Električni bicikl Leo izgleda pomalo neobično i više je nalik motoru. Prototip je gotov, a već se unose neke sitne izmjene prije nego se lansira na tržište Europe za nekoliko mjeseci. Gledamo ga u tvorničkoj hali zagrebačke tvrtke DOK-ING Automotiv, smještene na Žitnjaku. Oko nas užurbano se radi na zadnjim pripremama za njegov skori izlazak u vanjski svijet. Voditelji projekta kažu kako imaju puno planova za svoje najnovije “dijete”, koje je četvrto u njihovoj električnoj obitelji. Najprije su stvorili automobil Loox, potom dostavno vozilo Tom-Tom te The Core, električni skuter. Nedugo nakon njega odlučili su da je vrijeme za korak dalje. I tu su gdje jesu - s novim električnim biciklom, za koji nam kažu kako se može voziti i kao skuter, ovisi o tome kako ga se registrira.
Oko 15 tisuća kuna
Prošle godine su, kaže glavni inženjer elektrotehnike Šime Zonjić, istražujući tržište skutera shvatili da bi dostavni bicikl mogao dobro proći, jer postoji velika potreba za njim. Nakon toga su počeli razvijati ideju i sad već imaju prototip. Do kraja godine završit će razvoj, kažu, a onda će ga staviti na svjetsko tržište za lake dostave. Prednost im je što se mogu voziti u pješačkim zonama, što je praktično za manje dostave u područjima gdje skuter ne smije, a pješice dostavljati nešto, posebno hranu, nije najbolje rješenje. Običan bicikl je dobar, ali zahtijeva jako dobru kondiciju vozača koji bi cijeli dan s njim jurio po gradu, a dostava na rolama nikad nije posve zaživjela u našoj zemlji. Osim toga, sve više shopping sustava razmišlja o dostavama koje bi funkcionirale tako da se iz jednog skladište male dostave razvoze u nekom području. Ovaj bi bicikl bio idealan za takvo što, kažu u DOK-ING Automotivu. On je prvenstveno namijenjen za poslovne svrhe, manje za rekreativnu vožnju, premda kažu kako očekuju da bi se određeni broj ljubitelja ove vrste bicikala moglo oduševiti proizvodom i izdvojiti za njega oko 15 tisuća kuna plus PDV, kolika će mu biti cijena.
Prednost mu je da može biti oboje: i bicikl i skuter. Ako se koristi kao bicikl, smije voziti brzinom do 25 kilometara na sat, a ako pak kao moped, onda do 45. Za svaki slučaj ima svu opremu za moped, pa se korisniku prepušta odluka kako će ga koristiti. No, vlasnik mora odabrati kao što će ga registrirati i pridržavati se pravila koja vrijede za tu skupinu vozila.
- Bicikl ima pedale, naravno, jer ih mora imati zbog zakonske regulative. No, one su važne iz nekoliko razloga: kad se bicikl pokreće, potrebno je malo ih zavrtjeti. Može ih se okretati i kod nekog nezgodnog nagiba na cesti, da se olakša motoru, a i nužne su da bi vozač držao noge na njima, jer inače nema gdje - pojašnjava nam Zonjić i pokazuje kako će svaki korisnik na prednji dio motora dobiti košaricu, u koju će se moći staviti do 25 kilograma tereta, dok će nazad moći još 50. Inženjeri su procijenili kako je to dovoljna težina za njegovu namjenu, a to su male i ne pretjerano teške dostave. To je prototip, kaže, a već su usavršili izmjene. U proceduri redizajna dodali su držač za bočicu pića, još jednu dodatnu košaricu ispod volana, kao i malu kuku na koju se može objesiti poneka vrećica. Bicikl će, osim toga, biti žarkih boja i prepoznatljiv, što je također bio jedan od ciljeva kad ga se stvaralo. Nosivost mu je oko 150 kilograma, uključujući vozača. Iduće godine diljem Europe kreće reklamna kampanja za ovaj električni bicikl, a malo prije započet će i serijska proizvodnja.
- Radimo na tome da osnujemo distribucijsku mrežu u Europi kako za kupovinu, tako i za servis svih naših vozila, pa i ovog. Nema tu puno za raditi, da se razumijemo. Za razliku od uobičajenih vozila, gdje ima dosta posla na godišnjem održavanju, kod naših samo treba održavati hidraulične kočnice i gume. To je zapravo sve. Zasad nas se u Hrvatskoj može kupiti isključivo u pogonu u Zagrebu, no možda ćemo to i promijeniti. Zasad ne planiramo, ali tko zna, možda se u roku od nekoliko godina stvari promijene - kaže Ivo Zamberlin, voditelj prodaje, i dodaje kako naša zemlja, nažalost, nije veliko tržište. Osim toga, ljudi kod nas zasad ovakva vozila uglavnom koriste u privatne svrhe, manje u poslovne, a za takvo što cijene DOK-ING Automotiva su im previsoke. No, dodaje, očekuje kako će u godinama koje su pred nama sve više tvrtki početi razmišljati o nabavi vozila za svoje potrebe, a vjeruje da će se mnogi okrenuti upravo električnom pogonu.
Posve novi program
U DOK-ING-u su se tim načinom pogona počeli ozbiljnije baviti 2009. godine. Vlasnik tvrtke Vjekoslav Majetić u tom je trenutku već kod kuće, u svojoj garaži, sam sastavio električni automobil. Bila mu je to neko vrijeme isključivo privatna strast, a onda je počeo razmišljati kako bi bilo da svoju strast pretvori u posao. Tvrtka koja inače godinama uspješno proizvodi strojeve za vatrogastvo, rudarstvo i razminiranje, po čemu je najpoznatija u nas kao i u svijetu, tako je počela posve novi program. Zaposlenici su se bacili na posao i u roku od godine dana su već stvorili koncept električnog automobila Looxa, kako su ga nazvali, i s njim otišli na sajam u Ženevu.
Tamo su bili jedini među većim proizvođačima koji su sa svojim pogonom došli na štand. Premda su neki došli s električnim programom, jedini je njihov bio dovoljno razvijen, kaže nam Zamberlin. Privukli su veliku pozornost publike, ali i raznih proizvođača iz automobilske industrije. Tada su shvatili kako rade nešto što je ljudima privlačno, što ih zanima i što bi mnogi od njih, da je dostupno na tržištu, i kupili. To im je bio veliki poticaj da nastave s radom.
Ozbiljan posao
- Taj smo auto razvijali u skladu s našim mogućnostima - kako financijskim, tako i ljudskim. Morate imati na umu da u našoj zemlji u tom trenutku nije bilo autoindustrije i nismo mogli pronaći dovoljno obrazovan i iskusan kadar. Drugi, koji su počeli nakon nas, zbog toga su nas na kraju i prestigli, ali nas to nije jako uzrujalo, jer nam to nije glavni biznis. Kad smo počeli bilo je to samo ispipavanje bila tržišta, no s godinama se pretvorilo u ozbiljniji posao - kaže Zamberlin dok sjedimo u malom uredu smještenom u pogonu i promatramo kako radnici dovršavaju razne dijelove strojeva. Električne ne diraju - jer su gotovo završeni, pa se ovih dana više bave drugim strojevima koje tvrtka proizvodi.
No, dodaje Zamberlin, ništa od tih početnih teškoća nije ih omelo ili zaustavilo u njihovom elektroprogramu. Nastavili su odlaziti na sajmove: već 2011. bili su u Frankfurtu, s prototipom, a iduće su godine otišli na sajam i u Los Angeles. Tamo su se povezali s brojnim ljudima iz autostruke, koji proizvode materijale i dijelove za strojeve, a usput su i neke sklopove iz tog auta, koje sami proizvode, ponudili drugima.
- Nikad taj automobil nismo serijski proizvodili, jer je to značajna investicija, za što u početku nismo imali dovoljno sredstava. Mi, naime, sve financiramo iz osnovnog biznisa, proizvodnje strojeva. Imamo prototip i tehničku dokumentaciju, s kojom sudjelujemo u europskim projektima. Ako se pojavi prilika, odnosno partneri, krenuli bismo u proizvodnju, to je sigurno. No, polako, ne žurimo s tim jer znamo da zapravo u svakom trenutku, ako se ukaže dobra prilika, možemo krenuti sa serijskom proizvodom - pojašnjava Zamberlin.
Loox im je bio jedno od elektro-iskustava (prvi je, naime, bio električni dozer za rudarstvo, čija je tehnologija upotrijebljena za razvoj automobila), nakon čega su krenuli dalje. Jedna od stvari koje su odmah počeli raditi je pretvaranje običnog u električni automobil. Može se, ali je jako skupo, pojašnjava Zamberlin. Prvi posao koji su radili bila je konverzija javnog gradskog prijevoza Koprivnice u električni. Nakon toga su radili pojedinačne automobile, po narudžbama, čime se i danas bave. Vodi nas do jednog automobila koji stoji u pogonu - prije nekoliko godina pretvorili su ga u električni automobil, a sad ga svake godine servisiraju. Kaže kako se to isplati ako je automobil u dobrom stanju, a vlasnik želi voziti električni. Onda je isplativija promjena od kupovine nekog novog električnog automobila. Cijena pretvorbe je oko 100 tisuća kuna. DOK ING je radio i još jednu konverziju: elektrificirali su male benzince koje jedna tvrtka, koja se bavi edukacijom djece u prometu, koristi kada u školama diljem zemlje educira djecu o vožnji i sigurnosti. Riječ je o malim automobilima koje djeca obožavaju voziti, a koji od ove školske godine više neće štetiti prirodi kao prije, s obzirom na to da su postali električni.
Konkurentni cijenom
Idući korak u razvoju električnog programa na Žitnjaku bilo je stvaranje manjih vozila: dostavni Tom-Tom, skuter The Core i najnoviji bicikl Leo. Tom-Tom je trenutno u fazi certificiranja i kad to završi, može na cestu. To je multifunkcionalno komunalno vozilo: ovisi o tome što se od DOK-ING Automotiva bude tražilo, Tom će se tako urediti. U njemu se može prevoziti smeće, ali može biti i način da se, primjerice, u kafić smješten u staroj gradskoj jezgri doveze narudžba pića. Idealan je upravo za kretanje uskim uličicama gradova, jer je riječ o uskom vozilu Cijene konkurentskih vozila tog tipa kreću se od 130 do 180 tisuća kuna, pa će i Tomova cijena biti unutar tog spektra. Točan iznos ovisit će o tome što točno kupac traži.
Partner iz Španjolske
- To je modularno vozilo, koje se može nadograditi po želji korisnika. Ako će služiti za sakupljanje smeća, izgledat će drugačije nego ako će se njime, primjerice, prevoziti neke biljke ili paketi. On je zapravo idealan za mnogo toga, tako da očekujemo veliki interes kupaca iz različitih poslovnih branši - dodaje Zamberlin.
Izlazimo iz ureda i šećemo po pogonu. U jednom dijelu hale smješteni su deseci bijelih električnih skutera, The Core. Treba im još montirati sjedalo i spremni su za vožnju. Njih tvrtka proizvodi u suradnji s partnerom iz Španjolske, a namijenjeni su za dostave - od pisama i razglednica pa sve do hrane. Sklapaju se isključivo u Zagrebu, dodaje ponosno Zamberlin, a na tržištu su već dvije godine. Do sada je prodano više od 800 komada, najviše u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i Malti. Cijena mu je 30 tisuća kuna, plus PDV. U ponudi su dva modela: onaj čija je baterija kapaciteta 2,2 kilovatsata i koji može voziti do 60 kilometara, dok jača ima domet 100 kilometara. The Core pokreće elektromotor jačine četiri kilovata smješten u stražnjem kotaču. Baterija je proizvod DOK-ING-a.
- Sastavljen je od 80 posto dijelova koje kupujemo u Europi. To kažem zato što inače dijelovi dolaze iz Kine, pa zato neki proizvođači mogu ponuditi jeftinije uređaje. Mi sami radimo kontrolore električnih motora, no zasad u The Core ugrađujemo kontrolore koji se proizvode u Europi, a sami sklapamo baterijske pakete. Kupujemo baterijske ćelije, a onda u pogonu od njih stvaramo baterijske pakete za sva naša vozila - pojašnjava Zamberlin i dodaje kako su trenutno u pregovorima s poštama Hrvatske, Slovenije i Austrije koje testiraju električne skutere, među kojima su i njihovi. Nadaju se kako će na kraju testiranja naručiti upravo njihove skutere.
Osim zato što imaju najbolji proizvod, naravno, prednost je i to što za Corea daju četiri godine garancije na bateriju i cijeli skuter.
Kvadovi na struju
Kako se električni program definitivno širi, pitamo ga što se novoga sprema u narednim mjesecima. S obzirom da posjeduju strojeve za izradu, baš kao i radnike koji znaju što rade i prate svjetske trendove, nije za očekivati da će se zaustaviti na ovome što su do sada proizveli. Zamberlin klima glavom i kaže kako se zaista neprestano smišlja nešto novo.
- Ono što smijem reći je da razmišljamo o kvadovima na struju. To je još uvijek u fazi razvijanja ideja, proučavamo tržište, razmišljamo što i kako. No, svakako planiramo razvijati elektroprogram. On sve više postaje ravnopravan posao. Nije više kćer-firma, kako je bilo kad smo tek osnivali Automotiv. Vidjet ćemo kuda će nas ova priča odvesti, ali daleko smo mi od kraja - tajnovito će Zamberlin.