Ilok je jedan od najljepših ravničarskih gradova u Hrvatskoj, ali opće stanje u državi najviše se osjeti na njezinim rubovima – istočna granica se napušta, piše Deutsche Welle.
Na cesti koja vodi do Iloka, najistočnijeg hrvatskog grada, zanimljiv je uzorak asfaltnih zakrpa raznolike kvalitete i starosti, zapravo, cijela cesta sastoji se od zakrpa i vapi za novim slojem asfalta. Iločani se godinama već nadaju izgradnji brze ceste. No ona godinama ne dolazi. Umjesto toga – Iločani odlaze. Nezaposlenost, niska cijena rada, nesigurnost radnog mjesta, sve su to uzroci zbog kojih napuštaju grad koji bi mogao biti biser Srijema.
- Ilok je prvenstveno vinogradarski kraj. Od većih gospodarskih subjekata uz nadaleko poznate Iločke podrume imamo i niz malih privatnih vinarija s izuzetnim vinima kao npr. traminac i graševina. Imamo i dvije tvornice tekstila, Iteks i Tiko, koje zapošljavaju par stotina, uglavnom žena. Postoji još i nekoliko vrhunskih ugostiteljskih objekata, obiteljskih gospodarstava i uglavnom poljoprivrednika - kaže gradonačelnica Marina Budimir, nestranačka osoba koja je čvrstim konsenzusom od oko 60 posto glasova prije pet mjeseci došla na čelo najistočnijeg grada u Hrvatskoj. Zatekla je praznu blagajnu, dugove i realitet da se ljudi iz Iloka ubrzano iseljavaju. Bez obzira na zatečeno stanje, odlučna je u stavu da nema mjesta za malodušnost.
Na zadnjem popisu stanovnika 2011. godine Ilok (sa Šarengradom, Babskom i Mohovom) je brojao oko 6.000 stanovnika, gradonačelnica (oprezno) procjenjuje da ih je sada oko 5.000. Iako je i to krajnje konzervativna procjena, činjenica jest da je i to ogromno smanjenje za tako malu sredinu koja ima niz problema od kojih su neki stariji od dva desetljeća.
Naime, nakon rata veliki dio industrije se nikad nije oporavio, a dobar dio ljudi izbjeglih 1991. se nikada nije vratio. Kada su napokon dočekali povratak, Iločani su našli grad koji je trebalo sasvim obnoviti i započeti život ispočetka. Nakon što su se iscrpili u ponovnoj izgradnji svog života, naišla je skoro desetogodišnja ekonomska kriza poslije koje je ostalo malo mjesta za optimizam.
Gradonačelnica ipak vidi priliku za Ilok u turizmu jer svako mjesto ima svoju originalnu priču. Smatra da je jedan od glavnih razloga koji tjera Hrvate iz cijele zemlje da isele niska cijena rada. - Moramo biti realni: nema tog demografskog modela koji bi mogao nadomjestiti ovakvih 20-25 godina unazad - kaže gradonačelnica.
S druge strane, nekretnine su toliko jeftine da Ilok ima iznimaka koji odstupaju od pravila. "Imamo primjer Nizozemca koji je došao živjeti u Ilok. Ima manju nizozemsku mirovinu i radi poznanstva se preselio u Ilok. Doselio se bračni par iz Poljske koji je na putu prema Jadranu prošao kroz Ilok i odlučio se za život u našem gradu. Bavi se vinarstvom i plasira vina na poljskom tržištu, a pomaže i našim vinarima da se probiju na to veliko tržište", priča gradonačelnica Budimir za Deutsche Welle.
Renata Banožić, ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice u Iloku, ima jedan od najboljih pregleda demografskih kretanja, kod nje, naime, sva djeca iz grada dolaze po knjige. Prema njezinim riječima, broj djece je manji za trećinu - najmanje. "Prošetajte gradom pa vidite hoćete li sresti majku s kolicima negdje?!", kaže ravnateljica.
U Srbiji se ne kupuje jedino kruh i mlijeko, a za sve ostalo se prelazi most preko Dunava jer su cijene s druge strane puno povoljnije. I usluge su jeftinije pa to dodatno ubija bilo kakvo pokretanje posla u Iloku. Posljedično - mnogi su zatvorili svoje radnje. "U Iloku nema mjesta na kojem možete kupiti cipele", žali se ravnateljica knjižnice.
Tako se demografsko-gospodarski krug zatvara. Sve je manja ponuda, ali sve je manja i potražnja. Oni koji su i imali nekih potreba za potražnjom, već su odselili. Koliki su razmjeri ove katastrofe na istočnoj granici vidjet će se 2021. - na idućem popisu stanovništva.