Koliko hrvatske parlamentarne stranke zapravo imaju članova, jesu li podaci o stranačkom članstvu kojima barataju u javnosti realni ili prenapuhani, revidiraju li evidencije svog članstva i kako to često čine?
Sudjeluju li članarine značajnije u stranačkim prihodima? Propitivanje broja članova četiriju hrvatskih parlamentarnih stranaka koje imaju stranačke organizacije diljem Hrvatske, HDZ-a, SDP-a, HNS-a i HSS-a, pokazuje da brojnost tih stranaka nije nužno u srazmjeru s brojem mjesta koja imaju u Saboru. Prema službenim stranačkim evidencijama, primjerice HSS, koji ima samo pet saborskih mandata, ima brojnije članstvo od SDP-a koji je u parlamentu sedmerostruko jači od HSS-a.
Oslobođeni plaćanja
HDZ je, ako je vjerovati službenim stranačkim podacima, daleko najmasovnija stranka u Hrvatskoj. Prema podacima koje smo dobili od glasnogovornika te stranke Ivana Jabuke, HDZ trenutno ima 211.846 članova. Međutim, prema istim podacima gotovo polovica, ili precizno 49 posto, članova HDZ-a oslobođena je plaćanja članarine. Riječ je o posebnim kategorijama članstva za koje se predmnijeva da imaju manje prihode: nezaposleni, studenti, umirovljenici. Članarinu, prema odgovoru glasnogovornika stranke, plaća 51 posto članova HDZ-a, a ona iznosi 10 kuna mjesečno, što je 120 kuna godišnje. Državni i lokalni dužnosnici koji su na te dužnosti došli zahvaljujući HDZ-u plaćaju najveću članarinu, 5 posto mjesečno od neto plaće, tvrdi Jabuka. Prema HDZ-ovoj odluci o članarini i ostvarivanju članskih prava, tvrdi dalje Jabuka, onome članu koji nije platio članarinu tri mjeseca uzastopno miruju članska prava, to znači da ne može birati niti biti biran u stranačka tijela. Onaj HDZ-ovac koji kasni s plaćanjem članarine godinu dana i više postaje pasivni član HDZ-a. Glasnogovornik te stranke, međutim, u odgovoru nije precizirao koliko je u ukupnom HDZ-ovu članstvu “pasivnih” koji duguju članarinu godinu i više dana, te brišu li se pasivni članovi iz stranačke evidencije protekom vremena ili ostaju u evidencijama i službeno se vode kao članovi stranke. Jabuka je, međutim, pojasnio kako je HDZ tijekom ove godine, u kojoj je prvi put po načelu jedan član - jedan glas birao stranačkog predsjednika, donio odluku kojom odstupa od pravila da neuredni platiše ne mogu birati, kako bi svim članovima bilo omogućeno da sudjeluju u izboru stranačkog šefa. Na unutarstranačke izbore koji su se u HDZ-u ove godine održavali dvaput, 17. travnja i 17. srpnja, izašlo je manje od polovice članstva koje HDZ ima u svojim evidencijama: u srpnju, kad je za predsjednika izabran Andrej Plenković, na izbore je, tvrde u HDZ-u, izašlo 98.209 stranačkih članova, a na izbore u travnju ove godine, kad je za predsjednika bio izabran Tomislav Karamarko, izašlo je nekoliko tisuća članova manje manje.
Revizija članstva
“Treba nam temeljita revizija članstva”, kazao nam je jedan od istaknutih, dugogodišnjih članova HDZ-a koji je želio ostati neimenovan. Uvjeren je da bi revizija pokazala da je stvarni broj članova HDZ-a znatno manji od broja kojim HDZ službeno barata. Isti izvor, međutim, napominje da se u HDZ-u godinama o reviziji članstva samo govori, ali se ona uvijek iznova odlaže jer dio vodstva misli da treba ostavljati dojam masovnosti. “Ne mislim da nam masovno članstvo nešto donosi u političkom smislu, jer ako se netko godinama formalno vodi kao član HDZ-a, nema jamstva da će na izborima i zaokružiti HDZ”, ističe isti sugovornik.
Ako HDZ dosta ima, kako to tvrdi glasnogovornik Ivan Jabuka, 211.846 članova, tada je riječ o stranci koja je iznimno brojna ne samo u hrvatskim već i u europskim okvirima. Britanska konzervativna stranka, primjerice, prema podacima koji se nalaze na službenim stranicama britanskog parlamenta, ima 149.800 članova (zadnji podaci su iz prosinca 2013.) Britanija, podsjetimo, za razliku od Hrvatske, ima 65 milijuna stanovnika.
Glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan za Jutarnji je list izjavio da SDP trenutno broji nešto više od 36.000 članova. I SDP, kao i HDZ, iznos članarine vezao je uz primanja svojih članova, ali u toj stranci nema onih koji su oslobođeni obaveze plaćanja. Nezaposleni SDP-ovci mjesečno plaćaju simboličnu članarinu od jedne kune, umirovljenici pet kuna, a zaposleni 20 kuna mjesečno. Lokalni i državni dužnosnici koji su izabrani ili imenovani zbog pripadosti SDP-u plaćaju više, a najveće članarine plaćaju saborski zastupnici SDP-a i one, tvrdi Dragovan, sežu do 400 kuna mjesečno. Glavni tajnik SDP-a tvrdi da ta stranka u prosjeku naplati oko 50 posto članarina. Samo polovicu - pitamo? “Da, i još uvijek imamo najvišu naplatu članarina u odnosu na sve druge stranke”, kategoričan je Dragovan. Statut SDP-a nalaže da se iz članstva briše onaj tko ne plati članarinu godinu dana. “Središnjica SDP-a nema nikakve veze s brisanjem članova iz evidencije neurednih platiša članarina, jer tu vrstu odluka donose općinske i gradske organizacije SDP-a, a one”, priznao je Dragovan, “nisu baš ažurne u tome”. Drugi dugogodišnji SDP-ovac koji je želio ostati neimenovan kazao nam je da između 15.000 i 17.000 članova SDP-a članarinu nije platilo pet godina ili dulje. Zbog čega ih lokalne organizacije ne brišu iz stranačke evidencije, pitamo. Zato, odgovara, jer im to nije u interesu. Što brojnije članstvo ima lokalna stranačka organizacija, to ima više delegata na stranačkoj konvenciji, a time i veći utjecaj u izboru članova stranačkih tijela. Ako je navedena informacija točna, to znači da SDP koji službeno ima 36.000 članova u stvarnosti ima oko 20.000 članova. Otprilike toliko ih je ove godine sudjelovalo u izboru predsjednika stranke: u travnju, kad su SDP-ovci birali između Zlatka Komadine i Zorana Milanovića, na izbore je izašlo 21.000 članova SDP-a, a 26. studenoga, kad je SDP birao između Bernardića i Ostojića, na izbore je izašlo 18.715 SDP-ovaca
HNS, prema tvrdnjama stranačke glasnogovornice Ane Smrečki, ima 41.098 članova. U Središnjem uredu HNS-a se, ističe, dnevno provodi revizija članstva. I oni imaju više kategorija članarine: nezaposleni ne plaćaju ništa, studenti 5 kuna mjesečno, zaposleni 10 kuna, dok se članarina za saborske zastupnike, tvrdi Smrečki, penje i do 1000 kuna mjesečno. Sudeći po službenim podacima, HNS koji u Saboru ima deset mjesta ima brojnije članstvo od SDP-a.
Bez naknade
Brojnije članstvo od SDP-a, ako je vjerovati službenoj stranačkoj statistici, ima i HSS. Ta stranka, kako nam je ustvrdio njezin tajnik Ilija Ćorić, revidira broj članova svaka tri mjeseca, a prema posljednjoj evidenciji rađenoj u listopadu, broji 38.031 člana. U zadnjih godinu dana, tvrdi Ćorić, članstvo im je naraslo za 2200 novopridošlih HSS-ovaca. Stranka je, kazao je, do 2009. imala obaveznu članarinu od 30 kuna godišnje, ali je bilo priličnih problema s njezinom naplatom pa je tadašnji predsjednik Josip Friščić odlučio ukinuti obaveznu članarinu i uvesti je samo za državne i lokalne dužnosnike koje je na te dužnosti delegirao HSS. Tako župani, gradonačelnici i načelnici, saborski zastupnici, i drugi dužnosnici iz redova HSS-a, mjesečno na ime stranačke članarine moraju izdvojiti 3 posto svoje plaće, dok vijećnici u lokalnim vijećima i skupštinama moraju izdvojiti 10 posto od naknada koje prime. Članarine na taj način, tvrdi tajnik Ćorić, plaćaju 932 HSS-ovca.
Po broju članova hrvatske parlamentarne stranke su, ističe docent na zagrebačkom Fakulteta političkih znanosti, Goran Čular, čak i kad se izuzme HDZ, iznad europskog prosjeka. U zapadnoeuropskim državama u prosjeku je oko 5 posto birača učlanjeno u neku političku stranku, a u Hrvatskoj od 8-10 posto birača ima iskaznicu neke od stranaka.
HDZ je po broju članova, ističe ovaj politolog, fenomen i u europskim okvirima. Masovnost te stanke se, tvrdi, dijelom može objasniti načinom njezina nastanka. Već na pragu devedesetih HDZ je imao stranačku organizaciju u svakoj općini. Istraživanja pokazuju da se birači HDZ-a, navodi dalje Čular, snažno identificiraju s tom strankom - čak 65 posto birača HDZ-a izjavljuje da se identificira sa strankom za koju glasa, dok se oko 40 posto birača drugih stranaka identificira sa strankom kojoj na izborima daje glas. Visok stupanj identifikacije birača sa strankom i brojno stranačko članstvo, naglašava Čular, posebno su važni u razdobljima kad stranka gubi podršku. Kultiviranje sljedbenika kojima nije lako okrenuti leđa stranci čak i kad su njome razočarani i koji radije ne izlaze na izbore nego daju glas nekom drugom, djeluje kao amortizer u lošim vremenima. Takvim strankama podrška teško pada ispod 20 posto, ističe Čular.
Pitanje efikasnosti
Međutim, promatra li se efikasnost neke političke stranke koja se mjeri odnosom broja stranačkih članova i broja birača, najefikasniji je, navodi Čular - SDP. Na jednog člana SDP-a u prosjeku dolazi 20 do 25 birača. Kod HDZ-a je taj pokazatelj efikasnosti stranke slabiji - na jednog člana HDZ-a dolaze svega tri do četiri birača.
Danas, ističe Čular, članstvo više nema tako važnu ulogu za stranku kakvo je imalo početkom 20. stoljeća ili između dva svjetska rata. Kanon tzv. masovne političke stranke, kakve su uglavnom bile socijalističke i socijaldemokratske stranke koje su i financijski ovisile o članarinama, nestao je u drugoj polovici prošlog stoljeća. Stranačka vodstva, kaže Čular, više ne komuniciraju s biračima preko članstva nego prvenstveno putem masovnih medija. Stranačko članstvo drastično pada od 60-ih godina prošlog stoljeća, kad počinje državno financiranje parlamentarnih stranaka. Proračunsko financiranje stranaka prva je uvela Njemačka 1959., a postupno su istom modelu pribjegle i druge europske države. Najdulje je odolijevala Nizozemska koja je proračunsko financiranje stranaka uvela tek 1999., a danas je Švicarska jedina europska država koja stranke ne financira iz proračuna.
I hrvatske parlamentarne stranke financiraju se iz proračuna. Izvješća Državne revizije pokazuju da one svega 6-7 posto svojih prihoda pokrivaju iz članarina, a ostatak prihoda im dolazi iz državnog i lokalnih proračuna.