DUBROVNIK - Neposredno prije večerašnje premijere “Dantonove smrti” na Dubrovačkim ljetnim igrama objavljeno je da će se najnovija predstava Olivera Frljića izvesti bez planiranog klanja kokoši. “Možete biti mirni, Dubrovačke ljetne igre zakone RH uvažavaju i poštuju”, odgovorio je ravnatelj i intendant Igara Ivica Prlender jednoj od udruga za zaštitu prava životinja koje su ustale u zaštitu nesretne kokoši. No, ljubitelji životinja nisu mnogo postigli: koku se neće klati na sceni, ali će jadna živina ionako platiti glavom jer će je pod giljotinu na pozornici na dubrovačkoj tvrđavi Svetog Ivana dovesti već zaklanu, u skladu sa zakonima Republike Hrvatske.
I bez krvi koja pršti na sve strane, ova predstava nije za svakoga: uprava Dubrovačkih ljetnih igara upozorila je da se predstava redatelja Olivera Frljića (kojeg sami najavljuju kao “kontroverznog i subverzivnog”) zbog scena eksplicitnog nasilja i specifičnog položaja gledatelja u odnosu na scenu, zabranjuje mlađima od 16 godina i svima koji pate od klaustrofobije.
Umjesto iz udobnih kazališnih fotelja, gledatelji Buchnerovu dramu prate praktično u uzničkim kladama: na ulazu ih se razvrstava po visini, jer se po visini određuje tko će gdje stajati, i to tako da im samo glava viri iznad pozornice. Kad jednom zauzmu mjesto, nema im uzmaka. Skoro kao da su i sami na giljotini. Kokošja krv na dubrovačkoj tvrđavi trebala je dodatno prizvati krvavo ozračje Francuske revolucije o kojoj govori drama njemačkog dramatičara iz 19. stoljeća Georga Buchnera.
Je li u redu ubiti kokoš radi kazališne predstave? Ako je šteta kokoši, je li u redu žrtvovati ljudski život za dobrobit čovječanstva? A za slobodu? Recimo, za slobodu jedne zemlje ili jednog naroda? Jedne klase? Koliko života je u redu žrtvovati, gdje je granica gdje prestaje žrtvovanje za ideale i od koje počinje “klanje”, besmisleno prosipanje krvi? U nedavnom razgovoru za Globus Frljić je rekao da je izabrao Buchnerovu dramu o smrti jednog od vođa Francuske revolucije Georgesa Dantona jer ga zanima pitanje o mogućnosti ili nemogućnosti revolucije danas.
U svoj ovoj političkoj i ekonomskoj krizi, koja potresa Hrvatsku i Europu, naziru li se konture neke nove revolucije, pita se Frljić. Koliko se god govori o krizi, ona ne uspijeva izvesti kritičnu masu naroda na ulicu, rekao je.
Glavnu ulogu, Dantona, tumači Sreten Mokrović, Milan Pleština je Robespierre, a Ivana Roščić tumači sve ženske likove. U predstavi sudjeluju još Dean Krivačić, Dražen Šivak, Nikša Butijer i Filip Juričić, dramaturginja je Marija Karaklajić, autor scenografije Igor Pauška, a kostima Sandra Dekanić. Predstava će biti na programu svake večeri u Dubrovniku do 24. kolovoza.
Ubijanjem životinja u umjetnosti služili su se još dadaisti, a još šezdesetih poznati slovenski kazališni redatelj Dušan Jovanović izazvao je šok klanjem kokoši u predstavi “Pupilija, papa Pupilo pa Pupilčki”. Jedna od najpoznatijih naših umjetnica Vlasta Delimar zaradila je prijavu za remećenje javnog reda i mira nakon što je u Galeriji Klovićevi dvori 2006. u performansu “Marička” zaklala pijetla, što je njezinoj tetki Marički svakodnevica. Usprkos prosvjedima udruga za zaštitu životinja, Gulliermo Vargas je 2007. zavezao psa u galeriji i izgladnjivao ga do smrti.