Za veliku većinu to je uređeni sustav bez kojeg ne bi bilo hrvatske kinematografije.
Sustav na kojem nam zavide zemlje u regiji, sustav koji napreduje iz godine u godinu po jasnim mjerilima europskih i svjetskih filmskih festivala, sustav koji privlači svjetsku kinematografiju koja svoje projekte realizira po lokacijama u Hrvatskoj i time nam omogućuje turističku promidžbu koja se ne može platiti.
Na kraju krajeva, to je sustav koji je ove godine iznjedrio devet hrvatskih kandidata za nagradu Oscar.
Ipak, ima i onih koji, pak, tvrde da je to sustav kaosa, nepotizma i sukoba interesa, sustav u kojem se financiraju i filmovi koji blate Domovinski rat, sustav za koji tvrde da krši zakon, pravilnike i statut, u kojem postoji niz nepravilnosti, a koje oni odgovorni vješto skrivaju.
Hrvatski audiovizualni centar, skraćeno HAVC, u posljednje vrijeme ne silazi s usta mnogih pozvanih i nepozvanih aktera, o njemu, uz sve moguće probleme u državi, govori i predsjednik Vlade Andrej Plenković, za njega su se iz nekog razloga počele zanimati i koordinacije braniteljskih udruga, a sudeći prema posljednjim izjavama kako iz HAVC-a, tako i iz resora Ministarstva kulture, o njegovoj sudbini odlučivat će državna istražna tijela, ali i razni sudovi.
Plenkovićev nalog
Premijer Plenković tako od nove ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek očekuje da istraži nepravilnosti u HAVC-u i da, ako se one utvrde, to sankcionira. To njegovo očekivanje nastupilo je nakon što je Koordinacija udruga branitelja i stradalnika domovinskog rata na čelu s veterankom Zoricom Gregurić DORH-u poslala kaznenu prijavu protiv ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara.
Svu moguću dokumentaciju protiv Hribara USKOK-u je predao i sada već bivši ministar Zlatko Hasanbegović.
- Sve relevantne dokumente koji su mi bili dostupni poslao sam istražnim tijelima. Tražio sam i sve zapisnike sjednica u HAVC-u, no to mi nije dostavljeno. To je sve što ću reći o HAVC-u - rekao je za Jutarnji Hasanbegović koji je posljednjeg dana na čelu ovog resora na stranicama Ministarstva objavio upravni nadzor nad HAVC-om iako je taj nadzor završen mnogo prije.
Ministrica kulture Obuljen Koržinek, pak, smatra kako je najbolje da sve istraže nadležne institucije iako napominje da je posljednjih dana oko HAVC-a bilo jako puno dezinformacija i poluinformacija.
- Tužno je da je stavljena stigma na cijelu filmsku zajednicu koja u posljednje vrijeme radi odlične stvari. Ove će godine Hrvatska, što u većim što u manjim koprodukcijama, imati devet kandidata za Oscara, što je velika promocija hrvatske kulture - kaže ministrica.
A nju na čelu ovog resora dio braniteljske populacije na čelu sa Zoricom Gregurić nije želio ni zbog njezina jednoipolgodišnjeg rada u Upravnom vijeću HAVC-a.
Zapravo, nisu željeli nikog osim Hasanbegovića.
Stare klevete
Hrvoje Hribar, ravnatelj HAVC-a, Upravnom je sudu, pak, podnio tužbu protiv Ministarstva kulture te očekuje da upravni nadzor koji je naložio Hasanbegović proglasi ništavnim.
- Sve za što me umirovljena braniteljica Gregurić optužila su teške klevete, vrlo stare i poznate otprije, prije utuživane, a sve tri donesene presude su u našu korist - kaže Hribar.
Postavlja se pitanje otkud toliko zanimanje za instituciju koja se bavi filmom, odnosno otkud toliko zanimanje nefilmskih djelatnika za taj centar?
Jer prije su o HAVC-u i ravnatelju Hrvoju Hribaru uglavnom pričali nezadovoljni filmski akteri i filmski analitičari koji su upozoravali na probleme u cijelom tom sustavu.
Prozivanja su počela još 2011. i 2012., nedugo nakon što je Hribar postao ravnatelj HAVC-a, a nastavilo se 2014., u vrijeme novih izbora za ravnatelja HAVC-a, na kojima je Hribar ponovno pobijedio.
Pa, sve je počelo još krajem ljeta prošle godine, u atmosferi nadolazećeg Karamarkova antikomunističkog manifesta, dok je još braniteljski šator bio u Savskoj 66, kada se počelo pričati o filmu “15 minuta - Masakr u Dvoru”, koji je sniman u hrvatsko-danskoj koprodukciji.
Kaznena prijava
Film se prikazao na Sarajevo film festivalu, nakon toga i na Radio-televiziji Srbije, i to bez blagoslova HAVC-a koji ga je u manjem dijelu sufinancirao. Film, poznato je, optužuje hrvatske vojnike da su počinili taj masakr.
Na HAVC su se digli branitelji, a cijela se priča ponovila u ožujku ove godine kada je javnost obaviještena da se taj film ponovno montira za prikazivanje u Hrvatskoj. Protiv svih onih koji su omogućili stvaranje tog filma kaznenu prijavu sisačkoj policiji podnio je branitelj Ivica Pandža Orkan.
U to isto vrijeme hrvatska kinematografija niže uspjehe, poput filma “S one strane” Zrinka Ogreste i “Zvizdan” Dalibora Matanića koji su osvojili nagrade na Berlinaleu i u Cannesu.
A onda se o HAVC-u ponovno počelo pričati nakon što je moguća kandidatkinja za ministricu kulture postala Nina Obuljen Koržinek.
Ekstremna desnica ponovno se digla na noge zbog micanja Hasanbegovića, Zorica Gregurić pisala je mandataru Plenkoviću, zastupnicima prije glasanja o novoj Vladi dijelila je piratski umnožen film “15 minuta - masakr u Dvoru” te u javnost plasirala niz optužbi na račun HAVC-a.
Nina Obuljen na kraju je postala ministrica.
- HAVC je jedino želio da u Ministarstvu kulture imamo osobu s kojom možemo razgovarati. To smo očekivali i kada je zimus odabrana prošla Vlada. No umjesto suradnje, dočekala nas je mržnja. Nisam nadležan da komentiram ministre, pa tako neću ni Hasanbegovića - kaže mi Hrvoje Hribar.
HAVC je po svojoj osnovnoj funkciji zamišljen kao javna ustanova i kombinacija javnog fonda i razvojne agencije.
Godišnje raspolaže sa 70 milijuna kuna, od čega oko 30 milijuna kuna dobiva iz državnog proračuna, a 40 milijuna kuna dobiva od određenih dionika hrvatske audiovizualne industrije, poput HRT-a, ostalih televizija s nacionalnom koncesijom, telekoma te distributera i prikazivača filmova.
Svi ti dionici, uz različite audiovizualne cehove, Državni arhiv, Hrvatski filmski savez i Akademiju dramske umjetnosti, imaju svoje predstavnike u Vijeću HAVC-a. Ti predstavnici, prema Hribarovim riječima, ne primaju nikakvu naknadu za svoj rad.
Model financiranja
To Vijeće, pak, barata financijskim sredstvima i odlučuje o visini potpora. Kroz njega je u posljednjih devet godina, prema riječima Hribara, prošlo oko 120 ljudi. No oni ne prosuđuju i ne analiziraju projekte koji pristižu na natječaje.
To umjesto njih radi Umjetničko vijeće u kojem sjedi 9 ljudi. Članovi tog vijeća biraju se na godinu dana, a mandat im se može produljiti na još jednu godinu. Njihova mjesečna naknada je nekoliko tisuća kuna. U svom jednogodišnjem radu prođu kroz stotine projekata. Isto tako, rade balans između filmova koje rade redateljice i debitanti.
Filmovi se nikad ne financiraju u potpunosti, nego otprilike od 30 do 60 posto ukupnog budžeta.
Umjetnički savjetnici, kojih je kroz HAVC prošlo nešto više od 60, vode se Nacionalnom strategijom HAVC-a i Pravilnikom o natječaju.
Iako im ugovor traje jednu ili maksimalno dvije godine, članovi Umjetničkog vijeća u svojim ugovorima imaju stavku da moraju pratiti film koji su odobrili do njegove kolaudacije.
Upravni odbor, pak, ima svojevrsnu nadzornu funkciju. Isključen je iz natječajnih procedura i njegova je služba da osigura uredan rad Ureda te da bude svojevrsna poveznica između ove ustanove i Ministarstva kulture. U posljednjih devet godina kroz Upravni odbor prošlo je 20-ak ljudi, a oni primaju mjesečnu naknadu od dvije tisuće kuna.
U samom HAVC-u, pak, iako je sistematizacijom predviđeno 22, radi sedam zaposlenika.
Na njihove plaće, kaže Hribar, godišnje se izdvaja oko 1,4 posto godišnjeg budžeta, odnosno oko milijun kuna. A prema upravnom nadzoru Ministarstva, upravo je ta stavka bila sporna. Naime, prema tom nadzoru u HAVC-u su isplatili stimulaciju sedmorici zaposlenika iako na to, tvrde u Ministarstvu, nemaju pravo, dok je Hrvoje Hribar imao prema ugovoru zajamčeno 6 bruto plaća otpremnine.
- Radi se o sedam osoba koji rade posao dvadeset dvojice. Ta stimulacija je zakonita. A u prvom redu, to je groteskna sitnica. Moja otpremnina je maknuta iz ugovora, iako sam na nju ima pravo. Maknuli smo je na inicijativu Upravnog odbora, kao stvaranje atmosfere za razgovor s resornim ministrom, no do njega nije došlo. HAVC i njegov upravni odbor ostavljeni su u potpunoj izolaciji, tijekom 8 mjeseci trajanja prošle Vlade - priča Hribar.
HAVC je osnovan 2008. s idejom da o filmskim dotacijama ne odlučuje isključivo Ministarstvo kulture, nego stručnjaci i struka. Prvi ravnatelj bio je Alber Kapović, naslijedio ga je Nikša Sviličić, a za vd. 2010. postavljen je Hribar.
U tom trenutku HAVC je bio pred financijskim kolapsom jer zakonski obveznici, dionici industrije, jednostavno nisu uplaćivali sredstva predviđena zakonom, pa je ministar Božo Biškupić zamolio Hribara da preuzme taj posao.
Hribar je u kratko vrijeme pokrenuo priču s uplaćivanjem sredstava s televizija, a iz godine u godinu hrvatski film polako je postajao dio uglednog europskog filmskog društva.
Svaka nova godina, tvrdi Hribar, bila je mnogo uspješnija od prethodne.
- HAVC bih definirao kao projekt povratka kriterija. Hrvati su izgubili mjerila, filmaši su ih uspostavili. Ako gledate rezultate koji su u kinematografiji prilično mjerljivi, onda vidite kako je HAVC rastao, tako se mijenjala kinematografija. Godina 2012. bolja je od 2010., 2013. bolja je od 2012., a 2015. značajno bolja od 2013. Imamo rast koji vidimo u statistikama.
Što je sporno?
Ljudi koji filmove rade to danas rade sa zadovoljstvom - kaže Hribar.
Ono što je uvedeno u vrijeme Hribara su i poticaji za svjetsku kinematografiju koja svoje projekte realizira po lokacijama u Hrvatskoj. Po strogo utvrđenim mjerilima takvim produkcijama vraća se 20 posto uloženog u Hrvatsku, a u posljednje četiri godine radi se o ulaganjima od oko 360 milijuna kuna. Od toga će produkcijama biti vraćena ili već jesu 72 milijuna kuna. A ta vraćena svota svakako je nevelika u razmjeru s velikom turističkom promidžbom koju dobiva država.
Neki naši sugovornici iz svijeta filma smatraju kako je sustav kao što je HAVC uistinu sustav na kojem nam trenutno zavide sve zemlje u regiji.
U Sloveniji je situacija daleko od one krajem 90-ih kada su bili na vrhu, u Srbiji je trenutačno situacija katastrofalna, dok u BiH, koja ima velike redateljske zvijezde, sustava nema.
Ipak, problema i propitkivanja situacije u HAVC-u - itekako ima.
Ono što se trenutačnom HAVC-u stavlja na teret su dvije ključne stvari.
Prvo, prozivaju ga za moguće sukobe interesa i rad s istim producentskim kućama, poput Nukleus filma, Kinorame, Dim studija.
Poznato je da je HAVC sufinancirao projekte ugledne redateljice Snježane Tribuson, čiji je suprug Hrvoje Turković na čelu Upravnog vijeća HAVC-a. Poznati i nagrađivani dizajnerski studio Turković&Šesnić, u kojem je i njihov sin, surađuje s HAVC-om.
Isto tako, mediji su objavljivali priču kako je producentska kuća Dim studio na natječajima za dva filmska projekta dobila 6,5 milijuna kuna, a osnivačica tvrtke i bivša direktorica Darija Kulenović Gudan istodobno je od 2012. i članica Upravnog odbora HAVC-a.
Ono što je tadašnja ministrica Andrea Zlatar rekla, poručit će mi kasnije i Hribar.
Postavljalo se i pitanje može li HAVC sufinancirati film njegove kćeri koja je profesionalna redateljica. Projekt u koji je bila uključena i Sara Hribar od HAVC-a je dobio 140 tisuća kuna.
- Kada bi se gospođa Tribuson javila za voditeljicu pravne službe u HAVC-u, gospodin Turković bi bio u sukobu interesa i on bi se trebao izuzeti iz odlučivanja. Ona se javila na natječaj Vijeća HAVC-a, a Upravni odbor tu nema nikakvog utjecaja. Niti smije niti može. U modelu u kojem bi ravnatelj dodjeljivao sredstva, bio bih, pretpostavljam, u sukobu interesa oko vlastite kćeri. Ravnatelj vodi službe, operativnu platformu, neovisno o vijeću pa ravnateljeva kći ima zakonsku mogućnost da se javi - kaže Hribar pa nastavlja.
- Kada bismo imali situaciju da nitko povezan s ma kojim članom ma kojeg tijela unutar HAVC-a ne može pristupiti natječaju, to bi prilično blokiralo kinematografiju. Članovi tijela HAVC-a, naime, delegiraju se iz struke, veli zakon. Imali bismo nakaradne natječaje ili bismo bili prinuđeni svoje projekte poslati u neku daleku azijsku zemlju, pa neka tamo odluče o hrvatskom repertoaru. To je apsurdno. Ako skandinavske zemlje mogu živjeti u takvim okolnostima malih zajednica, možemo i mi. Mi danas imamo kandidata za studentskog Oscara, a majka autorice je dekanica Akademije a otac profesor. A kći genijalka. Je li to sukob interesa, drama genetike, demografski paradoks - pita se Hribar.
Nakaradni natječaji
Drugi problem je priča oko filma “15 minuta - Masakr u Dvoru”.
Hrvatski producent filma Nukleus film ga je prikazao, bez odobrenja i bez znanja HAVC-a, što je prekršaj nadležne procedure i potpisanog ugovora između HAVC-a i hrvatskog koproducenta. Bez znanja HAVC-a film se značajno odmaknuo od scenarija, prekršio je procedure, a sporno je bilo i revizijsko izvješće o projektu.
HAVC ima pravo na odštetu koju je Nukleus film platio 3. i 4. svibnja ove godine u iznosu od ukupno 200 tisuća kuna povrata, uvećano za 30 tisuća zateznih kamata.
Zorica Gregurić nedavno je dopunila svoju kaznenu prijavu protiv Hribara, Vere Robić Škarice koja je na čelu Vijeća HAVC-a i Sanje Ravlić, umjetničke savjetnice za filmske koprodukcije s manjinskim hrvatskim udjelom jer je, prema prijavi, Nukleus film ponovno dobio sredstva od 140 tisuća kuna za dugometražni dokumentarni film “Okupirano kino”, o praznom kinu Zvezda, koji radi u koprodukciji s jednom producentskom kućom iz Srbije, i to unatoč tome što je ranije prekršio ugovor s HAVC-om oko filma “15 minuta - Masakr u Dvoru”.
Hribar kaže kako nikakvi pravilnici nisu prekršeni jer je Nukleus film podmirio sva dugovanja i penale.
- Taj novi slučaj nije ni došao na moj stol. To je zasad na stolu Vijeća HAVC-a. Da bi dobili sredstva, potrebna je prvo odluka Vijeća HAVC-a o početku sklapanja ugovornog odnosa, zatim dodatni uvjeti u ugovoru i tek tada nastupa moj potpis. Meni je zastrašujući mrzilački način na koji se gospođa Gregurić bavi hrvatskim filmom na tako strastven način. Za sebe pogibeljan. Igra se svojom slobodom, ta dobra bolničarka, s propisanom zatvorskom kaznom od 4 mjeseca. Ona je uvjetno osuđena. Nerazumno je da čini kaznena djela. Možda ne uviđa, smatra da je počinila djelo klevete, iznude, teškog sramoćenja, ali valjda razumije da je neovlašteno kopiranje tuđeg djela i njegova distribucija kazneno djelo - i to nigdje drugdje nego u Saboru, najvišem zakonodavnom tijelu naše zemlje - bio je Hribarov osvrt na ovu kaznenu prijavu.