U sjeni prošlotjednih događaja na osječkome Županijskom sudu, gdje je promjena iskaza kapetana hrvatske nogometne reprezentacije na suđenju Zdravku Mamiću uzburkala duhove, gotovo potpuno neprimijećeno je prošla jedna druga vijest u slučaju koji je svojedobno punio novinske stupce svih medija.
Nakon trogodišnjega suđenja na zagrebačkome Općinskom kaznenom sudu donesena je nepravomoćna sudska presuda u postupku protiv predsjednika državnoga sindikata liječnika, Ivice Babića - i to oslobađajuća. Babić je bio optužen da je 1995. tražio da mu se napravi krivotvorena liječnička dokumentacija prema kojoj je tri godine ranije, 1992. dok je kao pripadnik vojnoga saniteta boravio na prvoj liniji obrane, pao na glavu te zadobio ozljedu oka, a na osnovi nje i 40-postotni invaliditet. Čitav postupak također je počeo pod prilično čudnim okolnostima.
Gabrićeve optužbe
Optužbe o Babićevu navodnom lažnom invaliditetu prvi je iznio poznati oftalmolog i vlasnik poliklinike Svjetlost Nikica Gabrić, i to u nekoliko medija.
- Babić je lažni ratni invalid, neka me tuži ako je to laž - izjavljivao je Gabrić, tvrdeći da za to ima dokaze. Gabrić je također početkom siječnja 2014. godine Večernjem listu izjavio da je informacije o navodnoj Babićevoj lažnoj invalidnosti dobio najmanje 10 godina ranije, i to slučajno jer ga je ministar branitelja u Vladi Ivice Račana, Ivica Pančić, zamolio da pogleda jednu anonimnu prijavu protiv Babića, što je Gabrić i učinio te zaključio da je prijava osnovana, no zbog kraja Pančićeva mandata, kaže, tada se nije ništa dogodilo. Tajming čitave priče također je bio zanimljiv budući da je tada u tijeku bio veliki štrajk liječnika koji je kao čelnik sindikata predvodio upravo Babić. Optužbe za lažiranje invaliditeta ubrzo su se iz sfere medija preselile u sferu pravosuđa. Ivica Babić krajem siječnja 2014. uhićen je i pritvoren, a nakon pokretanja kaznenoga postupka postali su, naravno, i poznati argumenti na osnovi kojih je progon pokrenut. Optužba se prije svega, a netko bi mogao reći i isključivo bazirala na iskazu dr. Mije Fetta, Babićeva kolege iz Opće bolnice u Virovitici, osobe koja mu je, prema Babićevu kazivanju, 1995. izradila krivotvoreni nalaz. Naime, kako je Fett ispričao i u istrazi i tijekom suđenja, Babić ga je 1995. zatražio da mu izradi antidatirane nalaze prema kojima je 1990. imao potpuno zdrav vid na lijevom oku, premda mu je rekao da na lijevo oko ne vidi od djetinjstva, te da mu takvi nalazi trebaju za dobivanje odštete od osiguranja.
- Iako nevoljko, prihvatio sam to i izašao kolegi u susret, s time da sam u to vrijeme bio i šef oftalmologije u virovitičkoj bolnici i sudski vještak i smislio sam način na koji da to napravimo, a da to bude uvjerljivo - rekao je Fett, pojasnivši da je za stvaranje tih antidatiranih dokumenata Babiću koristio nalaze drugih pacijenata. Izradio je, tvrdi dva nalaza, jedan iz 1990. iz kojega je proizlazilo da ima savršeni vid te drugi iz 1992. iz kojega je vidljivo da Babić ima poteškoća s vidom.
Nestali karton
Međutim, na ispitivanju na suđenju, došlo je do zanimljivoga preokreta, a čiji detalji nikada nisu dosad objavljeni u javnosti. Naime, tijekom trajanja čitave istrage, te i u vrijeme podizanja optužnice Državno odvjetništvo nije moglo pronaći originalni Babićev karton iz bolnice u Virovitici, jer je bio nestao. Riječ je dakle upravo o onome kartonu u kojemu su se nalazili nalazi koje je Fett prema vlastitim riječima krivotvorio. Na ispitivanju Fett je za nestanak ovoga kartona izravno optužio Babića, rekavši kako je naknadno spoznao da je Babić jednom prilikom u bolnici sam zatražio svoj karton koji od onda više nije viđen.
- Pitao sam administratoricu kako to da kartona nema, a ona mi je rekla da je dr. Babić jedan dan, oko 15 sati, bio u ambulanti te zatražio karton navodeći da ide kod mene na očni odjel, a ona mu je dala karton. Ona je nakon toga otišla na godišnji odmor, a kada se vratila, vidjela je da karton još nije vraćen - rekao je Fett sutkinji. Ono što Fett nije znao jest to da je Babić u tome trenutku na sud donio karton, objasnivši da mu ga je nepoznata osoba anonimno dostavila u poštu. Uslijedila su teška pitanja Babićeva odvjetnika Milenka Umićevića, a Fett je nakon nekoliko pitanja zatražio da ode na WC. Prije svega Fett je priznao kako se radi o spornome kartonu te da je na njemu njegov rukopis, međutim problem je bio u tome što su se na nalazu nalazili i pečati iz 1990. pa bi ispalo da je Fett, prema vlastitim riječima, pet godina čuvao pečat kako bi ga upotrijebio na krivotvorenome nalazu 1995. godine. Fett nije znao odgovoriti na pitanje je li u sastavljanju nalaza koristio jednu ili više olovaka, također u nalazu se nalazio i nalaz vidnoga polja, za koji je Fett ustvrdio da se ne može simulirati.
Svjedočio i Dečak
Također, ono što je u nekoj mjeri bacalo sumnju na Fettov iskaz bila je činjenica da su dva nalaza, iz 1990. i 1992., a za koje je Fett tvrdio da su krivotvoreni isti dan, bili na različitim papirima koji su se koristili kroz godine. Dakle, svaki od nalaza - onaj iz 1990., onaj iz 1992. te jedan iz 1995. - bio je napravljen na različitim papirima. Fett je, međutim, čitavo vrijeme ispitivanja tvrdio kako je krivotvorio te nalaze te da je o svim tim detaljima vodio računa.
Fett je također iznio još nekoliko detalja, koje će međutim tijekom kasnijeg postupka drugi svjedoci demantirati. Rekao je da je krivotvorenje nalaza naložio medicinskoj sestri Heleni Ratić koja je to i napravila. No, saslušana tijekom suđenja, Helena Ratić je s indignacijom odbacila takve Fettove optužbe, navevši da niti ju je Fett ikada tako nešto tražio, niti bi ona to napravila.
- Kako sam znala kakav je, nisam si dopustila takve stvari, a njemu neka sve ide na dušu - ispričala je sestra.
Na kraju je kao svjedok saslušan i zapovjednik 127. brigade general Đuro Dečak, koji je pak rekao kako se sjeća da je na terenu stradao Babić, no detalja se nije mogao sjetiti.
- Nisam osobno bio prisutan stradavanju, ali sam o tome saznao iz referiranja zapovjednika bataljuna kojim mi je rekao da je izgubio još jednoga liječnika. Znam da je Babić zbog zadobivene ozljede zatražio liječničku pomoć, a poslije se vratio i bio u postrojbi - rekao je Dečak. No osim iskaza svjedoka Babić je tijekom suđenja dostavio niz dokumenata koji su pak opovrgavala i da je problem s vidom imao od rođenja - liječničko uvjerenje kod zapošljavanja, iz 1981. potvrdu iz JNA iz 1983. iz koje je proizlazilo da je u bivšoj vojsci bio strijelac, liječničko uvjerenje za vozački ispit od 1981. iz kojega proizlazi da nije imao smetnje, zatim fotografije iz vojske i na dokumentima na kojima na niti jednima nije imao naočale itd. Poznatoga oftalmologa Nikicu Gabrića, koji je prvi iznio priču o Babićevu lažnom invaliditetu, na suđenju ni obrana niti tužiteljstvo nije predlagalo za svjedoka.