- Tražio sam premještaj iz vinkovačke Opće bolnice nakon što su me tri dana ostavili da ležim s otvorenim opeklinama drugog i trećeg stupnja na licu, prsima, trbuhu i rukama u sobi na odjelu, bez sterilnih uvjeta, te s ranama prekrivenim tek tankim vazelin-gazama i bez redovitog previjanja - ispričao nam je 32-godišnji Ante Ivančević iz Pule, koji je prekjučer uspio na vlastiti zahtjev dobiti premještaj iz Opće bolnice u Vinkovcima u zagrebačku Kliniku za traumatologiju.
U bolnici u Vinkovcima završio je u utorak, 8. kolovoza, nakon nezgode s ručnim plinskim plamenikom, a nakon prijema na hitnu u Vinkovcima, kaže, prebačen je u bolnicu.
- Prilikom prijema su me previli, namazali, dali mi infuziju i smjestili na odjel u sobu s još jednim pacijentom. Taj dan bio sam u šoku pa nisam ni u što sumnjao, ali drugi dan, kad je ujutro došla vizita, te kad sam pokušao doznati u kakvom sam stanju, a na moja pitanja nitko nije odgovarao, zabrinuo sam se, ali i dalje sam mislio da će se pobrinuti za mene - kaže Ivančević. Međutim, taj, drugi dan doktori su me previli u operacijskoj sali tek u poslijepodnevnim satima te ostavili u sobi na odjelu.
Loši uvjeti
- Ležao sam prekriven samo vazelin-gazama, zapravo s otvorenim ranama u sobi na odjelu s još jednim pacijentom, kojem su dolazili posjeti. Sobom su letjele muhe, pod je bio izuzetno prljav, pun prašine. Sestre su me uvjeravale da nigdje nema potpuno sterilnih uvjeta. Inače, sestre želim pohvaliti jer su, usprkos svojim ograničenim mogućnostima i ovlastima, radile najbolje moguće. Dale su mi potom neku zahrđalu željeznu konstrukciju, rekavši da je to tzv. šator na koji ide plahta kako bih imao sterilne uvjete, ali nisam to stavio jer mi se zahrđala konstrukcija tog šatora činila izuzetno nečistom. Bojao sam se da mi se ne inficiraju rane - govori Ivančević. Nastavlja da je već tijekom drugog dana poslijepodne počeo samostalno ispirati rane fiziološkom otopinom, jer mu u suprotnom to nitko drugi ne bi napravio.
- Treći dan, kad sam ih pitao hoće li me danas previjati, sestre su mi rekle da ne, jer da su doktori rekli kako sada dva dana neće raditi ništa. Tek onda me uhvatila panika. Te gaze su se zalijepile za rane, sve je bilo vrlo prljavo, ispirao sam se i dalje samostalno fiziološkom otopinom, ali nisam sve mogao baš dobro isprati. Morao sam ih moliti da mi daju infuziju, tablete protiv bolova, pitao sam ih za kreme, jer nitko sustavno nije brinuo o tome - kaže Ivančević, koji je treći dan navečer odlučio potražiti mogućnost da napusti bolnicu u Vinkovcima. Kad je pitao osoblje bolnice u Vinkovcima je li to moguće i kakva je procedura, sestre su mu odgovarale da nije, jer da ga oni mogu liječiti.
- Prvo su mi rekli da samostalno moram osigurati drugu bolnicu i prijevoz do nje - kaže Ivančević. Međutim, nije odustao, tražio je na internetu način kako to može napraviti.
Promjena ponašanja
- Zvao sam Hrvatski zavod za javno zdravstvo, ali tamo mi nitko ništa nije znao reći. Potom sam nazvao Ministarstvo zdravstva, u kojem su me uspjeli prespojiti nekoj ženi, ne znam ime, koja mi je rekla kako to nije baš normalno i objasnila da bolnica u kojoj boravim mora osigurati premještaj te mi osigurati sanitetski prijevoz - kaže Ivančević. No, u bolnici u Vinkovcima i dalje su ga uvjeravali kako ga oni mogu liječiti, ali njihovo se, kaže, ponašanje promijenilo kad su čuli da je zvao Ministarstvo.
- Odmah su me previli, došla je doktorica i namazala mi lice kremom pa je kasnije došao drugi doktor i rekao da će doći sestre da mi nakapaju oči, ali to se ipak nije dogodilo. No dramili su oko sanitetskog prijevoza, uvjeravali me da mora doći sanitet iz moje Istarske županije. Rekao sam im da je to potpuno besmisleno. U konačnici je nakon mog poziva Ministarstvu došla sestra i rekla da su mi osigurali premještaj u subotu ujutro u zagrebačku Kliniku za traumatologiju te da ću dobiti i prijevoz - prepričava Ivančević. U zagrebačkoj klinici, kaže, ostao je iznenađen tretmanom.
- Ovdje kao da sam došao u Hilton, odmah su me previli, stavili mi kremu, snimili mi pluća, dali kapi za oči... Neusporedivo. Zato sam odlučio istupiti javno jer želim da ljudi znaju kako imaju pravo tražiti primjerenu zdravstvenu skrb. Nisam tražio ništa više od onog što mi pripada. A i nadam se da će se možda u bolnici u Vinkovcima nešto promijeniti, barem da pacijente počnu tretirati kao ljude, ako već nemaju novca za drugo - kaže Ivačević.
ODGOVOR BOLNICE: “Sve je bilo prema pravilima struke”
U vinkovačkoj bolnici kažu da je pacijent zaprimljen u utorak i liječen prema svim pravilima struke.
- Zaprimljen je s opeklinama prvog i drugog stupnja, koje su odmah zbrinute u operacijskoj sali u sterilnim uvjetima - kaže doktor Miroslav Kasić te dodaje kako mu je obavljena “toaleta opeklina te je dobio propisanu terapiju, koja je uključivala odstranjivanje mjehura, masti za opekline, antitetanus te antibiotik i infuziju, kao i sredstva protiv bolova”.
- To je uobičajena metoda liječenja opeklina, s obzirom na njihovu lokalizaciju i krupnu konstituciju bolesnika - pojasnio je Kasić.
Nakon što je pacijent izrazio želju za premještajem, vinkovačka bolnica tražila je da ga se primi u riječku bolnicu na Sušaku, no riječki liječnici su odbili prijem do utorka.
- Kako je pacijent i dalje inzistirao na premještaju, dogovorili smo da ga se primi u Traumatološkoj bolnici u Zagrebu, organizirali sanitetski prijevoz, pa sam pacijenta osobno previo te nabavio sterilnu opremu za put kako ne bi došlo do infekcije - kaže Kasić. J V. N.