Porez na nekretnine, koji se trebao uvesti od 1. siječnja iduće godine, ali ga je premijer Andrej Plenković zbog pobune u javnosti odgodio, trebao je zapravo objediniti tri postojeća lokalna nameta (komunalna naknada, porez na vikendice i spomeničku rentu), ali i uvesti reda u sadašnji sustav naplate komunalne naknade, koji je u ovom obliku suštinski nelogičan, nepravedan i neučinkovit.
Komunalnu naknadu naplaćuju gotovo sve jedinice lokalne samouprave, podaci su koje smo dobili iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, osim sedam općina - Bilice, Klakar, Sokolovac, Žumberak, Đurmanec, Jesenje i Gundinci.
Prema analizi koje je Ministarstvo radilo, u 556 jedinica lokalne samouprave u 2016. bilježi se povećanje prihoda u odnosu na 2014., i to zato što se povećala stambena površina za koju se naplaćuje komunalna naknada za 10,3 posto, što može biti pokazatelj da je jednostavno više stambenih nekretnina, a ne da je sustav postao učinkovitiji, jer se podaci u većini gradova i općina ne ažuriraju, na što je upozorila i Državna revizija 2013.
Prema ovim podacima, na godišnjoj se razini od komunalne naknade prikupi oko 2,1 milijarda kuna.
Ne toliko impresivno
U Hrvatskoj je 1950 milijuna stanova namijenjenih stalnom stanovanju, a od tog broja oko 25 posto stanova je nenastanjeno. Poduzetnik i autor bloga Eclectica, Nenad Bakić, izračunao je da je vrijednost tih stanova oko 150 milijardi eura, a u Europskoj smo uniji na prvom mjestu prema vlasništvu nekretnina, uzmu se li u obzir i vikendice i stanovi za iznajmljivanje. U tom smislu, prihod lokalnih jedinica od 2,1 milijardu kuna godišnje koji prikupe od ubiranja komunalne naknade ni ne izgleda toliko impresivno. A da se kojim slučajem uveo porez na nekretnine od iduće godine, gradovi i općine u svojim bi proračunima mogli računati na oko 15 posto više sredstava, ili oko 315 milijuna kuna na godišnjoj razini, jer se pretpostavljalo da će se podaci o nekretninama ažurirati, a vlasnici novije sagrađenih nekretnina plaćali bi nešto viši iznos nego što sada plaćaju za komunalnu naknadu, jer sustav naplate komunalne naknade uopće ne prepoznaje kakva je nekretnina - je li riječ o ruševini ili vili s bazenom.
Lokalnim jedinicama je, osim toga, s namjerom uvođenja poreza na nekretnine bila dana i mogućnost da ta sredstva ne moraju isključivo trošiti na komunalnu infrastrukturu, dok je sada komunalna naknada namjenski prihod gradova i općina, a sredstva prikupljena od tog nameta mogu se koristiti isključivo za komunalne namjene (odvodnja atmosferskih voda, održavanje javnih površina i nerazvrstanih cesta, groblja, javne rasvjete, građenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture), ali predstavnička tijela mogu odrediti da se ta sredstva koriste i za građenje i održavanje javnih objekata, kao i za energetsku učinkovitost.
Nelogičnosti
Komunalnu naknadu plaćaju vlasnici ili korisnici stambenih prostora, poslovnih prostora, garaža te građevinskog zemljišta koje služi za poslovnu djelatnost, kao i vlasnici neizgrađenog zemljišta. Jedinice lokalne samouprave same donose odluku o visini komunalne naknade prema zadanoj formuli iz Zakona o komunalnom gospodarstvu. Visina komunalne naknade dobije se tako da se pomnoži vrijednost boda s koeficijentom zone i koeficijentom namjene. Najviši koeficijent zone može iznositi 1, a riječ je većinom o nekretninama koje se nalaze u centru gradova i općina, s dobrom komunalnom opremljenošću, dok su manji koeficijenti za nekretnine izvan centra. Koeficijent namjene, pak, ovisi o vrsti nekretnine - ako je riječ o stambenom prostoru ili prostoru koji koriste neprofitne organizacije, on iznosi 1, kao i za garažu, a za neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05. Za poslovni prostor koji služi za proizvodnju koeficijenti se kreću u rasponu od 1 do 5, a za ostale djelatnosti od 1 do 10.
I tu sada dolazimo do brojnih nelogičnosti.
Kako to da, primjerice, jedan siromašni Vukovar, u kojem je prosječna cijena metra četvornog stana 426 eura, ima veću stopu komunalne naknade (0,19 posto), nego Dubrovnik, gdje je prosječna cijena kvadrata stana 3349 eura i koji ima jednu od manjih stopa komunalne naknade (0,02 posto)?
Dakle, za stan od 100 metara četvornih u centru Vukovara, mjesečno ćete morati izdvojiti 50 kuna, odnosno 600 kuna godišnje, dok ćete za stan iste površine u povijesnoj gradskoj jezgri Dubrovnika plaćati 46 kuna mjesečno, ili 552 kune godišnje.
U Splitu, primjerice, gdje je prosječni metar četvorni stana gotovo dvostruko skuplji nego u Zagrebu, za nekretninu na Rivi plaćat ćete komunalnu naknadu od 70 lipa po metru četvornom, a u Zagrebu na Cvjetnom trgu 87 lipa. U Rijeci ćete komunalnu naknadu plaćati 34 lipe po metru četvornom, gdje je prosječna cijena stana 1417 eura po kvadratu, a u Sisku, gradu koji se može nazvati slučajem zbog propale industrije i velike nezaposlenosti, a gdje je kvadrat stana više nego upola jeftiniji, za komunalnu naknadu morat ćete mjesečno izdvojiti 50 lipa po metru četvornom.
Velike razlike
Ako se gledaju svi gradovi ukupno, Rijeka ima najveću vrijednost boda (1,27 kuna po metru četvornom), ali se taj maksimalan iznos plaća samo za stanove na Korzu, koji su u prvoj zoni, dok se već u drugoj zoni vrijednost boda množi s koeficijentom zone od 0,27, pa je cijena komunalne naknade za centar grada, osim Korza, 34 lipe po metru četvornom.
Razlike su vidljive i u samim gradskim četvrtima. Zone se u jedinicama lokalne samouprave određuju prema lokaciji nekretnine, ali i prema komunalnoj opremljenosti. Tako ćete, primjerice, za stan od 100 metara četvornih u elitnoj četvrti Mlinovi, koja je u drugoj zoni u Zagrebu, plaćati jednaku komunalnu naknadu kao i za stan iste površine u Sloboštini, gdje je metar četvorni stana znatno jeftiniji.
Ili u Splitu, primjerice, istu cijenu komunalne naknade za stan plaćate ako živite unutar Dioklecijanove palače, kao i da imate stan na Mejašima, rubnom gradskom području.
Još jedan od apsurda naplate komunalne naknade, gdje jedinice same određuju vrijednost boda, leži i u sljedećem primjeru: građani Kaštela, naime, koji se nikako ne može pohvaliti dobrom komunalnom opremom, dapače, neke ulice uopće nemaju asfalt, niti javnu rasvjetu, plaćaju najskuplju komunalnu naknadu u zemlji, čak kunu po metru četvornom u prvoj zoni. Tako ćete za obiteljsku kuću od 300 metara četvornih u ulici koja nema asfalt, javnu rasvjetu, niti kanalizaciju, godišnje plaćati čak 3600 kuna.
No, ako obiteljsku kuću iste površine imate u Svetoj Nedelji, gdje je visina boda za izračun komunalne naknade najmanja u Hrvatskoj i iznosi svega 17 lipa po metru četvornom, onda ćete godišnje plaćati tek 612 kuna.
