Hrvatskoj je iz europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje 2014. - 2020. godine dodijeljeno ukupno oko 10,7 milijardi eura financijskih sredstava. Taj je iznos približno jednak 3,3% BDP-a na godišnjoj osnovi te čini, prema procjenama Europske komisije, oko 73% očekivanih nacionalnih javnih ulaganja u područjima u okviru kojih su sredstva namijenjena.
Intenzitet utjecaja fondova EU na nacionalna gospodarstva može se kvantificirati putem procjene utjecaja na rast BDP-a: ako bi Hrvatska iskoristila sva dodijeljena sredstva, odnosno puni potencijal fondova EU, prema nedavnim procjenama Hrvatske gospodarske komore, Hrvatskoj bi moglo uvećati rast BDP-a za 2-3 postotna boda. Koliko takav pozitivan učinak može biti značajan za gospodarstvo, govori i podatak da je Hrvatsko gospodarstvo tijekom gospodarske krize, odnosno u razdoblju 2008. - 2015. godine, zabilježilo pad BDP-a za oko 11%. Za usporedbu, od svih država svijeta za koje postoje relevantni usporedni podaci (točnije 189 država prema podacima MMF-a), u promatranom vremenu samo je sedam država na svijetu zabilježilo oštriji pad BDP-a u odnosu na Hrvatsku (Libija, Jemen, Ukrajina, Ekvatorijalna Gvineja, Srednjoafrička Republika, Grčka i San Marino).
Najvažniji sektori
Hrvatskoj su sredstva fondova EU dostupna u okviru sljedećih područja i tematskih ciljeva: komunikacijske tehnologije, prilagodba klimatskim promjenama, očuvanje i zaštita okoliša, promicanje održivog prometa, promicanje održivog zapošljavanja, ulaganja u obrazovanje... Uz navedena, ona koja su posebice interesantna korporativnom sektoru, prvenstveno malim i srednjim poduzećima, su područja poboljšanja konkurentnosti malih i srednjih poduzeća, poljoprivrednog sektora te sektora ribarstva i akvakulture (ukupno oko 1,92 mlrd. eura iz europskih strukturnih i investicijskih fondova) te područje jačanja istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija (ukupno oko 681 mil. eura).
Koliko je taj poduzetnički segment bitan za hrvatsko gospodarstvo, govori i podatak da je u Hrvatskoj od ukupnog broja poduzeća, oko 99,5% u kategoriji mikro, malih ili srednjih. Ta poduzeća ostvaruju oko polovice ukupnog prihoda svih poduzeća, oko 2/3 ukupne zaposlenosti te neznatno ispod 50% ukupnog izvoza. Uzimajući sve navedeno u obzir, jasno je da tom segmentu gospodarstva, u situaciji vrlo slaboga gospodarskog oporavka u Hrvatskoj, sredstva iz europskih strukturnih i investicijskih fondova mogu biti jedan od izvora financiranja razvojnih projekata. Naime, iznosi koje se mogu bespovratno dobiti nisu zanemarivi, ali su povezani s mogućnošću financiranja projekta, što poduzeća gotovo redovito ne mogu sama, već je presudna uloga financijskog sektora, odnosno banaka. Primjerice, kroz Operativni program konkurentnost i kohezija 2014. - 2020., iz Europskog fonda za regionalni razvoj poduzetnicima je na raspolaganju blizu 7,5 milijardi kuna. U slučaju fondova EU, uvijek se radi o bespovratnim sredstvima kojima se sufinancira samo dio investicije, a na investitoru je odluka kako će sufinancirati ostatak investicije (uz pomoć vlastitih sredstava, kredita itd.).
Prvi korak
Za veće iznose bespovratnih potpora mikro i mali poduzetnici mogu dobiti do 45%, a srednji do 35%, dok preostali dio do ukupne vrijednosti prihvatljivih troškova investicije trebaju osigurati iz vlastitih izvora ili vanjskim financiranjem.
Prijavitelj, dakle, u okviru projekta koji je prijavio na natječaj EU, sufinancira dio troškova prihvatljivih aktivnosti. Postoci sufinanciranja projekata kroz fondove EU ovise od natječaja do natječaja, ali se dobivena sredstva moraju koristiti namjenski odnosno u pravilu za financiranje troškova nastalih tijekom provedbe projekata, osim iznimno ako drugačije nije navedeno u uvjetima natječaja.
Stoga se postavlja pitanje gdje poduzetnici mogu zatražiti kredit? Vanjsko financiranje poduzetnici mogu osigurati kreditom HBOR-a ili bilo koje druge komercijalne banke, njihovom kombinacijom te HAMAG-BICRO jamstvom. Potrebno je istaknuti da postoje razvijeni programi kreditiranja projekata Europskih strukturnih i investicijskih fondova za potrebe privatnog, odnosno korporativnog sektora putem HBOR-a izravno, ali i kreditiranjem putem poslovnih banaka.
Razvojni programi
Namjena tih programa kreditiranja putem HBOR-a ili poslovnih banaka je financiranje troškova provedbe projekta koji obuhvaćaju dio projekta koji će se kandidirati za fondove EU, ali i uz mogućnost financiranja izdataka koji se odnose na osnovna i obrtna sredstva. Ukupno 12 banaka je uključeno u suradnju po HBOR-ovu programu kreditiranja projekata Europskih strukturnih i investicijskih fondova privatnog sektora. Iako je u Hrvatskoj 26 banaka s dozvolom za rad, navedene banke čine više od 91% udjela u ukupnoj imovini bankarskog sektora, što pokazuje značajan interes većih banaka u Hrvatskoj za sudjelovanje u financijskim programima potpore za projekte EU. Postojanje programa kreditiranja banaka isključivo za potrebe kreditiranja projekata fondova EU bitan je iskorak u procesu financijske potpore i olakšava pristup malim i srednjim poduzećima bankovnom financiranju. Olakšavanje pristupa malim i srednjim poduzećima financiranju prepoznato je i od strane Europske komisije, koja je u svom nedavnom Izvješću za Hrvatsku za 2016. godinu detaljno preispitala sprečavanje i ispravljanje makroekonomskih neravnoteža te navela da je poboljšan pristup malih i srednjih poduzeća bankovnom financiranju. Samo 13% malih i srednjih poduzeća je navelo da je imalo problema pri dobivanju bankovnih zajmova u 2015. godini, što je manje nego u susjednim zemljama i ispod prosjeka EU od 21%. Međutim, unatoč poboljšanjima, prema najnovijem istraživanju o pristupu financiranju za poduzeća (SAFE) pristup financiranju, u usporedbi s ostalim državama članicama EU i dalje je problem za hrvatska poduzeća. Općenito, kamatne stope banaka za poduzeća znatno su više od prosjeka država članica eurozone. Veće hrvatske banke već dugi niz godina imaju i tzv. EU deskove gdje poduzetnici mogu dobiti bitne informacije o načinima i mogućnostima za prijavu na natječaje EU, ali i o načinima i mogućnostima financiranja takvih specifičnih projekata. U praksi značajan broj poduzetnika nema znanja i kapaciteta za proučavanje kompleksne natječajne dokumentacije i pripremu za natječaj te zato angažiraju vanjske konzultante. Uočavajući takvu potrebu, pri HGK je još 2013. godine formirana Zajednica poslovnih savjetnika, odnosno konzultanata za fondove EU, koja trenutno ima više od 200 registriranih firmi. U Zajednici poslovnih savjetnika pri HGK, na jednom mjestu poduzetnici, ali i ostali korisnici natječaja EU mogu usporediti i pronaći odgovarajuće konzultante.
Svježi novac
Prema podacima Ministarstva poduzetništva i obrta, samo u prvih šest mjeseci ove godine kroz izravne kreditne aranžmane HBOR-a u sustav obrta, mikro i malih trgovačkih društava plasirano je 1,86 milijardi kuna više kredita nego u cijeloj 2015. godini. To je otprilike 400% više sredstava za hrvatskog poduzetnika nego što je to bilo u cijeloj 2015. Prema nedavnim procjenama Ministarstva financija, lani je od mogućih oko 900 milijuna eura povučeno samo oko 400 milijuna eura iz fondova EU, a Hrvatska je sa 62% iskorištenih sredstava bila uvjerljivo na zadnjem mjestu ljestvice iskoristivosti fondova EU. Prema posljednjim podacima Europske komisije, postotak iskorištenosti sredstava fondova EU koji su Hrvatskoj bili na raspolaganju u proračunskom razdoblju 2007. – 2013. godine dosegnuo je 69,7%, ali je Hrvatska i dalje na posljednjem mjestu po iskorištenosti fondova među državama EU. Naime, u svim ostalim državama postotak iskorištenosti je više od 80%, dok je prosjek na razini svih država EU 92,5%.
S obzirom na to da implementacija projekata za navedeno proračunsko razdoblje još traje, postotak će se prema kraju godine ipak još malo povećati. Međutim, teško je očekivati brze promjene i velik napredak u tako kratkom razdoblju ako je poznato da je Hrvatska već dulje vremena na začelju po iskorištenosti sredstava fondova EU. Čak je i Bugarska, najnerazvijenija država EU, sa stopom iskorištenosti sredstava od 95%, iznad prosjeka EU.
U Hrvatskoj su potrebne osjetne promjene jer procesi najave, raspisivanja i provedbe natječaja EU traju, s aspekta korisnika EU sredstava, pretjerano dugo. Država bi trebala puno kvalitetnije definirati kratkoročne i dugoročne ciljeve po pitanju fondova EU, a osobita pažnja bi se trebala posvetiti kapitalnim ciljevima. U tom procesu bankarski sustav je spreman financijski pratiti ozbiljne i pripremljene projekte. Naime, dostupnost i raznovrsnost kreditnih linija vezanih uz prijave projekata na natječaje EU, odnosno olakšavanje pristupa financiranju projekata, omogućava poduzetnicima lakše zatvaranje financijske konstrukcije, doprinosi efikasnosti njihova poslovanja i razvoja. Time se, u konačnici, pridonosi i većem interesu za natječaje za sredstava fondova EU te povećava stopu iskorištenja fondova EU u Hrvatskoj.
-----------------------------
Komentar Davora Majetića: Krivi ljudi na pravim mjestima?
Sada je i službeno, ponovo smo u predizbornoj kampanji. Mada, kada bolje promislite, predizborna kampanja zapravo traje bez prestanka zadnjih godinu dana. Kada kampanja toliko traje, očekivali biste da su sve teme nekoliko puta spomenute, analizirane i predložena prava rješenja. Među temama koje se nisu spominjale niti otvarale ima jedna koju, slučajno ili ne, gotovo uopće ne spominje niti potiče ni jedna politička opcija. Radi se o temi koji i kakvi ljudi bi trebali obnašati ključne i odgovorne pozicije u vođenju i upravljanju državom, osim stranačke pripadnosti i podobnosti. A zašto je to važno? Upravo sada bombardirani smo raznim obećanjima i programima političkih stranaka. Ne ulazeći u sadržaj svih tih programa i obećanja, kada bi programi bili čak i idealni, to neće značiti baš ništa ako nemate prave ljude, koji će predvoditi prave timove i koji će biti spremni, vješti i odgovorni, provoditi taj idealan politički program u našu svakodnevicu. I stoga mi u HUP-u smatramo da je razgovor o programima, bez istovremenog razgovora o ljudima i njihovim nužnim karakteristikama i vještinama, samo polovica priča i slike. I danas ulazimo u kampanju gdje se, barem za sada, malo govori o ljudima i budućim liderima naše izvršne vlasti. A kako je to do sada bilo? Ako izuzmemo zadnje izbore, jedina osoba za koju smo znali u vrijeme kampanje da će obnašati izvršnu vlast bio je kandidat za premijera.
A kada na kraju kampanje dođe vrijeme za imenovanje ostalih konkretnih ljudi na konkretne pozicije, proces imenovanja je u potpunosti netransparentan i čini se pun kompromisa, nekih obećanja i stranačkih odnosa te međustranačkog trgovanja. No, da budemo u potpunosti korektni. U svrhu kampanje koja se vodila zadnjih godinu dana govorilo se o ljudima koji su bili na odgovornim funkcijama i poslovima. Međutim, govorilo se manje o njihovu radu, propuštenim ili nedonesenim odlukama, rezultatima, timovima, a više o tome u kakvom autu se voze, koliki su im troškovi telefona, dnevnice koje su im isplaćene, te s kime ručaju i što rade njihovi prijatelji. Kada bismo radili profil ministrice/ministra prema onome što se tražilo, pisalo u javnom prostoru, onda bi idealan ministrica/ministar izgledao otprilike ovako: plaća bi trebala biti što manja (svakako ne više od 15.000 kuna neto), treba imati mobitel, ali svakako sa što manjim troškovima (naravno da svi koji imaju broj mobitela ministrice/ministra očekuju da im se ona/on uvijek javi bez obzira na troškove), da ima službeni auto srednje kategorije, po mogućnosti stariji, koji bi bilo idealno da vozi sam, da po mogućnosti ima što manje prijatelja, odnosno ne daj bože neku poslovnu prošlost, jer se neke odluke (nevažno da li dobre ili loše) mogu razumjeti kao pogodovanje prijateljima, što je nedopustivo u našem javnom prostoru.
Po opisanom nije lako biti ministar i uz takve uvjete dobro raditi svoj posao jer nema puno govora o tome što je uistinu važno, a to je da li ministrica/ministar, osim političkog mandata koji očekujemo, ima vještine i znanja raditi taj jako važan posao, te o rezultatima koje ministrica/ministar i njezin/njegov tim ostvaruju. (I shodno tome, što im je sve potrebno da bi odradili svoj posao i dostigli ciljeve koje su obećali.) Primjećujete da nisam uopće spomenuo domoljublje koje je prečesto bilo tema svih, pa i ove zadnje predizborne kampanje. Smatram potpuno promašenim voditi razgovor o domoljublju u kontekstu izborne kampanje. Pa za boga miloga, svaka osoba koja želi služiti hrvatskim građanima i hrvatskoj državi, a to je bit posla Vlade i Sabora, mora biti domoljub i voljeti svoju domovinu. Stoga to očekujem od svake osobe koja želi obnašati takve ozbiljne i odgovorne funkcije, i tu nema prostora za nadmetanje i za različitost. I tu ne smije biti manjeg ili većeg domoljuba.
I zato mi kao HUP želimo ukazati, otvoriti javni dijalog u ovoj kampanji oko pitanja što mora znati i kakav mora biti budući član hrvatske Vlade. Ono što poslodavci minimalno očekuju od svakog člana Vlade je znanje i iskustvo u vođenju timova i ljudi (prečesto smo imali dojam da je ministar cijelo ministarstvo), da razumije i ima iskustva što znači biti dio tima i da radi timski (gotovo svaki problem koji mi kao poslodavci imamo uključuje više ministarstava i bez timskog rada ministara u Vladi nema rješavanja niti jednog problema), da ima osnovna znanja i iskustva u resoru u kojem radi, da ima liderske vještine, odgovornost i profesionalnost. I da spomenem, mada bi trebalo biti logično, da ima politički mandat raditi svoj posao jer je do sada bilo previše ministara koji to nisu imali, i zbog toga nisu učinili puno.I predložit ćemo novom mandataru da javno, prije imenovanja u Saboru, predstavi sve svoje buduće članove Vlade, njihove vrline i vještine zbog kojih će oni dobiti priliku raditi tako važan i odgovoran posao. Upravo iskustvo zadnje Vlade ukazuje na to koliko je to važno i kritično. Krivi ljudi ne mogu provesti odličan program, dok odlični ljudi mogu popraviti i unaprijediti loš program i učiniti ono što svi očekujemo, da služe u interesu i svim hrvatskim građankama i građanima.