Matej Križ učenik je prvog razreda Područne škole Vidovec u Markuševcu. Sjedi u prvoj klupi u jednoj od učionica na katu. Prije tri dana, nakon sata hrvatskog jezika, uputio se prema prizemlju, gdje se nalazi WC za dječake.
Pažljivo je iz svoje klupe prekoračio veliku rupu na podu učionice, gdje nedostaje komad parketa. Nije htio proći pokraj ploče jer je jedna, ista takva prije godinu dana pala na učiteljicu. Krenuo je dužim putem, pokraj ormara, s kojega su dva dana prije ispala vrata. Strmoglavio se niz skliske i derutne stepenice i na leđima došao do prizemlja. Nitko ga nije gurnuo. Nije trčao. Poskliznuo se u školi koja se već 30 godina nije renovirala. Može se reći kako ga je upravo škola i gurnula.
Završio u bolnici
Matejev pad bila je kap koja je prelila čašu za sve roditelje koji šalju svoju djecu u Vidovec. Daniela Križ, Matejeva majka, ostala je zaprepaštena kada su je nazvali iz škole.
- Došla sam odmah po njega i otišli smo u bolnicu. Natukao je leđa i rebra i slezenu, sve ga je boljelo - kaže Daniela. Već godinama ona i ostali roditelji upozoravaju na stanje u školi, ali nikako da se išta promijeni. Obećanja o novoj školi stalno dolaze, no umjesto toga ih dočekuju nova oštećenja i ozljede đaka.
- Više ni ne brojim koliko puta mi se dijete našpranjilo na parket - kaže Tanja Motik, ali nije ona jedina. - Dijete mi je više puta došlo s poderanim koljenima. Sve zbog oštećenja u školi - dodaje Igor Ivatek.
Stari prozori, derutni zidovi, opasne klupe, svaki roditelj može dodati jedan dotrajali predmet u školi. Jedan od tih predmeta je i školska ploča koja je učiteljici Marijani Farkaš prije godinu dana gotovo pala na glavu.
- Na sreću su učenici priskočili u pomoć te mi pomogli spustiti ploču na pod prije nego što je pala - naglašava Farkaš.
Traže novu školu
Ipak, pravo stanje najbolje poznaju sami đaci. Matej nas je proveo kroz školu. Pokazao nam je rupe u svojoj učionici. Zatim smo se skupa spustili kobnim stepenicama koje su pokrpane masom za izravnavanje. Odveo nas je u blagovaonicu, koja se nalazi izvan samog objekta škole.
- I tu sam se jednom poskliznuo - govori nam Matej. U blagavaonici nema ni stolaca, nego djeca jedu stojećki. Niži đaci moraju se propeti na prste da bi završili objed. Na kraju nas odvodi u dvoranu, odnosno bivšu učionicu. Nekoliko strunjača, par lopti i kamenje rekviziti su s kojima raspolažu učitelji.
- Već 10 godina u lipnju počinje rušenje stare škole i gradnja nove - napominje Marija Jambrec. Roditelji su nam ispričali kako stalno nešto novo spriječi provedbu projekta. Prvo su to bili imovinskopravni odnosi, zatim dozvole pa loši projektni planovi.
Prijete da će povući svoju djecu iz škole dok se sadašnji objekt ne sruši. Iz Grada nam do zaključenja ovog broja nisu odgovorili o njihovim planovima za školu. Ipak, ono što se zna jest da je Vidovec na popisu škola koje će uvesti školske uniforme.