Koprivnički Ivanec malena je, uredna i pitoma podravska općina, udaljena tek nekoliko minuta vožnje od Koprivnice. Prometa nema mnogo, industrije također, a u lijepo uređenim dvorištima i vrtovima voćnjaci su i zdrava, danas bi rekli, organska hrana. Idiličnu sliku kvari tek podatak kako se na malom općinskom odlagalištu godišnje deponira gotovo 100 tisuća tona miješanog komunalnog otpada, koje pristiže iz raznih dijelova Hrvatske, a ponajviše iz četiri županije sjeverozapadne Hrvatske.
Nekoć je bilo i gore
Milijuni plastičnih vrećica s otpadom iz desetaka tisuća kućanstava bacaju se na odlagalište Piškornica, stvarajući golemo brdo smeća koje moćni bageri zatrpavaju zemljom. Kap koja je prelila čašu i zbog koje su stanovnici Ivanca, Koprivnice i okolice odlučili prosvjedovati na ulici najava je, kažu nam, gradnje spalionice otpada u njihovu prekrasnom kraju u kojem se uzgaja povrće za znamenitu Podravkinu Vegetu i raznu dječju hranu.
Mještani Pustakovca, naselja najbližeg odlagalištu, strahuju da će spalionica uništiti njihov kraj te im još više otežati život jer zbog smeća nije moguće prodati kuću, a oni rijetki koji to uspiju, bježe glavom bez obzira, što dalje od deponija.
Otpad se na tome mjestu odlaže već desetljećima, a u vrijeme bivše države situacija je bila i gora jer se na Piškornici odlagao smrdljivi klaonički otpad iz obližnje klaonice, zbog čega se nesnosan smrad širio kilometrima uokolo. No, prije 13 godina država je kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sanirala taj užas za 55 milijuna kuna. Otad se na koprivničkom deponiju odlagalo između deset i petnaest tisuća tona smeća godišnje. To je, okvirno, otpad koliko ga svake godine proizvedu grad Koprivnica i 16 okolnih općina. A onda su četiri županije - Koprivničko-križevačka, Međimurska, Varaždinska i Krapinsko-zagorska - postigle dogovor o suradnji i u Koprivničkom Ivancu otvorile tvrtku Piškornica regionalni centar za gospodarenje otpadom SZ Hrvatske, čija sestrinska tvrtka Piškornica sanacijsko odlagalište preuzima brigu o odlagalištu. Koprivnici je Piškornica odlagalište platila 24 milijuna kuna za odlagalište te su uložili još deset milijuna kuna u njegov rad. Vlasnička struktura tvrtke svakoj od županija daje 22,5 posto udjela, dok je preostalih deset posto u vlasništvu Općine Koprivnički Ivanec. No, iako je odlagalište sada urednije nego prijašnjih desetljeća, mještani se žale da je otada drastično povećana količina otpada koji se dovozi na Piškornicu.
- Prije je često smrdjelo zbog klaoničkog otpada, ali smrad se zna itekako osjetiti i sada, pogotovo kada zapuše zapadni vjetar. Otpad samo dolazi, svakodnevno u golemim količinama. Nama u selu nitko nikad nije došao reći što rade i što planiraju s tim odlagalištem. Ponašaju se kao da ne postojimo i samo mlate golem novac na zbrinjavanju smeća iz cijele Hrvatske, a mi neka tu živimo. Pola sela se iselilo, tko god može odlazi jer gotovo svaka kuća ima nekog oboljelog od raka - priča nam Marijan Potroško iz Pustakovca, sela naslonjenog na deponij, pokazujući ožiljak od operacije tumora grla.
Zavide Jakuševcu
Slično razmišlja mnogo njegovih sumještana, tvrdeći da od deponija imaju samo štetu i nikakvu korist. Čak im, što ih posebno ljuti, ne isplaćuju ni rentu kakvu, saznali su, dobivaju Zagrepčani čije su kuće uz jakuševački deponij.
Robert Mihaljević, poznati koprivnički novinar i predsjednik Kriznog eko stožera Zelena Podravina, kaže da je kap koja je prelila čašu bila najava gradnje spalionice otpada na Piškornici. Ljuti ga, ističe, što se u cijeloj priči gleda samo biznis, a najmanje su bitni okoliš i zdravlje ljudi.
- Spalionicu žele napraviti 500 metara od polja na kojima se uzgaja dječja hrana. Ja sam tehničke struke, završio sam Rudarsko-geološko-naftni fakultet i znam da ne postoje takvi filtri koji bi onemogućili ispuštanje dioksina u zrak i taloženje teških metala u tlu. Oni žele spalionicu, odnosno energanu iz koje bi dobivali električnu energiju koju bi potom spaljivali. Zapad je počeo odustajati od takvih energana jer nanose štetu okolišu i ljudima. Francuska zatvara svoje energane, a njihov primjer slijedit će i druge razvijene zemlje - kaže Mihaljević, ističući da bi spalionica otpada mogla uništiti Podravku, a samim time i cijeli koprivnički kraj.
Posebno upozorava na opasnosti koje se kriju u rastućem brdu otpada, podsjećajući na nedavni požar kada su se s Piškornice u zrak dizali gusti oblaci crnog dima. Iako su iz Piškornice tada tvrdili da taj dim nije bio otrovan, Mihaljević u to ne vjeruje i pokazuje nam fotografije požara na kojima je vidljivo koliko je crnog dima tada otišlo u atmosferu.
Ispuštanje dioksina
- A sada bi htjeli dimnjacima ispuštati te dioksine u naš kraj. Zna se što je gorivo dobiveno iz otpada (RDF). To su gorive frakcije otpada: papir, karton, plastika, guma i drvo. Tu se gorenjem stvaraju vrlo opasni spojevi - ističe Mihaljević i dodaje da je više od 30 tisuća europskih liječnika potpisalo izjavu kojom se protive takvim alternativnim izvorima energije. Koprivnica će se, kaže, nastaviti boriti protiv spalionice pa već pripremaju velik prosvjed na Markovu trgu u Zagrebu, a sastavili su i deklaraciju koja će biti odaslana na najvažnije političke adrese u Hrvatskoj i EU i koju je dosad potpisalo više od 300 uglednih građana, uključujući i bivšeg Mostova ministra zaštite okoliša i energetike Slavena Dobrovića.
Suočeni s javnim pritiskom, općinski su vijećnici odlučili odgoditi prodaju parcele koju je Piškornica htjela otkupiti od Općine za gradnju energane koju u Koprivnici nazivaju spalionicom.
No, u Piškornici kažu da se dio mještana Ivanca, Pustakovca i Koprivnice bez razloga digao na noge jer, tvrde, nema ni govora o gradnji spalionice. Direktor Mladen Jozinović proveo nas je odlagalištem, pokazujući nam, kako je rekao, najsuvremenije mjere kojima se prati svaki aspekt stanja na odlagalištu. Svaki pedalj odlagališta pokriven je videonadzorom kojim se upravlja iz kućice na ulazu. Djelatnik u kućici može u svakom trenutku, poput igraće konzole, joystickom okretati kamere, zumirati sliku, pratiti svaki korak koji bilo tko na odlagalištu poduzme. Posebnim senzorima mjeri se i temperatura smeća kako ne bi došlo do požara, a uvedene su i protupožarne mjere u vidu postavljanja 400 metara vatrogasnih cijevi diljem deponija, koje su spremne u bilo kojem trenutku početi gasiti eventualnu vatru. Direktor Jozinović napominje da je Piškornica danas najmodernije odlagalište otpada koje, za razliku od gotovo svih hrvatskih deponija, ima baš sve potrebne ateste i dozvole za rad.
Mladen Jozinović, direktor Piškornice
- Prema dozvolama koje imamo, mi bismo godišnje na Piškornicu mogli dovoziti 140 tisuća tona otpada, a mi radimo ispod te gornje granice sa 98 tisuća tona godišnje. Ovim deponijem pokrivamo petinu Hrvatske ili oko 550 tisuća stanovnika. U deponij smo dosad uložili 24 milijuna kuna, a novac našim vlasnicima vraćamo kroz naplatu odlaganja otpada. Za odlagalište i regionalni centar svi su dali zeleno svjetlo, uključujući i tadašnjeg ministra zaštite okoliša Mihaela Zmajlovića. Prošle godine obišlo nas je 16 različitih inspekcijskih službi i nitko nije imao primjedbe na naš rad - kaže Jozinović i napominje kako se upravo ovih tjedana očekuje zaprimanje poziva Ministarstva za prijavu projekta europskog financiranja gradnje budućeg regionalnog centra.
Vraćamo se na temu spalionice, a Jozinović odgovara kako je ona potpuno promašena.
- Mi smo javna tvrtka koja je u dvije godine ostvarila dobit od 12,5 milijuna kuna, i to u potpunosti reinvestiramo. Novac zarađujemo naplatom zbrinjavanja otpada po cijeni od 240 kuna po toni. Sada želimo, a nadam se da će do 2020. taj posao biti dovršen, sagraditi najmodernije postrojenje za obradu otpada. Riječ je o regionalnom centru koji bi se proširio na oko 40 hektara zemljišta. No, to ne bi bio deponij otpada ni spalionica, nego moderno tehnološko postrojenje za razvrstavanje smeća. U golemoj hali, koja će se prostirati na dva hektara, radit će strojevi za primarnu obradu otpada. Sve što se može reciklirati i vratiti na tržište, bit će vraćeno. Organski otpad posebno će se odvajati. Nakon te mehaničke obrade miješanog komunalnog otpada, ostaci tog otpada, odnosno pojedine gorive frakcije, mogu biti također ponovno iskorištene u vidu goriva iz otpada (GIO, odnosno engleski RDF). Riječ je o tehnologiji po standardima Europske unije - tvrdi Jozinović te dodaje da se u svom radu mora voditi načelima dobrog gospodara i tvrtku voditi na stabilnim financijskim nogama.
Kogeneracija
Stoga je, kaže, ideja tvrtke gradnja kogeneracijskog postrojenja. Jozinović ističe kako, za razliku od spalionice, kogeneracijsko postrojenje toplinsku energiju dobiva iz dva energenta: gorivih frakcija otpada i plina metana koji nastaje prirodnim truljenjem organskog otpada. Unutar jedne energane djelovala bi dva pogona, jedna na metan i drugi na RDF, te bi zajedno davali električnu energiju. Stoga je, kaže, besmislica razgovor o štetnim plinovima u okolišu. Ističe kako je Vladin strateški projekt 13 ovakvih regionalnih centara jer otpad treba nekako zbrinuti, a dosadašnja poluilegalna i ilegalna odlagališta nisu rješenje. Dok redom vadi dozvolu za dozvolom, opsežnu dokumentaciju kojom želi potkrijepiti tvrdnje o legalnom poslovanju, ističe kako cijeli projekt donosi i velik novac Koprivničkom Ivancu.
- Mi smo dosad reinvestirali 13 milijuna kuna dobiti. Samo Općini dali smo 5,9 milijuna kuna kroz različite naknade i poreze, uključujući komunalnu naknadu koja je najskuplja u Hrvatskoj i iznosi 150 tisuća kuna mjesečno. To je osam puta više nego na najskupljoj lokaciji u Zagrebu - naglašava Jozinović te objašnjava kako je problem s Općinom političke naravi jer oni smatraju da bi im trebalo pripasti još 30 posto ukupnih prihoda od zbrinjavanja otpada, “pogrešno tumačeći pravilnike”.
Komunalnu naknadu, kaže, plaćaju do 20. u mjesecu, a prije se uopće nije naplaćivala. Općinski je proračun, napominju u Piškornici, dva milijuna kuna, što znači da je Piškornica dosad Općini isplatila komunalnu naknadu i poreze u vrijednosti od gotovo tri proračuna.
- Od nas Općina itekako ima koristi - tvrdi Jozinović.
No, načelnik općine Mario Švegović (HSS) s time se baš i ne slaže.
- Mi ni danas nemamo ništa protiv gradnje centra za gospodarenje otpadom. Smatramo da je to dobra ideja. Problem je što se to jako oduljilo, a hrpa smeća se gomila. Nikad na Piškornici nije bilo toliko otpada kao sada, to je prestrašno - priča nam Švegović, dodajući kako se iz ponašanja Piškornice može vidjeti da im je na prvome mjestu zarada, a nju ostvaruju gomilanjem otpada iz velikog dijela zemlje.
Općina želi novac
Pitamo ga kako komentira Jozinovićeve tvrdnje da odlagalište plaća najskuplju komunalnu naknadu u zemlji.
- Tvrtka koja je prije deponirala otpad, Komunalac, plaćala nam je 60 tisuća kuna za 15 tisuća tona otpada. A oni plaćaju 150 tisuća kuna za odlaganje, prema dozvoli, 140 tisuća tona otpada. Procijenite sami - odgovara Švegović.
Prema njegovu mišljenju, glavni je problem što se tvrtka prema Općini i mještanima ponaša “bahato i kao da bismo mi trebali šutjeti što nam daju milostinju”. Tvrdi da su ih najave gradnje spalionice izbezumile i na to nikako neće pristati, bez obzira na to hoće li Piškornica spalionicu zvati spalionicom ili “kogeneracijom”.
- Ja se kao pojedinac tu ne mogu previše izboriti, ali sigurno je da mještani neće šutjeti. Dodatni je problem to što bi nam trebalo pripasti 100 kuna po toni otpada, ali ne iz budžeta Piškornice, nego iz proračuna jedinica lokalne samouprave koje tu odlažu svoje smeće. A Piškornica je svima njima poslala svoje tumačenje Pravilnika i odredbi i rekla im da to ne moraju nama plaćati, čime je Općina zakinuta za dvadesetak milijuna kuna - zaključuje načelnik.
Bitka građana, vlasti i javne tvrtke za gospodarenje otpadom sigurno se nastavlja. Posljednja je vijest, dobivena uoči izlaska ovog broja Magazina, kako je Piškornica odustala od gradnje energane u Koprivničkom Ivancu te pregovaraju s vlasnicima dvije parcele na lokacijama koje su zasad tajna. No, možda najbolji zaključak daje upravo Mihaljević iz Kriznog eko stožera.
- Sve je to igra jakog smetlarskog lobija koji želi zarađivati velik novac. A najbolja borba protiv njih je odvajanje otpada na kućnom pragu. Njima ne odgovara da je otpad odvojen jer tako gube sirovinu na kojoj zarađuju. Stoga će svatko od nas, kao što bi trebao i svatko u Hrvatskoj, odvajati otpad već na kućnom pragu i maksimalno reciklirati. Da se držimo toga, danas ne bi bilo potrebe ni za ovom spalionicom, ni za ovakvim razgovorima - zaključuje Robert Mihaljević.