Hypo, ali su još uvijek nedodirljivi u Hrvatskoj. Mislim da zasad u Hrvatskoj nema tog heroja koji bi mogao istraživati ta imena. No, znam da USKOK dobro radi, istražuje mnoga poznata imena, ali ta ključna imena za aferu Hypo još nisu došla na red i ne znam hoće li i doći.
Jeste li pratili aferu o peračima novca koji su kupovali enormne količine zlata, a u pravilu su kao paravan korišteni ljudi skromnih imovinskih prilika ili s krim dosjeom? I u Sloveniji je djelovao dio tvrtki povezan s tvrtkama u Hrvatskoj, a tragovi vode do južnoameričkih narkokartela.
- To me uopće ne čudi. Poznato je da je balkansko područje uvijek bilo blisko narkokartelima, samo što smo se nekad hvalili da to područje nije područje odredišta droge, nego da ona u većini slučajeva samo prolazi balkanskom rutom na Zapad. Vremena su se promijenila i sad i na ovom području, kako u Sloveniji tako i u Hrvatskoj, postoje ljudi koji mogu investirati novac u kupnju stotina kilograma droge. Poznat je slučaj Šarić i Tošić, oni su bili prva veza narkokartela iz Latinske Amerike. Zašto bi to bilo ograničeno samo na Sloveniju i Srbiju? Ne mislim pritom na robu, nego na ljude i organizacije. Upotreba tih ljudi je način kako se prikrivaju pravi vlasnici zlata, novca i droge.
Niste optimist po pitanju razvijanja borbe protiv korupcije u regiji. Koliko je u tome bitna uloga javnosti i medija, da drže političare i odgovorne osobe u fokusu?
- Nažalost, političari u ovoj regiji su oguglali na medijske napise o korupciji i bit će potrebna, da se tako izrazim, jača palica. Nužni su nam političari koji će shvatiti da nije dovoljna samo deklarativna potpora borbi protiv korupcije, nego da su upravo oni ti o kojima ovisi uspješnost suzbijanja korupcije.
Koliko su policija, tužiteljstvo i sudstvo osposobljeni za suzbijanje sofisticiranih oblika korupcije i organiziranog kriminala?
- Koliko poznajem sudstvo, tužiteljstvo i policiju, kad je riječ o tehnikama rada, tu uopće ne bi trebalo biti problema. Sustavi korupcije uglavnom su ostali isti svih ovih godina. Sofisticirali su se oblici isplaćivanja mita, ali ne toliko da bi to trebao biti problem policiji i tužiteljstvu da ‘poslože’ takve slučajeve i istrage. U pitanju je nešto sasvim drugo, a to je koliko je ostalo motiva kod policije, tužiteljstva i sudova ako se vidi da osuđujuće i utemeljene presude protiv poznatih imena padaju na ustavnim sudovima. Postavlja se pitanje koliko će to utjecati na njihovu volju i želju za rad.
Spomenuli ste da borba protiv korupcije, kada dođe do Ustavnog suda, više nije pravno, nego političko pitanje. Zašto to smatrate?
- Ne mogu izbjeći taj osjećaj ni u Sloveniji, ni u Hrvatskoj. Moram reći da taj osjećaj dijele mnogi stručnjaci s kojima sam razgovarao. Čitajući neke presude Ustavnog suda u Sloveniji, kada bi se one dosljedno poštovale, borba protiv korupcije uopće ne bi bila moguća. Ne mogu shvatiti kako su i kod vas i kod nas neke presude, koje su prošle na svim redovnim sudovima do Ustavnog, pale, kako su zaključili ustavni suci, zbog kršenja ljudskih prava okrivljenika. To mi se čini nevjerojatnim. Znam kvalitetu ljudi koji rade i kod vas i kod nas, ali nisam toliko siguran u kvalitetu ljudi koji rade u Ustavnom sudu, posebno u Sloveniji. Ja sam ipak pravnik i svatko je nevin dok ga ne osude. Ali, sva ta zvučna imena iz političkog života kojima se sudilo prošla su postupke na redovnim sudovima. I postavlja se pitanje jesu li ti suci u redovnom sudstvu doista toliko nesposobni da ne bi bili sposobni uočiti da je u postupcima došlo do kršenja ljudskih prava, da je to promaklo svima do Ustavnog suda koji je to uočio. Može se dogoditi, zbog toga i postoji Ustavni sud, ali u slučajevima, s obzirom na imena o kojima govorite, znam da su i policajci, i tužitelji, i suci koji su na njima radili bili itekako oprezni i postupali po slovu zakona. Jer, sigurno su morali znati da će u tim postupcima biti upotrijebljena sva pravna sredstva. Znači, teško vjerujem da su toliko pogriješili da bi te presude mogle jednostavno padati jedna za drugom.
Što je uzrok tome?
- Ja samo znam da i u vašem i u našem sudskom sustavu rade vrsni profesionalci. Ne znam kakva je kvaliteta ustavnih sudaca. Mislim da sam time sve rekao.
Bili ste nogometni sudac, a sada ste kontrolor suđenja. Kako komentirate istrage u vrhu svjetske nogometne organizacije?
- Bilo je krajnje vrijeme da dođe do uhićenja u Fifi, a to će potresti i Uefu koja će sada morati odraditi dosta toga kako bi dokazala da je njezin pristup rada drugačiji od Fifina u kojoj je godinama problem bilo to što su se integritet i poštenje tražili od klubova i nacionalnih saveza, a na razini Fife, u njezinu samom vrhu, bio je prisutan nepotizam, zapošljavali su se rođaci dužnosnika.
Pratite li istrage koje su vođene u hrvatskom nogometu? Koliko je prodaja igrača danas podložna korupciji i kriminalu?
- Ja sam bio sudac i okončao sam sudačku karijeru 1996. godine. Već tada su neki ljudi u Uefi znali da su neki ljudi u hrvatskom nogometu problematični, ali ništa se nije poduzelo. To je bilo drvo na kojem se skupilo dosta trulih voćaka pa je jednom to moralo početi padati, i to se sada događa. Vi imate jedan dodatni problem, a to su ti neprimjereni povici na nekim nogometnim utakmicama, od kojih će se Hrvatski nogometni savez morati ograditi ili će sankcije biti još rigoroznije. Kad je riječ o trgovini igračima u ovoj regiji, ona još uvijek podsjeća na trgovinu robljem u nekim dijelovima svijeta prije nekoliko stotina godina.
Ljubomora policije na privatne istražitelje
Kos je u svom izlaganju naveo i neka iskustva u međunarodnim korporacijskim istragama koje provodi u susjednim državama, kao što je iskustvo iz BiH gdje policija na nalaze privatnih istražitelja koje angažiraju kompanije reagira “ljubomorom” ili smatra to ulaženjem u njihovo područje djelovanja.
Kad je riječ o korporativnim istragama, Kos zaključuje: - Zbog sve veće globalizacije gotovo je nezamislivo da bi istrage mogle ostati ograničene na pojedine države. Zbog toga budućnost imaju samo istraživačke kompanije kojima državne granice nisu prepreka!
Jeste li angažirani na nekim konkretnim poslovima u Hrvatskoj? Imate li izravnih kontakata s hrvatskim tvrtkama?
- U Hrvatskoj ne, radim za Hetu, Novu Ljubljansku banku.