Davor Ivo Stier prošao je zanimljiv i intrigantan put od “tvrdog” desničara do umjerenog demokršćanina, političara i diplomata čiji profil gotovo idealno odgovara današnjoj slici Europskih pučana. Njegova obitelj, otac i majka, oboje liječnici, iz Samobora su poslijeratnog vihora otišli u Buenos Aires u Argentini gdje je Davor Ivo Stier rođen 1972. godine.
Djed po očevoj strani bio je pukovnik u Ustaškoj vojnici, a djed po majčinoj strani jedan od istaknutih političara HSS-a u emigraciji. Danas kaže da su ideološke točke u njegovoj obitelji bile krajnje udaljene, što je sigurno imalo utjecaj i pri njegovu političkom formiranju. U Hrvatsku je prvi put došao 1990. godine, a zatim ponovno tri tjedna prije pada Vukovara, kao novinar i izvjestitelj jednog argentinskog lista. Poslije je završio studij politologije i međunarodnih odnosa u Argentini, da bi 1996. godine dobio stalni posao u hrvatskom MVP-u. Bio je to i početak njegove diplomatske karijere, kada je radio u našim misijama u Washingtonu i Bruxellesu, da bi 2009. godine postao savjetnik Ive Sanadera. Bilo je to vrijeme dramatičnih okolnosti kada je Hrvatska željela što prije uhvatiti europski vlak, a Stier je često obavljao delikatne diplomatske zadatke. Bio je diskretan u tom poslu, a kada je Sanader otišao, među najbližim suradnicima ga je zadržala i Jadranka Kosor.
I odmah mu povjerila najvažniji diplomatski zadatak u to vrijeme - pregovaranje sa Slovencima da se skine blokada i da Hrvatska nastavi pregovore. Detalje o tim pregovorima Stier nikada nije javno priopćio.
Kada je HDZ nakon gubitka parlamentarnih izbora birao novo vodstvo, Stier se, kao međunarodni tajnik stranke, priklonio Tomislavu Karamarku, ali “ljubav” nije dugo trajala, Karamarko ga je maknuo sa stranačke dužnosti i postavio Miru Kovača, a Stier se suprotstavio namjeri novog šefa kada je odlučio pokrenuti stegovni postupak protiv Kosor. To je bio i definitivni kraj između Karamarka i njega, a 2013. godine, gotovo na dlaku, Stier je izabran u Europski parlament.
U Bruxellesu se Davor Ivo Stier odlično snalazio, poznavao je većinu europskih dužnosnika, pogotovo one iz EPP-a. Bio je vrlo aktivan, kritizirao ministra prometa BiH Damira Hadžića kada je on galamio protiv gradnje Pelješkog mosta, te tvrdio da je Federacija BiH zapravo bošnjački entitet.
Mnoge je iznenadilo što je vrlo harmonično surađivao sa SDP-ovcem Toninom Piculom, koji mu je napisao i uvod u knjigu u kojoj se Stier zalaže za potrebu “nove paradigme” u hrvatskoj politici. Karamarko i njegov krug to su shvatili kao najavu udara na njih, dok je Stier obrazlagao da se to ne odnosi samo na HDZ, nego i na ostale hrvatske stranke.
Bilo kako bilo, Karamarku je bilo stalo da Stier, ali i još troje europarlamentaraca iz HDZ-a, budu što dalje od Zagreba. Sam Stier je izjavljivao da nema ambicije preuzeti HDZ, a kada je izbio cirkus s Oreškovićevom Vladom, počeo je aktivni politički angažman “briselskih dječaka i djevojčica”, kako su ih podrugljivo zvali Karamarkovi ljudi.
Njihovu političku promociju u Hrvatskoj više nitko nije mogao zaustaviti. Stier je davao vjetar u leđa Andreju Plenkoviću. Vratio se na velika vrata u MVP, a Andreju Plenkoviću bit će jedan od najbližih suradnika. Vodit će vanjske poslove zemlje, surađivati s predsjednicom, ali i nastaviti s delikatnim diplomatskim izazovima.