- Bilo nas je još - kazala je će Ana Dragičević dva tjedna nakon što je bivša ravnateljica PB Lopača dr. Mirjana Vulin nepravomoćno osuđena na deset mjeseci bezuvjetnog zatvora zbog njezinog nesavjesnog liječenja i prisilne hospitalizacije, piše Novi List.
Naime, Anu su roditelji zbog homoseksualne orijentacije stavili na psihijatriju, gdje je zadržana punih pet godina, od čega tri prisilno kao punoljetna osoba.
- Nije ta kazna pravedna - smatra i tvrdi da je zakon, u ovakvim i sličnim situacijama, benevolentan prema krivcima, a nepraveden prema žrtvama.
- Kome je u interesu da se mijenjaju kazneni zakoni tako da se pogoduje osumnjičenicima poput dr. Mirjane Vulin? Okrivljenu se teretilo 2010. za nesavjesno postupanje, za teško kazneno djelo. Zbog čega se onda mijenjao zakon koji je nju i takve stavio u bolju poziciju? Predviđena zatvorska kazna za to djelo bila je do pet godina. Okrivljena koja je počinila teško kazneno djelo, izmjenom zakona dobila je samo desetak mjeseci zatvora. I to zato jer je izmjenom zakona sada predviđena kazna samo do jedne godine zatvora. Kao žrtva, javno postavljam pitanje – tko štiti nesavjesno postupanje okrivljenika, ne samo u slučaju okrivljene Mirjane Vulin iz Psihijatrijske bolnice Lopača već i ostale doktore koji se izvuku ili smanjenjem kazne ili uvjetnom kaznom dok smo nasuprot njih mi, žrtve, za koje sustav očito nije briga.
- Istodobno su zbog promjene kaznenog zakona slučajevi dvoje oštećenika iz Lopače zapali u zastaru. Pritom to dvoje oštećenika nisu dobili svoju priliku za borbu, za pravdu, za ljudskost. Sve je to onemogućeno zbog nastupanja proklete zastare. I za moj prvi boravak u Lopači nastupila je zastara. Ne mogu i nikad neću razumjeti da za tako teška kaznena djela, a koliko su teška znamo samo mi koji smo bili žrtve, tako brzo može nastupiti zastara. Netko se poigrava životima, emocijama i sudbinama ljudi. Tražim odgovor: tko je to? Zakonodavac, vlast... - pita Ana Dragičević.
Puno je spornog i još neriješenog, puno je još nepravde oko onoga što se zbivalo u PB Lopača, poručuje Dragičević i dodaje kako ne može shvatiti da je dr. Vulin, nakon što je ministar zdravlja Darko Milinović donio odluku za njenu smjenu, koju je doslovno u minutama preduhitrila sama dajući ostavku, dobila novo radno mjesto – šefa zdravstva u Lopači.
- S tog je mjesta, hipotetski, mogla imati uvid u dokumentaciju čiji je dio poslije, jako, jako zanimljivo, nestao! - govori.
- Primjerice, nakon otpusta odlazila sam više godina na ambulantno liječenje psihijatru iz Lopače dr. Draganu Lovroviću, jedinom kome sam vjerovala. Od 30 nalaza koji su posljedično tome nastali, samo ih je sedam pronađeno, a riječ je o dokumentaciji iz koje je razvidno da su moje smetnje posljedica neprimjerenog tretmana dok sam bila hospitalizirana i pod tretmanom dr. Vulin.
- Koliko je okrutnih metoda 'liječenja', zlostavljanja, kršenja ljudskih prava i ostalih nepravilnosti nestalo s nestalom dokumentacijom? Čiji su životi i trajno narušeno zdravlje u pitanju? - govori Ana koja više ne zna kome da vjeruje.
- Sve se, ili barem puno toga, željelo i želi pomesti ispod tepiha. Takve rane ne zacjeljuju. Možda budu samo malo manje boljele. Nipošto, nikad i ni po koju cijenu ne smije se zaboraviti sudbina i ostalih pacijenata koji su zlostavljani i maltretirani. I nikad se ne smije zaboraviti da je dio zaposlenika u Lopači odgovoran za posljedice koje i danas osjećamo zbog njihove nepotrebne okrutnosti, nestručnosti i izostanka bilo kakvog oblika ljudskosti - zaključuje, piše Novi List.